Zan_LIVIJANA

MOŽDA JE SUDBINA, NISAM JA

šaptala bih tiho ime tvoje,
ali ne želim, da vjetar čuje
kako srce pati zbog ljubavi
kakvi se rađaju novi nemiri,..

rekla bih,sve to je sudbina zla
i nikako nisam kriva ja,
što danas sunce ne sja
što nebo je puno oblaka...

i nisam srećo moja
ja više utjeha tvoja
niti više želim biti,
zašto zalud suze liti?
-žana-

NE ČEKAJ, ME DRAGI

ne čekaj me dragi ove noći
tvoje čekanje je uzalud
na adresu tvoju više neću doći
zalud je nada, zalud je trud...

teškim ću korakom krenuti
na naš stari peron
sudbina me na put šalje,
ali neću sjesti u naš vagon..

i kad ugledam lice drugog grada
da te moram zaboraviti
shvatit ču tada,
uzalud su suze tvoje i moje
srušili smo mostove svoje...

treba mi snage, moram je smoći
bez tebe dalje ja ču poći,
nikada ne pitaj, gdje sam, kako mi je,
kad bez tebe život život nije...
-žana-

SVIBANJ

poneki korak sudbinu mjenja
mjesto, gdje bi moralo srce kucati,
puno je kamenja...

ja ne želim dalje putem tim,
ja se ne mogu miriti sa njim,
previše je bola nanio duši
snove smo živjeli, on i njih sruši.

ti ne kradi više cvijeće iz moje bašte,
i ne traži me, odavno izašla sam
iz tvoje mašte...

bilo je to onog proljetnog dana,
kad, otvarali su se pupoljci oleandra,
kad svibanj s nogu obara
ljeotom svojom i toplinom ćara...
-žana-

NE MARI

suza nijemo iz oka poteće
neču zaplakati, neću ovo veće,
i da je cjeloj priči kraj,
nebih noćas zaplakala, znaj...

ne bih noćas ni tu suzu pustila
da me nije ljubav tvoja ranila,
kao da me u trenutku tom
pogodio sam grom,
kad ugledala sam te sa njom...

i ne, neću opraštat ja tebi više
znao si, da jesenje su duge kiše,
da trag tvoj polako se briše,
i ne mari ako moje srce zakuca tiše...
-žana-

KAP PO KAP

kap po kap
zbog tebe neumorno pada,
prokockala sam ljubav,
ne postoji ni nada...

srce šuti, suvišne su riječi,
kako ga utješit, što mu reći,
samo tišina i suze slane
i sjetan pogled preko rame...

ne spominji mi ime, ni naše dane,
uspomena vjećna nek nama ostane
pogriješila sam, povratka mi nema
a sad bih tako željela, da život svoj
bila bih tvoja voljena...
-žana-

MORAM ZNATI

dušu lomi vjetar,
u srcu led i zima
tebe opet odvela sudbina,
a toliko sretnih ljubavi ima..

pa se pitam, dali da te čekam
jedan valjani razlog mi daj
ne prestajem te voljeti,
već sudbinu da navedem na kraj...

u životu jedna varka više ili manje
da me više ne ubija to čekanje
pogodi se sa životom, pa mi reci
možemo li nas dvoje još maštati o sreći..

ili da srce opet u ponore pada
odluči mili, pa mi reci sada,
dok u oku je želja, u meni nada
mili, moram to znati, moram, sada...
-žana-

ISTO NAM SUNCE SIJE

tvojim sam imenom život zvala
ljubav u snovima dozivala,
i sad ti sudbino moram reći hvala
da ču ga zauvijek voljeti
do sad to nisam znala...

bili su trenutki pakla i raja
uvijek sam odlazila i odustajala
i zbog toga plakala, se kajala
sad znam, da toj ljubavi nema kraja
uvijek nas nešto veže, nešto spaja...

isto nam sunce sije,
ista nas ljubav grije...
srce je uz tvoje,
kao jedno počelo da bije
ne razumije to, tko volio nije..
-žana-

NEMIR

taj nemir, što u meni se budi
ne znam zašto, ali uz mene ti budi
da srce ne zaluta na krivu stranu
da duša ne probudi koju lošu manu..

ne znam zašto od kamenja se kule sruše
ni koji vjetar u meni danas puše,
osječaj, kao da sam ponor bez duše
ne pitaj molim te, zašto srce kuca tiše...

i sama tražim na sve to odgovore
šetam tamo, vamo, otvaram prozore,
i noć mi se tako provede do zore,
a ja još uvijek tražim poneke odgovore...

pitala bih nebo, da mi ono odgovor da
ili zlatni mjesec, dok mi noću sja
izgubljena u nemiru i dalje lutam ja
možda doskitam sve do tvog srca...
-žana-

MISLI MOJE PUTUJU

mjeseče zlati, uz tebe ču stati
ime ti njegovo nečujno prošaptati,
kad kreneš u šetnju ove noći
pomiluj mu kose, poljubi oči...

mjeseče zlati, ti jedini češ znati
kome ja srce svoje želim dati
možda jednom i on to shvati
da duša moja zbog toga ne pati..

i mjeseče zlati, ti mu reci
da mu vjetar misli moje nosi,
dok on mirno spava
na svilenom jastuku mu glava

reci mu mjeseče mili,
reci mu snove o jednoj vili
i kako sretni bi bili...
reci, mjeseče mili..
-žana-

NAKON TOLIKO VREMENA

pošao si one noći
kad su zaplakale moje oči,
pogledom kamenim, korak ti lak
pitam se, što osječao si tad?

da li je i tebe u srcu zaboljelo,
ili je srce nešto drugo htjelo
nije ti se više voljelo,
poželio si njeno tjelo?

ni danas ne shvačam
nakon toliko vremena
zašto je u pogledu tvom
cjelo more kamenja?

i dali ti nekad zastane dah
možda onako, sasvim na tren
ti sad opet želio bi se vratiti
ali sad to ja ne želim, ti samo budi njen...
-žana-

NEKAD SE OKRENE

željela sam ukrasti dio tvog raja
obećanje dano, držati do kraja
do groba vjernost da potraje
da se zbog toga nitko ne kaje..

al ne ide uvijek sve po planu
život okrene i lošu stranu
pa se tad i dana obećanja lome
dalje ide svatko cilju svome...

isprepliću se riječi i dileme
kako ne riješit te probleme,
ali ne može samo jedan ulagati svoj trud,
a drugi se vješto praviti lud...
-žana-

NEMOJ SRCE

srce moje, ti nemoj stati
za novi dan mi trebaš snage dati
ne može se cjeli život patiti
morat če on to jednom shvatiti...

kucaj jače, ali samo malo tiše
da maramica zadnju suzu mi obriše,
ja sa srećom još se nisam srela
ali jednom, i ja bih to željela..

i nemoj srce, ti ne plači više
pogledaj u sutra, i zakucaj malo tiše,
on je grom u oluji,
dok mi dušu peru kiše..
-žana-

NE BEZ TEBE

nek te vjetar pozdravi
moje ti misli nek ponese
ti češ znati da je to od mene,
da je to sa moje adrese..

nek ti golub pismo nosi
tvoja mašna u mojoj kosi
trag naše ljubavi ostao je
odsjaj u rosi...

nek ti moje srce
ljubav svoju da
htjela sam bez tebe dalje
ali to ne mogu ja....
-žana-

U RITMU LJUBAVI

u ritmu ljubavi moja si nota,
sudbina si mog života,
ljubav je moja tebi dana
ko da si mi od boga poslana...

čekam trenutak, minut duže
da tvoje se ruke meni pruže
ko srna plaha, pogledaš me u oči
poželim, da moje su tvoje noći..

u noćima tihim uz mene da si
pripijena i uzdrhtala od strasti
nek ljubavi te moje val utalasi
budi plamen moj, koji ne gasi..

koliko te volim samo nebo zna
osječaj je ispunjen, kad dio si mi sna
u dlanove tvoje, svoje ti srce dajem
i dušu ti svoju ovog trenutka predajem..

u trenutku vječnosti smo se sreli
pogledom si rekli,trenutkom zavoljeli
želim da život cijeli,
sudbina me od tebe ne podjeli...
-žana-
poklon otaneru za njegovu dragu, s blogera :)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.