CHARLOTE7 SVE NAJBOLJE POVODOM ROĐENDANA!
draga charlika!
svojim nježnim prijateljstvom i uvijek me razumiješ u svakoj pjesmi, svakom komentaru, zaslužila si taj mali dio skromnosti, da ti poželim sve najbolje povodom rođendana, na svoj način :)..izvini, što malo kasnim, al poželjena sreća je uvijek dobrodošla :)
draga charlika, anđele mali
tvoj se rođendan među nama slavi,
ništa sem riječi nismo ti dali
al sretni smo svi, koji smo te upoznali.
ko anđeo nježan viješ svoja krila
situaciju shvatiš svaku, kao bajna vila,
kao ružin lat koji u rosi diše
kao iskren papir, koji se prijateljstvom piše
ovom ti gestom želim reči
da želim ti velika slova u sreći
da sve lijepo na tvom putu te prati
da za tebe večeras mjesec će sjati
i da u životu sve lijepo ti bude
biraj na svom putu samo pozitivne ljude
zaobiđi sve zlo i trnje
sa svog puta izbaci sve kamenje...
i nek ti sretni teku dani
na tom putu u život svoj
ne odustaj od ničeg
nek bude odlučan korak tvoj!
CHARLIKA, SVE NAJBOLJE!
-liv-
BREZA
pitam te, jel još uz rub dvorišta
diše ona divna breza
ispod koje smo znali bit djeca
i kad smo pričali dugo u noć
pitajuči zvijezde u čemu je moć
i dal zauvijek mogu ostati
naše tajne malene
od svih, zauvijek sakrivene
i dok je širila svoje grane
u one sretne nam dane
sve dok zora ne osvane
toliko se izmjenilo toga
da više i neznam
vjerujem li još u istoga boga...
i toliko mi nedostaje taj mali dio svega
željela bih se vratiti
al za povratak mi toliko toga treba...
često se sjetim na sve
i na tu brezu tad još malu
što rasla je tamo,
ko da raste nam na oltaru,
tad nisam mogla znati
koliko li če mi sve to nedostajati...
-liv-
NEMOJ SUZO
dragi moji, ja vas opet lijepo pozdravljam!
nekako sam razmišljala, pa evo da nabacim nekoliko riječi...vidim, kroz čitanje me shvačate, kao tužnu osobu..ma nisam rođena pod sretnom zvijezdom, al nisam tolko tužna :).nekako su mi bliži takvi, tužniji stihovi..više osječaja se ispreplete u njima...pokušala sam pisati pjesme sa veselim sadržajem..ma ide..ali se osječam, ko da je stihove napisao netko drugi..i koliko god bila sretna i vesela, ja sam vam ipak neki vjećiti romantičar :))
nemoj suzo, ne ljubi me više
teško je, al moram dalje
misli moje sve su tiše
dok ti srce čašu otrova šalje...
ispij i ti malo te tuge moje
što se rodi zbog nevjere tvoje
ispij gutljaj otrova iz te čaše
u ime izgubljene ljubavi naše...
i nemoj gorak biti
kad i ti češ suzu potočiti
bar češ u suzama shvatiti
koliko boli kad nestane ljubavi...
-žana-
VJEROVALI SMO
nemoj mi srce okovima vezat
izdržalo nebi teret taj
previše je tuge, previše boli
ljubav je naša izgubila sjaj
sad bi da te pitam, zašto u ljubav smo se kleli
bili smo sretni, al nismo se voljeli
u tvome srcu ona, u mome on
mogli smo prije srušiti taj lom
za nama ništa ostalo nije
tek poneka kap veselja, sreće
vjerovali tad smo, dovjeka če trajat
nikad prestat neće
vjerovali smo, jer bili smo mali
vjerovali, jer svega o životu nismo znali
htjeli smo si tad dati, sve što smo imali
u biti si ništa nismo dali,
sem život tajno smo si krali..
-žana-
NEKAD GRAD, PONOS I JAK
lutajući gradom, oko mene tama
misli lete tamo vamo, a ja sama
nekad taj mi grad je bio divota
a sad, ko da u njemu nema života
pa se pitam, tko nam to ruši sne
zašto nas prate neke tamne sjene
nekad bio je to lijepi grad
od njega tek uspomena sad
polako sve se zatvara
ljudi bi kupili, al nema para
pa ne znam kud nas to život vodi
da i djece sve manje se rodi
pa zar ni ljudi više nismo
kud kreneš, kao broj upisani smo
takav nas život ubija i duši
nemožeš ni mir dat svojoj duši...
-žana-
NISAM
više ime ti ne spominjem
izbrisala nekad sam ga davno
kad za ljubav mario nisi
i sve drugi ti bilo glavno
sad prehodala naše sam puteve
bez tebe, sa svojim ciljevima
ne mareči koliko če suza biti proliveno
koliko če srce biti ranjeno....
na raskršču tom
zapala malo sam u dvom
neke me mučile davne teme
pa me uhvatile jake dileme...
nisam ti ja dušo, nisam
vjerovala nikad u te
mada sam poželjela reči
koliko su vrijedne riječi
kad sanjao si o našoj sreći...
-žana-
NA ODMOR PUTEM AGENCIJE, DA ILI NE?
ja se definitivno opredeljujem za ne...posebno kad su u pitanju države kao što je grćka, turska...za grčku čete moči pročitat zašto ne, a u istanbulu sam bila sama i zdravstvena pomoć je zaista slabo, odnosno ni nije organizirana...no, ni hoteli nisu takvi, kakvi nam agencije opisuju..ja boravila u hotelu kaya...kad uđeš u hotel, zadiviš se, al kad dođeš u sobu..a nebih da sad štrikam, prije tjedan i pol desila se nesreća, koju sam opisala...
...razmišljam već cijeli dan, da li da vas pitam,smatrate li vi da ste sigurni idete li putem agencije na odmor? donedavno je meni bilo to ok! ti platiš, agencija sredi sve što se dogovoriš! al što, da se nešto desi?tko je dužan odnosno mora to rješavati?..pitat čete, zašto se ja sad s tim ubadam?..pa ne bi se, al eto, prije 10 dana, dečko od 19 godina pošao preko agencije u grčku, na otok krf...bila to skupina od 15 ljudi i imali čovjeka koji jih vodio dole. išao sa njima dole i vratio se s njima. al ne svima...taj dečko, posudio dole skuter..možeš ga posuditi, ispišu podatke sa pasoša i platiš..i možeš se voziti. da, al dečko nikad nije imao skutera u rukama..i da..desilo se...zove ovaj vodič tatu tog dečka, vaš sin je u bolnici, i u kritičnom je stanju...i otac i majka, tama..šok..a tek maleni mu brat! pokušali ljudi sve varijante, kako doči do sina..nikako..nakon prve noći stanje mu se stabiliziralo, i moraju ga hitno transportirati u kliniku..jer u bolnici kojoj je bio, nisu ga mogli operirati..nisu znali, nisu imali potrebnoh aparatura, ni specialista...
i sad roditelji više ni neznaju što, pa se uključimo i mi malo u pomoć..u agenciji, pa jeste li ludi, oni ne odgovaraju za to!..ambasada, da moraju se povezati među sobom, al če potrajati...a dečko zapao opet u komu..tri rane u glavi..krvari...i dva dana...nemožeš postići sasvim ništa! pa to je katastrofa!..i opet telefon, valjda več hiljaditi put..a sad..nova teorija..ako žele dečka transportirati, moraju platiti posebni avion, u paketu sa svom medicinskom opremom i doktorima...i nego što, otkud nam u današnje vrijeme 12 hiljada eura na računu?..al roditelji riješili to, uzimajuči kredit..i bilo rečeno, kad uplatite, to se sve sređivalo preko dunaja, neznamo ni sami zašto?..da kad dođe uplata na dunaj, oni faxiraju da je plačeno u grčku i tad mogu dečka dovesti..al da....to bilo sređeno, kad pita majka, kad čete ga dovesti?..kad se dogovorimo za vrijeme leta i sve, onda vam javimo...očaj..taj vam je dogovor trajao za njih samo 12 sati, iako nek bi bilo sve pripremljeno i kao...čekalo se samo uplata...u tom vremenu več se sretno vratila ona skupina ljudi sa čovjekom koji ih vodio..gdje su stvari tog dečka, ne zna se..što se desilo, ni to se ne zna?
jućer ujutro u pola tri, napokon dečka transportirali..a da..možete zamislit, prije su još roditelji morali dobra dva sata moliti i plakati na našoj kliniki, budu li ga preuzeli il ne?..naravno, bilo i njih strah, da dečko ne umre..al konačno dečko u klinici..roditelji sretni što ga vide...i odmah pretrage, operacija za operacijom..buše mu glavu, da smanje pritisak i da mu izađe to krvarenje iz mozga. al ne ide..i nakon svega, reče kirurg, pripremite se...jer da mu je odmah bila pružena pomoć, dečko bi sad bio stabilan..
pa se pitam, ma dali agencija nije dužna u takvom slučaju preuzeti odgovornost? ili bar umjesto roditelja, sredit sve, pa ak treba i platit, platio bi svak za svoje dijete! i ambasade?...zašto jih uopšte imamo?...kad vele nek roditelji srede što se da, oni če onda vidjet što se može pomoć...ma ljudi moji, katastrofa!!
a da..naša malena badyka, željela ići u španjolsku putem agencije, al se predomislila..i ja bih se..
to bilo napisano prije tjedan i pol....u to vrijeme, dečko dobio vučinu, doktori nakon svih pretraga , ni ne postavljaju dijagnoze..polovica mozga mu ne funkcionira...cijelo to vrijeme je u dubokoj komi..i još uvijek u kritičnom stanju..a najgore u svemu tome je, što sve to vrijeme nitko ne pomogne tim ljudima...mene je to tolko pogodilo, jer agencija tvrdi, nisu oni krivi i nisu znali da če se to desiti..a baš zbog toga moramo sredit cjelu goru papira, da smo osigurani dođe li do čeg...
VRAČAM SE POLAKO :)
dragi moji, uskočim, da vas pozdravim :)
a jel, nemate srca?..sad bi me još ispeglali po zadnjoj strani?-a ionako se osječam paklenski!..pa kolko če još da potraje?...a baš mi drago, što kenguru i ribo, u vašim postovima ovaj put nije bila riječ o hrani! (šala)..ja još uvijek na dijeti i....nebih da vas umaram...al valja malo razmisliti..ja nisam, i opeklo me..mislim, opekla sam se :))..a usput saznala sam, da sam po kitajskom horoskopu.zmaj!!...ma znala sam ja to več, al niste vi znali :))...šala...
pošto je sad vrijeme odmora, putovanja..vjerujete li u dobru organizaciju agencija?...to pitam, jer ču vam ispričat što se desilo na putovanju preko agencije....a do tad jedna pjesmica, napisana trenutnim mislima :)
I ANĐELI MOGU DA POGRIJEŠE
koliko ljubav može da zaboli
može znat samo onaj tko iskreno voli
tko sve to nikad ne shvati
ne zna voljet, ni ne može patiti
i u raju mogu pogreške da se dese
i anđeli dragi, mogu da pogriješe
al stoga praštat moramo znati
možda priliku još koju tom grešniku dati
al za povjerovat njemu nije
tko te iznevjeri opet bi, poslije il prije
i što jedan promašaj u životu nekome znači
netko misli zbog toga je frajer, osječaj jači
al se prevari i u tom pogledu
ne može se čovječe plivati u medu
i u vodi treba naučit kako se pliva
da se ne potone, kad srce lažno sniva..
-žana-
UDARILA ME SUNČARICA :)
dragi moji, hvala vam na posjeti, iako sam ja kao veli prorok, malo bojkotirala..al sa opravdanim razlogom :)..škola završila, i jedni niste znali, a iznenadila me maškarada!-samo da ne spomene i ime bake!..au maškarado!...a da ne skrenem, škola završila i moj anđeo treba mamu!..pa tako nas dvoje..nas troje..nas više.idemo vamo tamo :)..a ljudi dragi, zaista vas molim, čuvajte se ove vručine i sunca!..ma ja vam taj oprez nisam shvatila ozbiljno...i mi jučer otišli u naše terme, onako, malo na kupanje..sve sređeno u nulu!.i divno!..a nedaleko od termi, imamo kupalište koje kao da je jedan maleni otok.al naša opčina ne mari, što to nije sređeno kako treba, i kod samog ulaza te upozore, pazite zmije, krađe...ah da..pa ako skoknem u bazen, kako da pazim na stvari?..uh..dakle, terme!..super!..i bazeni unutra, vani..masažni, sauna..i sve to po cijeni 10 eura za cjelodnevnu kartu!..jeftino, za paket koji dobiješ!..ključ za garderobu u prizemnim bazenima, isto u prvom spratu..ležaljke...ne bih o tome koliko košta jedan sok..al ok!..i tako mi lijepo iz bazena u bazen..ja malo izmorena, legnem..i zaspim na suncu...probudi me badyka sva uspaničena..al, meni sve u redu (tad)..pošli oko 21 sat doma, i tad me udarilo!..ma naravno, dok ja ono malo prospavala (37 stupnjeva), opalilo mene sunce..i baš u glavu!..nekako se malo sredim s ljekovima, al me nakon ponoći pogostila hitna sa svojom vožnjom...i kad mi dežurni ljećnik počne, pa znate?..pa znam!..al zašto onda niste..?..pa nisam ni pomislila da bi mi se moglo desit!...da jesam..nebi sad ležala sa glavoboljom i na dijeti!..da dragi moji, valja uzet oprez ozbilnjo.ubuduče ču se i ja toga držat, vjerujte :)..da vas ne umaram :).eto prorok me izgrdio.nema stihova...ima, ima!.stavit ču pjesmu, o kojoj ču u idučem postu napisat par riječi :)
dragi moji, čuvajte se i pozdrav svima!
RODNA GRUDO
još si ista rodna grudo
još na tebi cvate isto cvjeće
ko u ono proljeće
kad poželiš mi puno sreće
putevi me moji odveli daleko
tad sam mislila, neće bit teško
al ti godine i dani polako dušu lome
a ne možeš se vratit tebi, mili dome
gdje ste sad svi moji, bliži i daleki
kako nam je rodna gruda
ima li još onih divota
što proveli smo zajedno
onaj nezaboravan dio života...
jel na našem brijegu još stari hrast
i pored njega ona velika smreka
dok pogledaš dolje
vidi li se ono naše polje
i ona draga nam rijeka?
u tuđini živjeti je lijepo
al ponekad srcu zatreba
onaj mali dio neba
onaj miris toplog hljeba...
onaj miris pokošene trave
jutrom svježina zore plave
zarasle stare sve su staze
misli nate nikad neće da ugase...
-žana-
SVJETLANA I TAJCHI, POST ZA VAS!!!
da, navikli smo se, da me čitate po pjesmama :), al me navela dva komentara, da napišem par riječi!..i to me razljuti moje malo svjetlo! zapravo svjetlana, razljutila si me prvo ti sa tim lancem sreće..ne vjerujem ti ja u to i nervira me ta neozbiljna gesta, bilo tebe, bilo kog drugog!..dali ti lancevi donose sreću, čitaj nesreću, onda ja više ne bi bila živa...tj., to ovisi pošalješ to tolikim ljudima..al ja to ne šaljem nikome, jer nervira mene, a i mnoge druge...a ti TAJCHI, ako pročitaš pjesmu, možeš ispod pjesme vidjeti da je napisano žana ili livijana..da, i jedno i drugo sam ja..i ako je ispod pjesme to ime, znači da sam pjesmu napisala sama!!! da skidam odkud sa neta te pjesme ne bih se potpisivala ispod njih,jel ti to jasno?..i nemam ja tebi u povjerenju što reči, niti ti nisam dužna objašnjavati, to što upravo radim, kulture radi!
sad bi voljela pročitat meni dragu marsijanku, što bi ti ona napisala o tome!
a vama mili moji, pozdrav lijepi!..i da se malo izvinem, malo sam se udaljila sa bloga, osobni razlozi :)..a sve je ok :)..
LAŽNO OBEČANJE
prošetah več u notesu broje sve
al nigdje nema te
zar opet tvoj broj je kod nje?
a zašto onda obečanje tvoje
da ti u životu više važna nije
da u njoj ni malo ljubavi
ne može da usklije
dal opet pogriješila sam ja
što sam ti povjerovala
al nemaš ti nimalo ljubavi
ni malo snage il dara
pa zar dragi moj bivši
pamet tvoja ko u komara?
-koji samo ubode
a onda treba da odmara..
i baš mi drago, što sam budala
opet ispala ja,
što povjerovala sam još jednom
u plitka obečanja tog idiota..
al napokon shvatih i ja
i da poživiš još hiljadu godina
premalo i to bilo bi za tebe
da ispereš sa sebe sve grijehe
i skrite sve nevjere.
-žana-
NIJE SRCE SANTA LEDA
nije srce moje santa leda
i nisam ja varljivog pogleda
več bi odavno sudbini pobjegla
da sam ta santa varljivog pogleda
shvatit češ bar jednom u životu
da sedmicu nije lako pogoditi na lotu
pa nemoj da opet prevari te pogled tvoj
jer varljiv ti si, a ne pogled moj
slagano sve je od početka do kraja
ideš li tim putem, nikad ne stigneš do raja
ostat češ lutalica varljive sreće
al te u oči pogledat više nitko neče
možda koji prolaznik na cesti
da odmori, do tebe če sjesti
al te ni taj pozdravit neće
jer varalice ne zaslužuju sreće
-livijana-
JOŠ UVIJEK TI
još na tebe noć miriše
glasba tiho svira, još tiše
srce bolom tvoje ime piše
okrenula bih tvoj broj
al znam da nisi rekao njoj
da vračaš se ženi voljenoj
a ponovo pitam se sad
može li ljubav naša biti ko tad
da nas ne stigne još teži jad
ima li u povratku sreće
pitam sad svako se veče
al srce odgovor slušat neće
iako srce nebi da me sluša
razloga je puno, veli mu duša
i u povratku sreće nema
shvatih, iako ostadoh nijema
nit je meni srce od kamena
nit je duša moja tek jedna stijena
što srušiš jednom, nemožeš vratit
nakon nekog vremena
i odlučih, da sve je nama uzalud
ne prokockajmo sreće i ovaj put
budi sa njom sretan koliko se da
a jednom sreću pronači ču i ja...
livijana-
VUĆICA VELEBITA
zoro plava, molim te
jutrom ti mene ne budi,
bol, ko oštar nož
reže mi kroz grudi...
slomljna od boli
tu ležim ispod grane
dok nad rodnim mi velebitom
dan polako ne osvane...
dok rana moja iz dana u dan
polako u ožiljak se cijeli
sjetim ja se onog trena
što od smrti me podijeli...
izgubila tad sam sve
dom svoj, prijatelje,roditelje
a srce u meni snažno bije
da me anđeli povedu sobom
dozvolilo jim nije...
i ja sama, bez ikoga svog
ko da napusti me i sam bog
počivam u toj sjeni grane
dok ne zarastu mi rane..
a zatitra u meni nade plam
idem dalje, neču da se predam
srce bi da krenem, mira nema
al još nemam snage,još boli rana
želja u meni, da jednom na svijetu tom
nađem srodnu dušu i ostvarim dom
da velebite moj, u šumi ispod grane
ljubav u meni, ja u ljubavi, u osvit zore rane
ej živote, prijatelj mi nisi bio
tako mladu lovac me pogodio
da si pošten, ne bi to dozvolio
preživjela sam, al mi srce slomilo
-livijana-
TA JE PJESMA POSVEČENA JEDNOJ RANJENOJ DUŠI SA VELEBITA JOJ RODNOG...
NAŠOJ BLOGERICI DANA :)
LENČI, tu sam!..nisam nikud otišla..ja ti samo malo odmorila!izvinjavam se, nekad vas ni ne mogu komentirati, jer i mene ponekad lome zdravstveni problemi..al kad smognem sve vas rado pozdravim, tu ubrajam vas koje uvijek rado pozdravim :)...da me misli ne povedu u neku dublju temu, ja bih da sa vama podijelim sreću!...jedni znate, jedni ne znate za našu BADYKU..ona je na blogeru BADYBADY :)..i malena bila jučer blog dana :)..sve joj čestitke!...a da danas je u izboru naš prijatelj...i to naš pjesnik, čijih se pjesama opijemo -PROROK!
prijatelju, imaš našu podršku :)
nekoliko puta sam napomenula, te pjesme koje pišem, to ne opisujem svoju tugu ili sreću...nisam vam ja ni rođena pod sretnom, a ni nesretnom zvijezdom!..pjesmu koju napišem, za njih vučem niti iz života okolo sebe...možda malog leptira...možda mi prijateljicu napustio neko najdraži...možda negdje u prolazu me dirnuo jedan detalj ili trenutak...
pa da vas ne umaram više, ako je u ovo smiješno vrijeme još kome do čitanja, pozdrav lijepi!
ZA TEBE
i da mi pružiš čašu otrova
za tebe ispila bih je ja
da ti dokazati mogu
koliko je ljubav moja duboka
ni more duboko tolko nije
ni sunce snagom tolikom
ne može da sije
snagom, koliko tebe volim ja
ni mjesec zemlju ne može da obasja
i da se rodim još hiljadu puta
dok te ne nađe, srce bi da luta
i da te nema ni mene ne bi bilo
od boli srce bi se moje slomilo
proplakati nebih mogla
tihe mi noći sve do jutra
i zašto željela bih živjeti sutra
umrla bih tog trena
kad shvatila bih, da tebe nema...
-livijana-
O, NE!
poželim bar na tren
da si moj, ne njen
i opet duh u meni pokvaren
da mi san bude ostvaren
i poželim tako ja
možda tren, sad več dva
da ne budim se iz sna
tvojim tijelom pokrivena
tvojim mislima ljubljena
pogledom tvojim opijena
dva tijela u jedno spojena
o ne, da ne probudim se sad
i osjetim samo hlad
oko mene
dok od tebe titraju
tek uspomene...
-livijana-
