zapisi starog šajzera

subota, 24.02.2007.

... jednom...

Riječ po riječ rječito smo si rekli sve. Značajnim i znakovitim znakovima raznih značenja. Shvatili smo neshvatljivost shvatljivog i odustali. Razrušili crvotočne ruševine moralnih zidova i jurnuli. Sad uspuhani, zadihani, znojni i zajapureni gledamo se u oči i šutimo. Šutimo tišinom tisuća godina, ja u tebi, ti na meni i volimo se ovog drhtavog trenutka beskrajno. A kaplja znoja s tvoje brade tiho mi pada na prsa.

24.02.2007. u 20:31 • 2 KomentaraPrint#

Nives

Hvala Ti Bože na lucidnim trenucima ove moje , načinom življenja uvjetovane, skleroze.

Previše vremena mi oduzima čista egzistencija, moji vlastiti mrakovi, živciranje, računi i šljaka. I onda, kao napad padavice, trenutak zarobljen u nedostupnom pamćenju me bubne, opali kao snoviđenje.

Oblačni dan, negdje oko Božića. Terasa birca na samoj obali. Bonaca. Potpuni mir. More polako liže i oblizuje škrape, onak nečujno, a opet itekako zvukom prisutno. Oblaci se razmazali nebom od jednog do drugog kraja svijeta. Samo tamo negdi daleko iza Brača, luknja puna svjetla. A Brač crn u kontralihtu, ko duša ubojice. Ne u nekom lošem smislu, jednostavno stravično i lijepo crn. Kao flaster koji drži oblake i more na okupu. Iz birca se rasteže gugut gitare i vuče prema Braču u pramenima, slijedeći dim moje cigarete.

A pokraj mene Ti. Lijepa, nasmijana, ...boktejebo, pa ti se zapravo stalno smiješ i smijuljiš! Neozbiljna vanjštinom, a tako duboko i predano ozbiljna dušom. Likom ne, djelom da. Toliko puna životne energije i optimizma, da me zapravo vrijeđa u mojem crnom svijetu nakupljenih nedjela i počinjenih nepravdi. A opet.... Svjetlo zapravo i ne dopire iz one luknje u oblacima nego si Ti obasjala cijelu terasu, ublještavila bonacu na moru iskrama smijeha, obojala cigaretni dim dugom melodije iz birtije. I taj smijeh. Zvučan, pun, uvredljiv i nepristojan u jadu, bijedi i čemeru običnog dana. Iritantan u svojoj glasnoći i beskrajnosti. A tako dobar. Onak, da me prolaze trnci ugode... Beskrajno te volim u tom trenutku.

Uf, mrzim samog sebe kad me strefi takav trenutak sjećanja. Boli kao iščašenje. Neugodno mi daje na znanje da sam ranjiv u svojoj kamenoj hladnoći, opako mi govori da nisam u pravu, i da istina, kojoj Ja ne dam ni blizu, živi i kao dio mene.

Ajebiga, zajebo sam po tko zna koji put...

24.02.2007. u 20:16 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 06.02.2007.

Sjećanja nas čine plemenitim

još jedna crtica o besmislu.....jednako istinita


„Trebaš li me?“

„Ne!“

„Želiš li me?“

„Ne!“

„Voliš li me?“

„Ne!“

„Pamtiš li me?“

„Da!“

„Omajkutibožju, pa zakaj?!“

„Nemogu živjeti bez mržnje!“

06.02.2007. u 21:02 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2013 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

priče o ratu, miru, ljubavi , prijateljima, klopi i svemu kaj mi padne na pamet

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se