Neka neznana teta na tv-ju zavija turobne tužaljke u stilu Mahlera. Nije Mahler nego je Dora Pejačević. Svejedno je užasno mračno. A teta tuli ko da joj je zadnje. Umire glasom ko moja jetra. Pas mater i gvircu i proštenju. Jetra mi urla zvjezdanim krikovima. A ja uživam. Ma ko jebe i tetu i moju jetru, ak je vreme za krepat, krepal bum. Ali mi takva ili slična teta ne bu zavijala na sprovodu. Hoću da mi sviraju Willie Nelson i Johny Cash. Ovaj zadnji s Dylanom. I Fleetwood Mac. S Pjotrom Zelenjojom. Tri neizbježne stvari koje su obilježile i opisale moje beskrajno neproduktivno i beskrajno zanimljivo postojanje na trećem kamenu od Sunca. On the road again, Girl from north county fair i Man of the world. Pa nek se društvo u krematoriju barem jedamput zabavlja. Moreju i čagat. Da moreju, moraju! Meni bu tak i tak svejedno.
Sad mi još nije. Lamentiram o životu i tumačim neopravdane razloge i jeftine isprike sovi koja me s beskrajnim mirom svevremenske indiferentnosti promatra s grane pred prozorom. Čak su i puhovi tihi i mirni. Ne zbog mojih emocionalnih proseravanja nego zbog sove. Dobar je strah komu ga je Bog dal. Sova samo ponekad okrene bešumno glavu, ponovno me pogleda, žmirne i ko da veli: OK, možes nastaviti sa sranjima, slušam. A ja meljem li ga meljem. Uglavnom gluposti. Ponekad mi se i omakne nekaj pametnog, ili bar približno tomu. Ak niš drugo, iskreno. Tumačim joj kak joj nije dobro da je sama, da mora počet voljet sebe, onda bu mogla volit i druge, i zamisli, mislim na sebe. O svojim, od kad se znam, osjećajima nesposobnosti osjećanja. O mračno praznoj utrobi vreće u koju drugi ljudi slažu osjećaje, sjećanja, drage im uspomene i ljude. Pa ih s vremena na vrijeme, izvade, obrišu prašinu, nježno ih glade i tepaju im. Pričaju s njima i smiju se ili plaču. A moja vreća prazna i hladna ko pizda mrtve kurve. I mračna.
Eto do kojih granica gluposti čovjek može doći kad sluša kmečavu glazbu i razgovara sa sovom. Jedan pričuljak, dva poglavlja, dvije suprotnosti. Raskol emocija. Jin i Jang istine i laži, pa sad ti reci kaj je kaj. Glava, dvije ruke, dvije noge… pentagram. Ajde, bar nije naopak ko jarcova glava s rogovima, vuhima i bradom. Mračne teme, mračne teme…. A tak je lepa jesenska noć. S pol meseca obešenog med oblakima tam negdi prema jugozapadu.
siječanj, 2007 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
priče o ratu, miru, ljubavi , prijateljima, klopi i svemu kaj mi padne na pamet