zapisi starog šajzera

četvrtak, 11.01.2007.

Pesov jesenski noccturno

Neka neznana teta na tv-ju zavija turobne tužaljke u stilu Mahlera. Nije Mahler nego je Dora Pejačević. Svejedno je užasno mračno. A teta tuli ko da joj je zadnje. Umire glasom ko moja jetra. Pas mater i gvircu i proštenju. Jetra mi urla zvjezdanim krikovima. A ja uživam. Ma ko jebe i tetu i moju jetru, ak je vreme za krepat, krepal bum. Ali mi takva ili slična teta ne bu zavijala na sprovodu. Hoću da mi sviraju Willie Nelson i Johny Cash. Ovaj zadnji s Dylanom. I Fleetwood Mac. S Pjotrom Zelenjojom. Tri neizbježne stvari koje su obilježile i opisale moje beskrajno neproduktivno i beskrajno zanimljivo postojanje na trećem kamenu od Sunca. On the road again, Girl from north county fair i Man of the world. Pa nek se društvo u krematoriju barem jedamput zabavlja. Moreju i čagat. Da moreju, moraju! Meni bu tak i tak svejedno.
Sad mi još nije. Lamentiram o životu i tumačim neopravdane razloge i jeftine isprike sovi koja me s beskrajnim mirom svevremenske indiferentnosti promatra s grane pred prozorom. Čak su i puhovi tihi i mirni. Ne zbog mojih emocionalnih proseravanja nego zbog sove. Dobar je strah komu ga je Bog dal. Sova samo ponekad okrene bešumno glavu, ponovno me pogleda, žmirne i ko da veli: OK, možes nastaviti sa sranjima, slušam. A ja meljem li ga meljem. Uglavnom gluposti. Ponekad mi se i omakne nekaj pametnog, ili bar približno tomu. Ak niš drugo, iskreno. Tumačim joj kak joj nije dobro da je sama, da mora počet voljet sebe, onda bu mogla volit i druge, i zamisli, mislim na sebe. O svojim, od kad se znam, osjećajima nesposobnosti osjećanja. O mračno praznoj utrobi vreće u koju drugi ljudi slažu osjećaje, sjećanja, drage im uspomene i ljude. Pa ih s vremena na vrijeme, izvade, obrišu prašinu, nježno ih glade i tepaju im. Pričaju s njima i smiju se ili plaču. A moja vreća prazna i hladna ko pizda mrtve kurve. I mračna.
Eto do kojih granica gluposti čovjek može doći kad sluša kmečavu glazbu i razgovara sa sovom. Jedan pričuljak, dva poglavlja, dvije suprotnosti. Raskol emocija. Jin i Jang istine i laži, pa sad ti reci kaj je kaj. Glava, dvije ruke, dvije noge… pentagram. Ajde, bar nije naopak ko jarcova glava s rogovima, vuhima i bradom. Mračne teme, mračne teme…. A tak je lepa jesenska noć. S pol meseca obešenog med oblakima tam negdi prema jugozapadu.

11.01.2007. u 17:46 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2013 (1)
Kolovoz 2011 (2)
Rujan 2009 (1)
Travanj 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Siječanj 2007 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

priče o ratu, miru, ljubavi , prijateljima, klopi i svemu kaj mi padne na pamet

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr