19

četvrtak

veljača

2009

Ako......

Ako neciji put mogu obasjati vec i jednom jedinom zrakom svjetla; ako nekoj dusi mogu pomoci da jasnije sagleda zivot i duznosti, i tako blagosloviti bliznjega svojega; ako s nekog obraza mogu otrti suzu, ovaj moj zivot neće biti uzaludan.

Ako covjeka koji je zastranio mogu dovesti do istine, njegovo srce iznutra nadahnuti osjecajem duznosti; ako u svoju dusu jos ruzicaste mladosti mogu usaditi osjecaj za pravdu, ljubav prema istini i ljepoti; ako i jednog covjeka mogu pouciti da su sudbina i raj blizu, ovaj moj zivot nece biti uzaludan.

Ako iz misli istisnem sumnju i strah i ako mi zivot bude uskladjen s ljubavlju i dobrotom; uspijem li siriti svjetlo, nadu i radost i pomognem li ukloniti prokletstvo mentalnog sljepila; budem li donosila novu radost, novu nadu, manje boli, ovaj moj zivot nece biti uzaludan.

Ako uz zivotni put posadim stablo u cijem ce se hladu odmarati umorni putnici, i premda sam mozda necu nikada uzivati u njegovoj ljepoti, bit cu istinski sretna - iako mi nitko nikad ne sazna ime, niti mi kad umrem ostavi cvijece na grobu, ovaj moj zivot nece biti uzaludan. Nekoga sam usrecila.

<< Arhiva >>