Kao prvo: htjeli ili ne - ona je tu. Mozemo umisljati da se borimo protiv nje poput naivaca na konferencijama G7 (ili G8?) zemalja, no to je proces koji je krenuo vec odavno, mozemo se samo nauciti plivati u toj bujici.
A da li je dobra ili ne - opet mozemo razglabati. Za neke je stvari jako dobra: smanjenje cijena npr. Ono na sto je nas jadni mali i napaceni narod jeko osjetljiv. Zahvaljujuci globalizaciji, mozemo npr. za Bozic kupiti hrpe nakoko kvalitetnih igracaka renomiranih europskih proizvodjaca - proizvedenih, naravno, u Kini. No, za neke je i losa - utrka za zaradom dovodi do masovne proizvodnje koja dovodi do neminovnog pada kvalitete, a to dovodi do upitne pouzdanosti nekih proizvoda. Naravno, ako mi se hlace raspadnu za godinu dana mozda i nije bed jer ce ionako izaci iz mode, no ako se isto desi aparatu za dijalizu... hm.
No, bilo kako bilo, ja ne shvacam tu istu globalizaciju pretjerano tragicnom, nego sam se samo sa nostalgijom prisjetio nekih ne tako davnih sindikalnih skijanja u Sloveniji kada smo odsjedali u pitoresknim hotelcicima ili privatnim kucama, na radiju konstantno slusali njihove jodlere pracene harmonikom, dok su nas posluzivale konobarice i konobari u borosanama, narodnim nosnjama ili cemu vec govoreci slovensko-hrvatsku ekavicu (ajd, bar su se trudili,... ponekad). Danas je situacija drugacija. Naoko pitoreskno seoce u austrijskim Alpama izgleda na prvi pogled... alpski. Kicaste kucice, ljudi u narodnim nosnjama (ok, konobari uglavnom), snijeg, planine, kravice,... no kad malo "zagrebemo" pod povrsinu (udjemo npr. u jednu gostionu) skuzimo da u narodnim nosnjama susjedne i prijateljske austrije ne konobare vise austrijanci nego madjari i (e, to nisam htio pitati da ne ispadnem nekorektan, no doticni mladic je recimo - ne-europskog porijekla), sobarice su tete iz nasih krajeva, kuhari su sudeci po specijalitetima iz nekih juznijih krajeva, a na radiju umjesto jodlera prasti: sirtaki.
Srecom, snijega jos uvijek ima (made in heaven), zicare rade besprijekorno (made in who cares), skije dobro klize (navodno jos uvijek made in Austria, but who cares), a kome se ne svidja sirtaki, neka si nabavi iPod (made in guess where) i slusa kaj hoce (platiti autorska prava, molim).
I nemojte se boriti protiv vjetrenjaca, kaj god da vam vele. Nema koristi.
Upravo se vratih sa kratkog skijanja, prvog u prosirenom sastavu (sa podmladkom) i jos jednom ostah zapanjen sa time koliko su neke zemlje od sebe uspjele napraviti dobar brand... i onda se sjetih i nekih koje su se isfurale do te mjere da vise uopce nije vazno sta rade, dovoljno je da se pozovu na svoje ime i ljudi kupuju kao blesavi. Npr. Svedska. IKEA namjestaj kojem se Hrvati klanjaju zbog "svedske domisljatosti, dizajna i kvalitete" se vec odavno ne proizvodi u Svedskoj (neka mi netko navede jedan IKEA proizvod koji je made in Sweeden, bas me zanima), no image zemlje je dovoljan da kupe stagod i da jos budu sretni sto su imali cast potrositi novac na isto. H&M je ista stvar. Sve je made in Kina, Tajvan, Banglades, Indija, Rumunjska,... no i dalje je to za nas "Svedska kvaliteta". A kad ti isti jadni Kinezi, Tajvanci i Indijci proizvedu iste stvari pod svojim imenom - tada su one u nasim ocima - srot. Pa ti sad budi pametan...
Nekad davno smo i mi pokusali isfurati "Hrvatski proizvod", napravili smo hrpe kampanja, ucinili i proizvode donekle prepoznatljivima, no sta smo zapravo postigli? Hrvatska kao zemlja nema neki image, nas ne dozivljavaju kao Svede, Svicarce ili Njemce kao "kvalitetne" ili "sposobne proizvesti kvalitetno" - i sta smo zapravo postigli time sto smo neke proizvode "okitili" pridjevom hrvatsko? Jesmo li time pomogli podizanju imagea hrvatske, ili smo mozda time samo nepotrebno opteretili kvalitetan proizvod?
Necu tvrditi ni jedno ni drugo.
Bas vidjeh na naslovnici bloga kako je netko kao ultra novost na svoj blog stavio slikie jugica pretvorenih u tko zna kaj sve ne... toster, telefon, kupaona. Mislim ok, dobra fora medjutim s obzirom da su spamovi sa slicnim slikicama kruzili internetom prije kojih 4-5 godina - pitam se sta je doticni autor htio reci? "Otkrio sam internet i evo sta mi se nasukalo na e-mail!! Vidi!!" Ili je mozda pronasao slikice i odusevljen svojim hakerskim umjecem odlucio nama smrtnicima objaviti radosnu vijest... No bilo kako bilo, nije usamljen u svom "znanju". Postoje akademski gradjani odusevljeni otkricem Googlea i slicnih cudesa, a ima i takvih koji one koji se istim znaju sluziti proglasavaju hakerima. I klone ih se.
Medjutim, zanimljivo je da je urednik blog.hr-a nasao za shodno staviti isto na naslovnicu? Pomanjkanje novosti ili...? No, s obzirom da sam vec vise puta ponovio svoje misljenje o tehnickm znanju pojedinih jedinki, necu opet. Ajde, ipak za badava koristim njihovu vrecu s pijeskom za udaranje. :-)
Kad vam netko drmne novcanik, stvar je poprilicno jasna. Novcanik u kojem su vasi dokumenti je vas i samo vas. Nema teorije da postoji netko tko eto, ima isti novcanik, zove se kao i vi i ima isti JMBG. Medjutim, sa idejama je malo kompliciranije. Nesto sto je vama palo na pamet, moglo je isto tako pasti i nekom drugom. Ideja koja je vama pala na pamet, plod je cesto nekog "prosvjetljenja" koje se desilo kad ste nesto culi ili vidjeli (kao npr. u prici kad je mladi Gavrilovic prao pod u klaonici i bacajuci papke, zube, repove i bubrezne kamence u smece dosao na ideju "pa steta je sve to baciti",... a ostalo je povijest), no tko garantira da netko drug nije dozivio isto i dosao na slicnu zamisao.
Naravno, svi smo jako ubedirani kad netko izadje s nekom idejom i pobere vrhnje,... a vi si mislite: "Pa to je moje!". Medjutim - da li je ideja stvarno drmnuta? I kolika je zapravo ekskluzivnost iste?
Pisem ovo jer sam u jednom takvom bedu: gruntao sam i razradjivao nesto mjesecima, pokusavao to utuvuti u glavu nevjernim Tomama, a sad odjednom, nevjerni Tome to serviraju kao svoje zamisli.
Mozemo to gledati iz vise uglova:
1. Pokrali me, sjebali me, sad ce me jos i napucati.
2. Slusajuci mene, dosli su na genijalnu "ideju". Doduse, ista je onoj koju su culi od mene (nekoliko puta), ali ipak je njihova.
3. Imam genijalnu sposobnost natjerati ljude da misle ono sto ja zelim da misle.
Zelim vjerovati u 3. varijantu. Samo da jos nadjem nacina naplatiti ju.
Ali ne zadugo. Ili mozda da. U stvari, kaj bude - bude.
A zakaj? Pa eto, skuzio sam da mi fali ispusni ventil, a nemam mjesta u stanu da montiram boksacku vrecu. Niti ima smisla da se ponekad zderem na nekoga u blizini. A ni nokte mi nije vise gust grickati. Uostalom, ako Culina moze razmisljati na glas i k tome jos biti placena - mogu i ja za badava. Obecajem - necu nikome nista naplacivati.
Barem ne dok mi netko ne ponudi ugovor. :-)
He.
Vidim da mi je posljednji protestni post u kojem sam se okomio na vodstvo Bloga izbrisan (slava Orwelu) pa je sad opet sve idilicno kao i prije... uvijek smo si bili super, ne?
Ajd, back to work. Mozda navratim opet.
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Mentalne vratolomije iliti sto na umu to na tastaturi.
Tu dodje ono od Rode.
Borg i ostalo
1
2
3
<$TekstBoxa$>