ZAJEDNO PROTIV PLAGIJATA

10.08.2015., ponedjeljak


SKANDAL NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

Image and video hosting by TinyPic

BESTIJALNA KRAĐA!!!

Pokraden je gospodin LADISLAV KIŠ, pjesnik, a objavljeno na Facebook-u

https://www.facebook.com/groups/1394049410843863/1621611234754345/?notif_t=group_activity

Zora Rana

Radila je u zdravstvo
Pohađa medicina
Živi u Croatia

O korisnikuPostoviFotkeVideozapisiOznake +1


Dobar dan!

Zaklela se zemlja raju, da se tajne sve saznaju !

Ovo sada nije virtualnost, nego bezobrazna stvarnost , kada jednog trenutka otkrijete da vam netko krade vašu poeziju. Bezobrazno sprema na svoj blog, prepravlja pjesme i onda ih objavljuje pod svojim imenom tj. imenom bloga Zora Rana.

Sjedimo moj Ladislav Kiš i ja , gledamo se i ne vjerujemo.

To joj je pseudonim, virtualno ime, pa vas molimo ako znate tko se krije iza tog imena objavite ga, kao opomenu svima onima koji ne prežu od krađe poezije jer nisu u stanju pisati sami svoju, ali tuđu krasti to da.

Svima na društvenim mrežama koji su odgovorni za zaštitu autorskih prava,obraćamo se javnosti ovim putem i svima koji upravljaju stranicama na društvenim mrežama.

Pa nećemo valjda dozvoliti da nam lopovi otuđuju naša autorska djela, bilo da je poezija ili proza.

Treba svatko od nas u buduće znati da može biti slijedeći.


Image and video hosting by TinyPic

RANO PROLJEĆE
Jutro se bijeli u proljeće rano,
oko mene sloboda i mirisi cvijeća livada,
Rijeka namreškana zeleno teče,
blješti biserje, sve zlatom sja.
Raskošno lahor diše,
lice mi miluje nježno kao žena zaljubljena,
Izvlačim ribice iz vode raspijevane.
Meditacija moja..mislilac samozatajan,
intervju vlastiti, pričam sa sobom,
sa svojim ja. Pitanja teška ,
odgovori laički. Čovjek sam običan,
volim obitelj i domovinu svoju,
cijelim bićem i srcem slavonskim,
branim postojanje i dignitet.
Običan sam lovac koji uživa u rijeci
što blješti na ovom svetom danu
koji sunce srećom grli dijete nasmijano.

Zora Rana
Objavio/la Zora Rana u 12.3.15


Pošalji ovo e-poštomBlogiraj ovo!

Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi FacebookPodijeli na Pinterestu


http:// ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce. html?spref=fb

Ova pjesma je autorsko djelo LADISLAVA KIŠA, a objavljena je na ovom blogu

http://ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce.html?spref=fb

Objavio/la Zora Rana u 12.3.2015

Ova je pjesma je autorsko djelo od Ladislav Kiš--- original---uzeta sa njegovog bloga

-Ja i nitko više-, ali ne samo ova pjesma nego njih ukupno 30 na gore objavljenom linku blogspota


http://ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce.html?spref=fb

…kliknite i uvjerite se !!!

I tko zna koliko još njegovih pjesama , ali i mojih možda , možda i vaših, na tim silnim blog –Spotovima sa i do 70 pjesama…

To je nečuveno!


Image and video hosting by TinyPic

dan se bijeli (original)
Jutro se bijeli u proljeće rano
Oko mene sloboda i mirisi sretnih livada
Rijeka namreškana zeleno teče,
Blješti biserje
Sve zlatom sja
Raskošno lahor diše
Lice mi miluje nježno
Žena zaljubljena
Izvlačim ribice iz vode raspjevane
Meditacija moja…mislilac samozatajan
Intervju vlastiti
Pričam sa sobom
Sa svojim ja
Pitanja teška
Odgovori laički
čovjek sam običan
volim obitelj i domovinu svoju
cijelim bićem i srcem slavonskim
branim postojanje i dignitet
običan sam ribič koji uživa na rijeci bez izvora
što blješti na ovom svetom danu
koji sunce srećom grli dijete nasmijano

Ladislav Kiš..pjesnik
Vinkovci


Sve ove pjesme, svu ovu poezijuprisvojila je, pokrala, prepravljala korisnica profila na GOOGLE+ i spremala u svoj blog

http://ljubomora.blogspot.com/2015/03/sunce.html?spref=fb

12.03.2015.
SUNCE
SUNCE
Večeras Kad Sunce utone u rijeci
spokojno iza horizonta u blaženi san,
vjetri se mladi umire u krošnji drveća,
na počinak umoran odletjet će Dan.
Ja Putnik, tišine obožavatelj strasni
vratiti ću se u selo ogrnut plaštem Noći,
zagrliti tebe ja doma naš ispleten OD RUŽA,
ljubit 'cu nježno tvoje lijepe oči.
Miluj me osmjehom, me ljubi, gladna sam
tebe sam poljubaca slatkih ko 'crveno vino,
pričaj mi o pjesmama što slobodno teku,
Reci da me voliš, polje moje mirno.
Opustimo se, sanjamo nešto lijepo
nebom će mjesec bacati svoje sjene,
Zvijezde u zboru atmosferom bijelom
pjevat'će svijetu uspavanke snene.
Zora Rana

NJEŽNA HTIJENJA
Mirišu lipe mirisom žene
pršti zelenilo i poj ptica zaljubljenih
ti vrtom svojim hodiš
i miluješ ruže prstima bijelim
ja lahorom mrsim kose ko pšenicu zrelu
boje ljubavi zborom nježnih htijenja i sanja
i snivam ti i krilu mom zora rana
oči ti poput dva jezera plava
ljubim ti usne grimizne strasno
valovi podivljalog oceana
pletem mrežu čežnji i zagrljaja
vječnosti i pjevam priču o tebi
sreći nasmijanog dana
suncem okupana, eh kako si lijep
dok vrtom svojim šetaš rosom
kristala ranih pokapan
milujući nježno ruže prstima bijelim
Zora Rana

DALEKI PUT
Uhvatio si me u mrežu bijelih niti
kao šarenog,veselog u letu leptira,
nevine ruke obavio si oko moga lika,
ljubismo se ,a jesen je, svirala s klavira.
grlili smo se rapsodijom mirisna cvijeća,
nježno šaptali neke lijepe,slatke riječi,
spojila se tijela strasna ko' na ušću rijeke,
zvijezde zanosno pjevale o ljubavi i sreći.
Tu noć dok je lepršala paučina nad nama,
uvijek ću se sjećati kako je mjesec bio žut,
kako si me gledao očima boje potoka
a ja morah putovati na daleki put.
Zora Rana

SANJE I ILUZIJE
Volim te beskrajno,čuvam te u srcu i duši
dođi bez tebe život mi se kao kula od karata ruši
u crveni suton na koncu horizonta
i tišinu na grudima njegovim mirisnim
a nebo je pričalo priče ugodne
svojim modro-tamnim ulicama
dragovoljnim spavačima
gutačima sanja i iluzija
zaljubih se u moj grad pun zvijezda i dobrote
u njegove oči što ljubavlju zrcale i svijetle se
tisućama nježnih cvijetova
mirisima vjernosti i vječnosti našeg življenja
zavoljeh ga jedne rane zore
dok su zorile jabuke u raju
dok su ptice ugnijezdile prozore
Zavoljeh ga jednostavno
onako iz dubine duše
poklonih mu ljubav svoju
a vjetar sreće oko mene raspjevani puše.
Zora Rana

ZEMALJSKI RAJ
Lete plavičastim poljanama ljubavi
koju nađosmo u srcima nježnih osjećaja
u dubini duša, slušaj
pjevaju istinsku priču o nama
mi smo šetači zemaljskog raja
zaljubljeni rijeka i vječne slobode
pruži mi ruke osmijeh mi daruj
zagrli cijeli svijet nježno kao cvijet
poštuj sve ljude istinu zbori gradu i svijetu
svaka osoba da mi bratom bude
svjetlo vječnog mira gori
i putovi slobodni prozori.
Zora Rana

NAIVNOST
Spavah ,a ne sanjah
žut mjesec nakostriješen
općio sa zvijezdama mladim razuzdanim
vjetar zaspao na tarabama seoskim
muk psi ušutjeli
tišina se drumom valjala u nedogled
kroz okno gledah i čekah da dođe
okićena proljećem strašću potoka
i pjevom noćnih nadobudnih narcisa
razočarenje je puzalo venama mojim
a vrijeme satima curilo u pećinu izgubljenosti
suzu slanu obrisah, probudih se
sunce se smijalo na horizontu
mističnim smijehom mojoj naivnosti.
Zora Rana

ŠUME I RIJEKE PLAČU
Pomoli se za ljubav našu i mene
dok klečiš čedno pred križem raspetoga
a oko tebe lijepe kao zore proljetne buđenje
anđeli lete bijeli i hosana pjevaju
dok harfe čarobne svetost sviraju
možda te usliša i sačuva
ovaj moj skromni život
u okruženju krvi,mržnje i smrti
poljana suza krivih i nedužnih
lopova i poštenih gdje umiranje
natapa polja dušama
šume i rijeke plaču.
Zora Rana

ČUVAJ NAŠ DOM !
Dok vatra guta domove
i sve što gorjeti može
razbacana leže trupla
nepomična i hladna
ko'zima sibirska
ne brini za mene jedini moj
ja sam dobro i razmišljam
pravedno, ja istinu ljubim i tebe
ljudi su ljudi ili ne ljudi.
On voli dobre i poštene
nemoj se bojati ,ne plači
nemoj liti suze niz svoje lice bijelo
čuvaj dom naš i topole visoke
gdje žive ptice naše raspjevane
zalijevaj cvijeće da ne uvene
njeguj ga kao ljubav
neka cvijeta vječno za tebe i mene.
Zora Rana

ZELENILO I PRIRODA
Ljeto miriši sunce i ljubav
dan šeće zelenilom i prirodom
razlila se sreća nebom i zemljom
a granjištem poeziju letačice pjevaju
oko mene krušna polja i voće zrelo slatko
na mostu drvenom stojim okamenjen sjetom
gledam u vodu sitnih vala
razigranih poput djece
nijem bez glasa pogledom čežnji
tražim dušu izgubljenu nekog dana
i oči boje plave potočnice moje
okom mi suza zalutala
slana od rana pitanja zašto
bijeg od života i ljudi ,tišina
putovi prašnjavi su šutljivi
odgovora nema nema ni smisla
zašto vjetar spava u brezama tužnim
i on bijaše breza visoka
nježan poput poljupca rana
lijep kao miris jorgovana.
Zora Rana

ŽENA TE TRAŽI
Brižan ,vrijedan
sav u muža i oca pretočen
a sada negdje daleko iza horizonta sveta
motri mene i srce koje vene
mašta u duši na križ razapet
od vrućine i ludila trublji s neba
tako mi nedostaje
ljubav mi njegova treba
a nema je kaplju suze padaju u rijeku
misli me novom životu stvarnošću vode
mogle bi čarobnice rijeke
novu ljubav da rode i gle
na stazi pokraj polja raži
stoji žena u ljepotu odjevena
gleda te ime tvoje kliče
čini se da ipak tebe traži.
Zora Rana

PRAZNINA U GRUDIMA
Jesen je bojala lišće teškim kišama
ušutjele u suhim gnijezdima
pjesme u grlo zakopane
stajali smo na peronu starog kolodvora
maglom odjenutom bez riječi ljubeći se
oko nas putnici bjegunci
čvrsto si me stiskala svojim rukama
nevinim čvrsto a ipak nježno
predosjećala si kraj jedne priče naše ljubavi
sjećam se vjetar je raznosio mirise vanilije
igrajući se kosom nemiran poput leptira
tvojih očiju suzama oslikanih i tvojih pozdrava
zadnjeg poljupca osjećam slast i nježnost
kroz okno vagona mahao mi doviđenja
ne obrisa suzu svoju zadržah je u oku vječno
a vlak je jurio u sivilo daljina
praznina u grudima.
Zora Rana

TEBE I MENE
Slike su tek tekle mozgom i srcem sjetnim
nebom zagrmjeli crni oblaci i munje
rat je počeo krvavi crn i dug
odnoseći žrtve i mrtve cvijeće i svijeće
rijeke suza i križevi novi ponicali mnogi
na kraju opet početak
ja vratih se na kolodvor sivi
traži te nadajući se ustreptala srca
ljubiti te opet grliti i pričati šapatom ljubavi
ne nađoh te kao da si nestala s vilama
u zemlji čarobnjaka i priča
ulice gradom pričaju da si otišla daleko
da si sretna i dobro živiš tamo negdje
obrisah suzu što u oko je pala sa neba
ostale samo uspomene na jednu lijepu ljubav
na tebe i mene.
Zora Rana

MIR
Nešto mislim moj vilenjače
možda bi lijepo bilo
kad bi ti na dlan tvoj stala
i najljepše sne snivala.
Cvijeće kad bi mirisalo
svijetom cijelim šareno i plavo
zvijezde mlade noću sjale
ko krijesnice nježne male
Kad bi sunce nebom cvalo
i zrakama ljude milovalo
na drveću rasla hrana
na zemlji mir;bez tuge i sahrana.
Zora Rana

SANJAH TE NOĆAS
Zasadih noćas tisuće zvijezda
na poljanama nebeskim,grimiznim.
Letjeh sam između planeta mliječnog puta
i šume nježnih meteora,
pila sam snove sanjanih umova ljudskih
Cijelu noć ...bijelu poput Karpatskih snjegova
lutala sam tražeći tebe, tvoju dušu,
tvoje nježne usne slatke kao mirisi jasmina,
no,ne nađoh te, skrio si se od mene
u nekoj tajnoj ,ljubičastoj spilji vjetrova i kiša,
ostavivši mi uspomene snene , sjetne,
umotane u suze padalice....
Zora Rana

SLIKAR
Kada slikar naivac kistom jutro zabijeli
ulicom našom oživi življenje još gradom snenim
probuditi ćeš me poljupcem mekim nježno
i mirisati moje puteno tijelo
glazba harmonično puzi zidovima naše odaje
lijepa nasmijana kao sunce rascvjetano
očima zvjezdanog praha
motrim te zavodljivo i diram
gorim strašću mladog cvijeća
požuda opsesivna vrije
krošnje pjevaju Bogu i narodu
a vjetar na krovovima priča priče
začuđenim vrapcima
žamor prolaznika i buka automobila
tišina se natkrila nebom i motri nas
mi ljubav ispijamo kao vino starih podruma
svijetlimo osmijeha zapaljenih i
tijela zadovoljnih, a na tornju kuca sat tika tak.
Zora Rana

SAM
Puzim sokakom kasnih godina
ruiniranih napuštenih nastambi bez ljudi
odletjele laste toplim morima i daljinama,
a ovdje cvijetaju pustinje novih vidika
tišina tiši tiha šuti zlokobno
nigdje žive duše ni dječjeg smijeha
samo lišće umrlo pod potplatima nogu
ostarjelih bolesnih
pucketa glazbu onih bez sluha
onemoćalo fizički i psihički
mentalno nenazočna
izgubila sam osjećaj realnosti
iluzija čovjeka i želja
rasplinu se kao para ljetne vrućine
gdje dobre duše nastanjuju oblake
iscerim se povremeno vranama i grobarima
sarkastično jezik plazeći i psujem nepravdu
uspomene izblijedjele i sanje
nemam što snivati
izgubila sam snove negdje u prolazu vremena
moj vlak je odvozio posljednju rutu reda voznoga
na druge je da aktiviraju svoje tijelo
um i potencijale moje stanice stare i nestaju
još čuvam slike neke u džepu svog pohabanog
starog kaputa i suze isplakane za
vremenima i bićima dragim, gledam stara pisma
požutjela i pričam blebećem
oblaci me čudno gledaju prepirke vodim s sobom
slonovskom stazom do groblja pada magla gusta
očima zavladala tama doći ću ti
da na nebu ne budeš sam.
Zora Rana

NOVI DAN
Mlade zvijezde noćas žuto sjaje.
Mir,tek plahi huk budnih ptica,
u staroj straćari alkohola i dima
piješ u društvu isluženih pijanica.
Ispili ste zadnje pare vinom,
govoreći stihove velikih poeta,
uz plam svijeća i dobrih vila
rugasmo se sudbi čudnog svijeta.
Zrakom šušti simfonija tišine,
šišmiši laju,u čašama suša,
vi kritičari izgubljeni krenusmo
na počinak ostarjelih duša.
Luna u krošnjama pijana spava,
orijentom zora na horizontu rudi,
mi usanjani sanjamo ;kruha i igara,
a dan se bijeli novim danom budi.
Zora Rana

TEBE I MENE
Pruži mi ruke nježne poput ćilibara,
poput paške čipke raskošne ljepote,
uplovimo u dodira ljubavi i strasti,
voli me kao nebo što zemlju voli,
pčele cvijet, ptice let, ljubi me ,
kao što ja ljubim tebe poput sunca.
Pruži mi ruke bijele nježno moje,
šapći mi nešto lijepo,nešto ramantično,
što moje uši čuti žele.
Noć biserima okićena,
tišinom blagoslovljena svetom.
Uživajmo u našem vremenu,
prostoru tijela i duša,
razgovaramo ;o životu,o ljepoti rijeka
i volimo se,volimo,
jer jutro će brzo zabijeliti dana,
tko zna što će donijeti nama,
čudni su vjetrovi i mijene,
Da li će sutra biti tebe i mene?
Zora Rana

KOLO SREĆE
Umrla jesen kasna,sama,napuštena,
hladno je, odjeveni u rite i siromaštinu
prosjaci prosinac slave;
gazda,neka te Bog poživi daj nešto za jelo,
i anđeli pjevaju dok snijeg dolinu svjetlosti ljubi.
Lepršaju leptirovi, poljana se smrzla,
bijela poput jata gusaka,
borike šume zeleno odu radosti i mira.
Vjetar nemiran zvon zvona s zvonika rasipa
kao zrnovlje zlatno.
Mraz nazebao,inje granjišta ukrasilo
i koraci škripe putovima smrznutim,zametnim.
Ljudi u domovima Božić slave,
slave rođenje spasiteljevo,
zahvala i molitve kao ptice ocu u nebo lete.
Jelo ,piće i drvce kićeno,
pjesma svetih nota i sreća u srcu,
taj osjećaj svetosti i blaženstva,
poniznosti i oprost grijeha.
Prohujali blagdani, pahulje lepršaju
i sati teku, teku dani, molitve sve rjeđe,
a ljudi kao ljudi;psuju,lažu i bludniče,
šablon isti ;pale maske i zakoni,
zaboravile se tople ,ljudske riječi.
Moral zasjenio snijeg kao nevinost čist,bijel,¸
čeka da sunce proljeće donese na dar
i zapjevaju ptice rugalice, pozeleni priroda i društvo
i zamiriše mirisi cvijeća mladosti i ljepote.
Kolo sreće se okreće, poput vremena i ljudi.
Zora Rana

RIJEKA
Nešto je danas utihnula rijeka
uz obalu nježne,tirkizne trave,
nekoga ili nešto zabrinuta čeka
kao i ja tvoje,lijepe oči prave.
dođi,zagrljaj moj toplo te moli,
opusti se,pričaj o snovima i nama,
vjeruj;srce te moje štuje i voli,
dok ptice veselo pjevaju granama.
uživaj u suncu nasmijan,obojena dana,
smiješi se,ulicama šeće razigrana sreća,
treperi lišće nemirnih,visokih jablana
ljube nas opojni mirisi vesela proljeća.
Dok vrijeme neupitno vremenom plovi
uživajmo kao ispod strijehe mladi golubovi.
Zora Rana

TI ME VOLIŠ
Kada me iz prikrajka pogledaš zagonetno
očima pravog zagrljaja,vječnosti i mira,
daruješ mi sunce,osmijeh raspupalih ljiljana,
pjesmu ljubavi i simfoniju naših,toplih dodira.
Kada me poljubiš usnama čarobnima,vrelim,
dotakneš prstima bijelim,pjev ranog cvijeća,
u meni ožive valovi najvećih rijeka i mora,
u meni žive ljepote prošlih dana i proljeća.
Pod krošnjama raspjevanih mirisnih lipa
daruješ mi lijepa čari svog neodoljiva tijela,
ja začarana tobom i ljepotom, ljubim te strasno,
ljubim dok nježnosti lete povrh našeg sijela.
Kada me ti zoveš kasnim,noćima ljetnim,
i nebom se prospu zvjezdane ruže snene,
izgubim brige u mreži mjesečine žute,
sretan beskrajno do neba,jer ti voliš mene.
Zora Rana

MJESEC I ZVIJEZDE
Raspjevana noć, nebo sveto
vjetar blagosivlje,
na grudima mojim u postelji od ruža,
kao ptica od leta dugog umorna,
ti spiš snom blaženim.
Kose boje žita zrelog na jastuku nježnosti,
mirisi sjena,miris ljubavi i tišine.
Motrim;oči ti zatvorene mirne,
usnule ptice na granama ,
usne crvene, jabuke zrele,
ravnomjerno dišeš..tijelo ti jedro,
proljetni vrijesovi ,
Ovlaš te ljubim za laku noć,
osmijeh ti preko usana cvijeta ,
mirisi šumskih ljubičica.
Ti spiš,bezbrižn u snu
a nebom pjesma tišine,
I zvijezde mjesec plesom zavode.
Zora Rana

ZALJUBLJENA SLAVONIJA
Znojno se ljeto razlilo prostorom obzorja
vrište vali riječni i goli kupači
vere se sunce stablima i oblacima rijetkim
zrakom tišina pjeva neku plavu pjesmu
mi sjedimo u dvorištu tajni
na klupama optočenoj ljubavi i srećom
na cvijeću igraju se pčele
žvrgolje neke vesele ptice
dok vjetrić raznosi pšenice slatke mirise
i voća ranog iz našeg ranika
sjećaš li se jabuke dodira i šapata
gdje smo ljubovali u večerja raspjevana
dok su zvijezde krunama zlatnim nebo krasile
a mjesec skitnica stara na strunama bijelim
svirao serenadu o nama
o ljubavi i ljetu znojnom
razlivenom po Slavoniji širokoj
zanosnoj zaljubljenoj.
Zora Rana

CRVENI MAKOVI
Tražim se po plavoj planeti življenja,
izgubljen u među prostoru mliječnog puta
između sna i jave, istine i laži,
a siguran bijah da sunce imam
u srcu zaljubljenom.
Ljubim bijele cvijetove nebeske slave,
pjene divljih, riječnih valova
i mirise tijela njegovog u ružinom ulju
okupanog u praskozorje mlado.
Plutam po snovima čežnji
i oblacima masnih ,zelenih listova,
nadajući se uzaludno,
vrtlogu toplih cjelova i zagrljaju očiju
crvenih makova u žitu ljubavi.
Zora Rana

UMOVI I ŽELJE
Ti i ja trajemo
kao san utkani poput mreža paukovih
okovani lancima strasti
nagi ležeći na postelji od kasnih mirisa
zrelih poljana i šuma zelenih vila
sanjamo kao putevi koji u život nas vuku
s onima što dolaze i pjevaju kosovi rani
Lete zvijezde od papira
laje mjesec pijan ko noć mršava
i nekakvi čudaci prijete danom D
noinom arkom i potopom slivnih voda
Spavajmo, sanjajmo nježne poglede svetosti
vrtove dobrih sjemena i cvijetnih kiša toplih
dječji osmijeh u igri na prašini djetinjstva
ples romantike i semantike
ljepota ljudskih duša i male planete
mi trajemo mostom ljubavi spojeni
preko rijeka plavih i istine cvijeća zaljubljenog
java je stvarna trka lijepo i realno
iza naših umova i želja.
Zora Rana

TRAJEM
Stojim oslobođen svih predrasuda,
jablan na vjetrometini svih i svakog,
usred poljane trave i drača,
izložen kišama kritika pljuvača,
pogana i jalnih osoba,
mozgova i puzajućih tijela.
Nosim štit svoj od ruža i vatre,
ispleten od istine i vjere u srce pravednika.
Moje je koplje pravda oštra i stvarna,
ljubav kruh i vino,
vjetar glasnik Slobode ponosne i svete.
Napadači napadaju i ranjeni nestaju
u kanjonu nepovratka
a ja stojim kao jablan ponosna,
slobodna poput ptica svetosti i ljudi,
jednostavno gledajući u zrcalo čoviječnosti
i poštenja i trajem...trajem..
Zora Rana

ŽUTI SUNCOKRETI
Tko me zove u proljetno jutro rano razigrano,
dok uživam u milovanju nježnih, sunčevih zraka
a tišina luta dodirima muza i logikom življenja?
Poznat mi glas ime moje glasno kliče
i snove plaši još nedosanjane.
Kao da su duhovi prošlosti krenuli mozgom
i nešto od mene zahtijevaju,
nešto što obećah ili uradih loše,crno poput noći?
Pitanja nadiru bujicom rijeka naplavljenim
a ja zbunjena kao osama starih i ostavljenih
ne mogu se sjetiti gdje sjećanja ostavih svoja,
gdje skrih misli moje pune iluzije o sreći
i ljubavi zaljubljeni bijelih bagremovih cvijetova.
Oprostite mi nepoznate pitalice radoznale,
meni griješniku što griješih iz neznanja,iz nehaja,
hodite u odaje svoje,zaboravite adresu i ime moje,
napustite život i kalvariju moju,
pustite me da uživam u nježnosti sunca
dok tišina šumi okolinom
i mirisom velikih ,žutih suncokreta.
Zora Rana

VJEČNA TAMBURICA
Ponesi me vjetre gdje ljubav živi,
tamo u vrtove crvenih, zamamnih ruža,
onesi me kišo gdje sunce vječno
toplinu nježno kao mati pruža.
Pričaj mi pravdo o jednakosti ljudi,
gdje sreća poput voća zrelog miri a
tamo ljudi osmijehom pozdravljaju
i pjesma nade i vjere se širi.
Pričaj mi žuborom potoka i rijeka,
livada sočnih,ravnica zrela ,žutog žita,
gdje konji vrani slobodno trče,razigrani,
gdje živi široka šokačka duša,plemenita.
Zagrli me Slavonijo ,ljubavi moja najveća
u krošnjama hrastika dok cvrkuću ptice,
do duboko u noć šakačko pleše kolo,
uz strasnu glazbu vječne tamburice.
Zora Rana

RAZNOBOJNA DUGA
Modra rijeka teče između obala raspjevanih,
oživjele livade,zelene šume i miriši cvijeće,
mreškaju se valovi ,biserima okićeni.
pticama i pjesmom; stiglo je proljeće.
Zanosni mirisi gnojnih oranica i polja,
nabujale trave livada u zelene halje,
povjetarac mrsi kose propupalih djevojaka,
dok mlado sunce tople pozdrave zemlji šalje.
Ljudi šeću razdragano s djecom nasmijanom,
vratile se lastavice i rode s dalekog juga,
op,polako škrope prve proljetne kaplje,
a nad nama prostrla se raznobojna duga.
Zora Rana

RANO PROLJEĆE
Jutro se bijeli u proljeće rano,
oko mene sloboda i mirisi cvijeća livada,
Rijeka namreškana zeleno teče,
blješti biserje, sve zlatom sja.
Raskošno lahor diše,
lice mi miluje nježno kao žena zaljubljena,
Izvlačim ribice iz vode raspijevane.
Meditacija moja..mislilac samozatajan,
intervju vlastiti, pričam sa sobom,
sa svojim ja. Pitanja teška ,
odgovori laički. Čovjek sam običan,
volim obitelj i domovinu svoju,
cijelim bićem i srcem slavonskim,
branim postojanje i dignitet.
Običan sam lovac koji uživa u rijeci
što blješti na ovom svetom danu
koji sunce srećom grli dijete nasmijano.
Zora Rana

Objavio/la Zora Rana u 12.3.15

Pošalji ovo e-poštomBlogiraj ovo!Podijeli na usluzi TwitterPodijeli na usluzi Facebook Podijeli na Pinterestu


- 16:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se