zajebanamala

14.06.2007., četvrtak


Godina dana je prošla otkako te nema a još uvijek si najvažniji muškarac u mom životu.
Još nije prošao dan, niti sat a da te se nisam sjetila.
Ponekad dok te sanjam imam osjećaj da si stvarno tu, ponekad mogu osjetiti tvoje ruke u svojima kao onu noć kad sam te izgubila. Onu prokletu noć kad ti se pogled zamrznuo u mojim očima i kada ti je stisak ruke izgubio snagu.
Još uvijek su mi najteži trenuci oni u kojima si ti. Onaj trenutak kada mi svijest kaže da je kraj i da te više nema kraj mene, a ja te osjećam. Onaj trenutak kada te sanjam,a smješak na licu se izgubi buđenjem jer shvatim da te ipak neću vidjeti.
Na tvoju godišnjicu sam bila s tobom, i ti to znaš. U točno vrijeme kada si me napustio ja sam ti došla. Sjela sam na tvoj grob i plakala. Suze su išle same od sebe, i ti to znaš. Gledala sam tvoju sliku i znala da si samnom, reci mi umišljam li ali kao da si mi se tada nasmiješio.
I onda mi se opet vrate one misli u dane kada si patio a ja ti nisam mogla pomoći. Vrate mi se snovi u kojima si uz mene, zajedno planiramo moju budućnost, tu si da dijeliš sreću i loše trenutke samnom, da me jednog dana vodiš do oltara i predaješ mome budućemu i čuvaš mi djecu kao što si i mene nekada čuvao. Jer ti si bio poseban. Moje utočište i ruka moja me pazila. Nitko te nikada neće moći zamijeniti.
I znaj “Smrt ne znači nužno kraj, sve dok žive oni koji su te voljeli i oni koji su imali sreću da te upoznaju i zapamte.”I anđele nije kraj jer ti živiš u meni.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.