zajebanamala
22.01.2007., ponedjeljak
|
Možda je prošao život cijeli od onoga dana kad sam je sreo, kad ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave. Ah pomislih, divna li je ona, i ne čuh zvuke onog zvona što u smrt zove polako, a da sam znao vječno bi plakao. Ruku pružih ruci što pita, voliš li rijeke, polja i žita, ruku pružih ruci što moli, ruku pružih vapaju smrti. I tada shvatih pred kime stojim, pred onime što svoje mlade dane provodi u zanosu marihuane. Htjedoh ljubav da pronađem drugu, ali što je Ana skrivila Bogu, zvala je mjesec i zvijezde da ju bude, htjela je da voli i voljana da bude. Unatoč bijahu sve molitve moje, usnuše oči plave boje, proklinjem susret onoga dana i život što uze marihuana. Ana je bila djevojka plavih očiju i kose koje mnoge djevojke nose, koje će jednoga dana završiti gdje i moja Ana. Na njenom grobu zaplakao sam prvi, ispisao riječi kapima krvi " Umrla je u svitanju dana, bila je lijepa i zvala se Ana " A znala je da narkomani dugo ne žive, i da se kratkim snovima dive, voljela je da bode svoje vene, voljela je iglu, a možda i mene.... |
12.01.2007., petak
Nešto što niste znali o meni....
|
«Štafetu» sam dobila od Kore, a s time i zadatak da napišem pet stvari o sebi koje nisam spominjala. Pa da počnem. 1. 3 in 1 Osjetljiva sam, svaka me sitnica može dirnuti. Tvrdoglava sam, ponekad je to dobro što ne odustajem, ali ponekad je i naporno. Uglavnom, tjeram svoje dok ne shvatim da to možda i nije najpametnije, ali i tada mi je teško odustati. Temperamentna sam. Jako. Time se ne ponosim. Vrlo me je lako naživcirati ali obično ostajem suzdržana. Samo mi se jednom dogodilo da sam toliko planula da rezultati nisu bili dobri. A kada me netko toliko naživcira da se više nemam snage ni svađati, onda se rasplačem. 2. Romantična sam Ponekad mi se čini kao da sam zaostala. Užasno patim na romantiku, i nježni dečki me mogu osvojiti. Oni grubi frajeri koji glume da su nešto što nisu nemaju šanse. 3. Fetiš mi je donje rublje Prilično sam strastvena osoba, pa u nekim situacijama patim na takvo rublje. Volim čipku, svilu, i imam već par kompletića. Naime i dalje nadopunjavam kolekciju :P . A kod dečkiju volim kada nose one uske bokserice. 4. Volim Volim dobre knjige, volim dobre filmove. Volim parfem od Salvador Dalia Laguna, i uvijek ali baš uvijek volim kada netko dobro miriši. Jahanje je sport kojim sam se oduvijek htjela baviti. Jednom prilikom smo bili na izletu gdje je bilo puno konja i ako je tko htio mogao je na kratko jahati uz pratnju. Nemoram ni reći da sam bila cijelo vrijeme u redu. Nažalost nisam se imala prilike baviti time upravo zbog toga što je ta aktivnost kod nas jako rijetka i nema je u blizini. Ali znam da budem. Konje smatram jednim od najljepših životinja 5. Ne znam što bi dalje Tu mislim na budućnost. Ne znam što bi htjela raditi u životu. Idem u ekonomsku, svi to odmah povezuju sa poslom u uredu. Nemam ništa previše protiv toga, naime plaće su dobre, sve je ok. Ali ono što nemogu zamisliti je cijeli život sjediti za istim stolom, pred istim papirima... Tražim nešto što će mi biti uzbudljivo i drugačije. Nešto što nije monotono. Razmišljam o upisu na vojnu akademiju, zatim sviđa mi se zanimanje defektologa, psihologa...Sviđa mi se svašta, samo se nemogu odlučiti. Nakraju ono što jedva čekam je onaj dan kada ću doći doma s posla, parkirati svoj auto, otvoriti torbicu i uzeti ključeve od svog stana, otvoriti vrata, baciti torbicu i znati da sam neovisna. To bi trebalo biti to, nisam se mogla sjetiti ničega drugoga. Nadam se da je zadatak uspješno obavljen. A štafetu predajem dalje : 1. Wolf 2. Teuta 3. Wwoolfica 4. Tonkabest 5. Shadowh86 |
08.01.2007., ponedjeljak
|
Htjela sam napisati jedan post o tome što mi se sve dogodilo, ali kada sam ga napisala sam shvatila da je zapravo pun detalja. A to nije dobro.  Pa sam ga obrisala i odlučila napisati drugi. Dogodilo se ono čega sam se najviše užasavala. Napokon sam vidjela bivšeg s drugom curom. Prije par dana sam mislila da bi me to moglo slomiti i mislila sam sve najgore. Ali kada se to i dogodilo shvatila sam da i nije bio problem. Zapravo to mi je trebalo.  Da to nisam vidjela možda bih i danas «patila» ! Sada mi je svejedno više za sve. Nekako uvijek me odbiju takve stvari.  Napravila sam neke promjene. Maknula sam naše slike, ljubavna pisma, njegovu majcu u kojoj sam spavala i još puno raznih sitnica u jednu kutiju koja je sada ispod moga kreveta. Osjećam se slobodno, poput malene ptičice!  Teško je za povjerovati kada to kažem da mi više stvarno nije stalo, upravo zbog toga što mi je bilo i previše stalo. Ali stvarno je tako. U ovom postu ću opet spomenuti svoje cure. Dovoljan je bio zagrljaj i poneka zločesta riječ radi koje sam se podigla. Istina je kada kažu da su ti prijatelji sve. Danas mi je rekla susjeda da sam smršavila i pitala da li me muče ljubavni jadi. Ja sam se samo nasmijala. Da ne dužim, krećem dalje bez njega. Kao što kaže Lavica, prošlost ostavljam u prošlosti, uživam u sadašnjosti i pozitivno razmišljam o budućnosti.  Ponovno jedno hvala curama što su se pokazale najboljima, hvala Wolfu koji me nasmijavao cijelu noć i što se trudio oko mene. I da ne zaboravim, hvala i njegovim super dečkima, pogotovo onome koji s kapicom liči na mafijaša, što me zezao pola večeri! Bar ste me nasmijali!  E da, i još bih vas nešto pitala. Nisam praznovjerna, ali što znače bubamare? Negdje sam čula da one donose sreću... Uglavnom već mjesec dana mi je soba puna bubamara, nemogu ih se riješiti. A i ne pokušavam, volim životinje, pa čak i bubice! |
04.01.2007., četvrtak
|
U zadnje vrijeme često pišem, pa ne želim sada prekidati tu novu tradiciju. Prvo želim reći da mi je na dočeku bilo super upravo zbog svojih cura koje su mi ga učinile nekako toplijim. Kada sam s njima osjećam se kao s obitelji. One me razumiju, one su mi potpora, one su moj razlog koji me tjera naprijed. Kada čujem ovu pjesmu, prevrti mi se jedan film u glavi u kojem smo mi glavne glumice. Azurno nebo čekamo zoru Pet, šest mladih golubica Nasmješena su im lica, i poslije mnogo godina mome srcu draga sličica Zajedno smo momke gledale, zajedno po rivi šetale Pravile se da smo važne, ma da smo pametne i snažne Sanjale smo zemlje daleke Hej ljepotice, moje prijateljice, gdje su naši snovi ostali Hej, sve smo mi kao ptice selice, svaka svome jugu odleti Djevojčice žene postale, a neke su se već i udale Ja još čekam azurne zore, ma ja još želim preplivati more Ja još sanjam zemlje daleke Uvijek smo bile sve za jednu i jedna za sve. Ne dopuštamo si padove. Mi smo ona vrsta prijateljica koje uvijek idu svuda zajedno, zajedno se smijemo i zajedno plačemo. Tješimo se kada nam je potrebno, i nikada, ali baš nikada ne zaboravljamo koliko se volimo. I zato, iako vjerojatno one neće pročitati ovo što pišem, želim da cijeli svijet zna koliko sam sretna što ih imam. Uvijek na početku nove godine napišem na papir ono što bi htjela ostvariti u godini koja je započela. Pišem neke svoje ciljeve i stavim ih u dnevnik, pa na kraju godine pogledam koji su se ispunili. Ove godine ću svoje ciljeve napisati pred vama. 1. želim biti bolja osoba 2. želim imati više razumijevanja 3. želim se zaljubiti, jer što je život bez ljubavi 4. želim biti dobra prometna policajka ovo ljeto 5. želim što bolje rezultate sa školom 6. ove godine idem na maturalac i želim upoznati slatkog španjolca, a može i crnca 7. počinjem sa tjelovježbama 8. želim se i dalje družiti s vama 9. želim upoznati još dobrih ljudi i steći nova prijateljstva 10. i na kraju, nikada ne želim zaboraviti što je to ljubav, odanost, dobrota i poštenje Sada kada sam ih sve lijepo iznijela pred vas, nadam se da ću ih ispuniti. Prošla godina je «prošla» , sada je vrijeme da se više ne okrećem i krenem dalje. Ako mogu drugi, pa onda mogu i ja. |
