zajebanamala

23.09.2006., subota

Ljubavi,


Odlučila sam ti napisati jedno pismo u kojem bih ti opisala kako se osjećam u vezi s tobom i koliko mi značiš...

Otkako sam te upoznala , moj se život promijenio. Postala sam bolja osoba, naučila sam voljeti, naučila sam shvaćati i naučila sam cijeniti ono što imam.

Shvatila sam da si jedno predobro biće koje zaslužuje svu moju ljubav. Shvatila sam i da ne bi mogla bez tebe. Ponekad pročitam sva ona pisma koja si mi pisao, i sjetim se svih lijepih trenutaka koje smo proveli zajedno, a tih trenutaka je mnogo...

Želim da znaš da mi predstavljaš nešto posebno u životu, da si najbolji dečko kojeg sam upoznala. Ponekad se pitam jesi li onaj pravi za mene? Znam i sama da je glupo što o tome razmišljam i da je rano, ali se tako osjećam. Osjećam da ne bi nikoga mogla voljeti kao što volim tebe. I da bi u svakome poslije tražila dio tebe... ali nitko nije kao ti.
Ti si moja ljubav, moja strast, moj san, moj život i moje sve.
Nikada nisam bila tako zaljubljena. Dečka poput tebe će biti teško naći.
Ne bih te htjela izgubiti jer tada ništa više nebi imalo smisla...

Zauzeo si dio mog srca iz kojega te ne želim pustiti. Nikad nisam ni sanjala da će mi toliko nedostajati da mi netko šapće na uho « Volim te... » ! da će mi toliko nedostajati nečije oči, poljupci, zagrljaj i nježnosti, kao što mi nedostaju tvoje...

I opet počinju novi izazovi za nas, počinje nova razdvojenost, ali vjerujem da ćemo opet sve to lako prijeći, jer nam više nitko ne može ništa.
Ne brini se za mene, jer bih te čekala i da odeš na kraj svijeta. Čuvat ću te u srcu koje si tako lako osvojio i koje je samo tvoje...

I znaj da ću te uvijek voljeti
kisswave

17.09.2006., nedjelja

evo malo maog života...

Ne pamtim kad sam se zadnji put tako dobro provela kao jučer!
Dragi je bio sam doma pa mi je priredio iznenađenje. Napravio je pjenušavu kupku, i zapalio jednu svijeću da osvjetljava kupaonicu, te me pozvao da mu se pridružim u toj romantičnoj atmosferi. Nije me trebao dugo nagovarati...

Sjela sam u kadi ispred njega, a on mi je spužvicom močio tijelo i zatim ga preplavio poljupcima...
Mazili smo se, ljubili, uživajući izmjenjivali nježnosti...ali uvijek u krivom trenutku netko mora doći ili zazvoniti telefon. U našem slučaju oboje. Nakon što je netko kucao,(na što se nismo obazirali) počeo je zvoniti mobitel,ni na to se nismo obazirali,jedno vrijeme. Nakon par puta smo izašli van se javiti pod izlikom da se voda ohladila ( a stvarno je- već odavno cerek ). Zatim smo iz kupaonice završili u sobi gdje smo još malo uživali u privatnosti naughty.

Kako sam već spomenula, dragi je bio sam cijelu večer, pa nam je poslije došlo njegovo društvo i zajedno smo pili prije grada ( za grad ipak trebamo biti malo veseli, zar ne?)
Ja sam ostala na par čaša vina, više ne bi mogla podnijeti...već sam iovako počela pričati gluposti!!

Opet, u disku je bilo savršeno,naskakala sam se kao nikada, naplesala kao nikada, glas mi je pukao, al bilo je super. A moram priznati da mi je inače bilo teže u gradu se dobro zabaviti s dečkom, nekako je lakše uvijek bilo sa curama. Do sinoć, kad sam i tu teoriju srušila.

U svakom slučaju, htjela sam vam samo dočarati kako mi je bilo u subotu navečer – savršeno!
I dragi, hvala što si mi to pružio...V.T.!

09.09.2006., subota

ovo nije moj rad, ali je prekrasno i morate pročitati... ne pitajte odakle mi, jer ni sama ne znam

Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali šta da se radi ako rana nije povezana s vremenom? Šta ako je ona zakopana u dubini srca, u suštini duše?
U tami besane noći tražim zvijezde i pitam se koja je moja. I onda u trenutku nade sjetim se da je najsjaninija zvijezda još na Zemlji i da me jedino ona može iscjeliti. Ta zvijezda si ti.

Moja sretna zvijezda...

Ali ubrzo me opet uhvati nemir, a tuga je jednostavno prevelika. Ta spoznaja da nisi moja je uvijek u mojoj podsvijesti.
U tim trenucima zatvaram oči, podižem glavu da nitko ne vidi moju bol, ni moje oči sjajne od suza...
I maštam...
Sanjam o tome da si tu pored mene... Da te mogu dotaknuti bez straha od odbijanja... Da mogu svoje prste provući kroz tvoju kosu, dodirnuti ti obraze, stavit svoju ruku u tvoju... Prisjećam se kako je ugodno osjetiti tvoj dah na svom vratu... Maštam o tome da ću jednom opet osjetiti mekoću tvojih usana i tvoje ruke oko mog vrata...

A onda u trenutku skupim snagu i uspravim se. Počinjem uvjeravat samog sebe da mi uopće nije stalo. Ali ova prokleta, okrutna stvarnost me spušta na Zemlju i ne dopušta mi da dišem, ni da razmišljam, ni da se mirim... Grize mi dušu, tjera me da vičem, da razbijem što mi dođe pod ruku...

Jer NIKAD NITKO neće biti poput tebe.
Svaki put kad te vidim ili čujem tvoj glas shvatim koliko te zapravo volim, koliko moje srce čezne za tobom, koliko mi je stalo do tebe...
I znam da će uvijek biti nemira i oluja... Ali ti si jedina s kojim ih želim proživljavati.
Jer nisam ni sanjao da ćeš mi postati tako važna, da ćeš biti polovica mojeg tijela, mojeg srca, moje duše...

Obećajem ti da ću učiniti sve kako bi ti dokazao svoju ljubav...
Obećajem da nikada više neću sumnjati u tebe...sumnjati u nas...
Samo te molim...vrati mi se. Jer život bez tebe nije potpun.
Život bez tebe nije život.

VOLIM TE!

01.09.2006., petak

savršena noć...

Nedavno mi je bio rođendan, pa sam za dragoga pripremila posebnu večericu, a društvo počastila tako da sam kupila pića i pozvala ih u stan gdje smo bili do diska. No, da se vratim na romantičnu večericu. Nikad to nisam radila do tada, pa sam imala malu tremu hoće li sve ispasti kako treba.
Pripreme su trajale cijeli dan, sve je moralo biti savršeno.
Napravila sam večeru, kupila vino, zamračila sam cijeli stan i upalila sviječe, pustila sam lagano muziku i obukla kompletić od kojeg dragom srce prestaje kucati.
Malo sam razbarušala svoju prokleto ravnu, dugu crnu kosu, stavila kap parfema i malo sjajila na usnice.
Oglasilo se zvono i znala sam da je to on. Srce mi je počelo jako lupati i počela sam drhtati kao list na povjetarcu...
Kad sam otvorila vrata, dočekao me zaljubljeni pogled i moja ljubav sa ružom u ustima.
Ušao je tiho i strasno me poljubio...
Dalje je slijedila večerica, a nakon večere što je bilo bilo je...
Ujutro me probudio poljupcem u vrat, i poželjela sam da se tako nešto malo češće ponavlja.
Naravno, da ponekad i on nešto skuha,haha!
Eto da vam i ja nešto podijelim iz svog života...

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se