zajebanamala
11.05.2006., četvrtak
marihuana...
|
Možda je prošao život cijeli, od onoga dana kad sam je sreo, kad ugledah te oči plave i kosu boje pokošene trave. Ah pomislih, divna li je ona i ne ćuh zvuke onog zvona što u smrt zove polako, a da sam znao vječno bi plakao. Ruku pružih ruci što pita voliš li rijeke, polja i žita, ruku pružih ruci što moli, ruku pružih vapaju smrti. I tada shvatih pred kime stojim, pred onime tko svoje mlade dane provodi u zanosu marihuane. Htjedoh ljubav da pronađem drugu, ali što je Ana skrivila Bogu? Zvala je zvijezde i mjesec da joj sude, htjela je da voli i voljena da bude. Uzalud bijahu sve molitve moje, usnuše oči plave boje. Proklinjem susret onoga dana i smrt što uze marihuana. Ana je bila djevojka plavih očiju i kose kakvu mnoge djevojke nose, koje će jednoga dana završiti gdje i moja Ana. Na njenom grobu zaplakao sam prvi, ispisao riječi kapima krvi : Umrla je u svitanju dana, bila je lijepa i zvala se Ana. A znala je da narkomani dugo ne žive i da se kratkim snovima dive, voljela je da bode svoje vene, voljela je iglu, a možda i mene... |
