poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com


moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

srijeda, 31.01.2018.

Balans




- 22:33 - Komentari (39) - Isprintaj - #

utorak, 30.01.2018.

Implozija

Neka su ljeta toplo kesten-smeđa i dugo ona traju.
Ponekad i do prvih plodova kestena.
Drugačija su pak ljeta svježe zelena, ona su kraća.
Iako mogu na prvi pogled djelovati nedozrelo, kao npr. limeta, nezaobilazna su u punoći okusa jednog dooobrog mojita.
Međutim, postoje i plava ljeta. Ona su trajanjem nepredvidiva.
Nebesko ili morsko plava, svejedno je.
Jer razdvajati dubinu od visine samo se prividno može i sasvim je nebitno s koje ste strane te zamišljene linije horizonta, da bi cjelokupnim Bićem doživjeli plavo prostranstvo.
Možete letjeti, a možete i ploviti.

Plava sažimlje atomski omotač svakog vašeg atoma, sve do jezgre, smanjujući vam tako volumen u tom plavom beskraju, a ujedno povećava gustoću naboja doživljaja plavog.
I još jedno se čudo događa.
U imploziji pod plavom, sažeti gotovo u točku, neovisno o svojoj volji privlačite tijela u neposrednoj blizini nemjerljivom silom gravitacije.
Jer nije svaka točka ona koja označava kraj!


/Brusnik lijevo i Svetac desno/

Oznake: Ljeto 2017


- 18:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.01.2018.

Ona




- 18:49 - Komentari (38) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.01.2018.

Lihvari


- 00:01 - Komentari (33) - Isprintaj - #

petak, 26.01.2018.

Mjesečevi prsti

Znam,
znam da znaš,
da moja mokra stopala
na mirtu mirišu,
da njene bijele cvjetove
u kosu sam zadjenula,
dok koračah prema tebi.


Vijenac sam za te
one noći isplela,
dok žudno sam jutro čekala,
bdijući nad tobom,
u snu.

Svjetlošću te krilila,
glavu ti na grudi privila,
na vrelo čelo
poljubac ti spustih,
pred odlazak.


Nek' samoća ti
ne ugasi luč,
što upalih duši tvojoj.


Usne ti usnama upih
za vječnost,
dok mjesečeve si prste
u kosu mi uplitao.


Ljubljeni!
Prostranstvom dok koračamo,
nebeske nam harfe
korake ne prate.
Samo lepet krila
nekih čudnih ptica,
zloslutnica.


Ushićenost tišinom
raskoši zvijezda,
pred zoru,
mi pretvaramo u mol.


Znam,
sve znam
i znam da znaš
što znanje jeste.

- 11:08 - Komentari (38) - Isprintaj - #

subota, 20.01.2018.

Putniku




- 14:40 - Komentari (48) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.01.2018.

U tišini

Laka ti noć
i ova bila
u tišini našoj.
Nadglasali je nisu
oni što se hvale
voleći nas bučno.

U njoj nas pletem
istinskim nemirom
i noći ove.
Smišljam
za nas riječi
da stih nam domom bude.

Nek' laka ti je noć
među redcima mojim;
ja grlit ću te njima.
Golubicom bijelom
kraj uzglavlja ti biti
da pod kapcima me imaš.

Nije važno više
što bilo jeste, a što nije.
Sve san je bio!
Ista nit vezala je
što dali jesmo
i što dati smo htjeli.

Laka ti noć milo moje!
U postelji žudnje
srest ćemo se noćas.
Dolazim k tebi!
S desne strane
u svoj san me primi.

I laka nam noć bila
u tišini, ljubavi mila...

Related image

- 04:34 - Komentari (33) - Isprintaj - #

srijeda, 03.01.2018.

O poeziji

Gomilam misli poput neopeglanog veša, do nekog tamo slobodnog vikenda, a onda iz razbacane gomile izvlačim jednu po jednu.
Rradnja je to uobičajna i prosta, kao kad sparuje se čarapa s čarapom, da bi par imali.

Kačim ih tako o zidove desnih moždanih odaja, kao portrete svjedoka vremena u kojem se prolaznost samo pokušavala pobijediti snagom vjere u vječno.
Međutim, nekada se pobijedi za svagda, jer cilju se ipak stigne, premda ne uvijek onako, kako nam se na mah činilo da je trebalo.
Rijetki su oni kojima je sama trka važnija od cilja.
Takvima bez predumišljaja, dolazak na cilj ne označava i kraj.
On postaje početak, jedne drugačije stvarnosti, u kojoj se vrlo životno postoji i dalje.

Jer ako pređemo s lijeva na desno, tim mostom corpus callosum, u mirno konačište stižemo i alejom dragih nam slajdova šećemo.
Kao u vremenskoj kapsuli pohranjeni su, o kazaljke zapleteni, pa nam je i njihova važnost, u odnosu na "starenje" proporcionalna.
A samo smo zaboli papirić u pukotinu Zida plača, pred kojim smo se često, kao turisti naguravali, ne shvaćajući snagu svojih želja.

Takvi smo...
I prosti i složeni, i tuđi i ničiji i samo svoji...ponekad i razboriti.
Ali sve dok čujemo zvuk mandoline srebrnih struna, kada mjesec o našu nagost ih zasvira, da ohrabri nam korak prema tamo odakle povratak se ne nazire, od tamo o neprolaznosti svjedočimo.
Čistom poetskom ljepotom!.



- 20:35 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (2)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira



Image result for black lace and pearls




PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp






ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak



Image result for black and white photography with red color splash




LINIJA

Požudna ja misao
gusto utkana
u zraku prostora
kojeg dijelimo;
blud se lijepi
za našu vlažnu kožu.

Procvale mi grudi
bestidno pozivaju
nemir tvojih dlanova;
tvoj se jezik
mokro
poigrava njima.

Potčinjenoj Erosu
što iz tebe kipti,
snazi vulkana
kojom eruptiraš u meni,
zapešća mi
prikovana držiš.

Ruke tvoje
na mojim bokovima
ritam predaje nameću;
sustižem te zračnom linijom
udaljenosti
od tebe do mene.

@zahira