poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com


moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

četvrtak, 22.10.2015.

Moje Zlato (2)

Na putu smo prema prvom naselju Mezoporat, gdje ćemo popiti kavu u ambijentu u kojemu ti "ninder ni priša".








Moje "slučajno oko", gotovo kao svjedočanstvo, uhvati na djelu sunce kako flertuje s morem.
Ono se tako bestidno ogledava u njemu kao djevojka u ogledalo pred izlazak i zavodi ga...








Tisuću golicajućih zvjezdica u njedra mu sipa, a ono se smješka i mreška...
Nikad neću uspjeti taj njegov pogled u visine, s kojih tolika ljubav na njega liježe, na sebe skrenuti i znam da mu prva nisam.








Pred ulazak u Mezuporat stišavamo brujanje brodskog motora prolazeći pored svjetionika da ne probudimo ga.
Čitavu je noć bio anđeo čuvar, svjetlo u mraku mnogima koji su ovim morem prolazili.
Naka taj orjentir zasluženo danju drijema!








Jedrilicama "na sidru" najavljujemo buđenje...








Mahali su nam neki sasvim nepoznati ljudi što i nije neobično kad se tako sretnete na moru.








Uočavamo slobodno mjesto na muliću.
Privezat ćemo se i prekrcati u manje plovilo da bi mogli ući u Modru i Medvidinu špilju.
Tako se u njih ulazi...i normalno da na vesla.








Ooopss! Nije dobro...
Uočavamo brodicu u daljini kako se odnekud vraća u Mezuporat.








Uplovljava ispred nas prazna, tj. bez ijednog izletnika.
Vjerovatno su dečki bili provjeriti visinu valova pred ulazom prije nego ukrcaju nekog.
Ta provjera se obavlja kad je more "sumljivo" da visokim valovima neće dozvoliti ulazak u špilju.
Ako je tako, neću moći vlastitom fotkom "ukrasti" dio ljepote kojom sam vas željela impresionirati.
Provjerit ćemo sumnju svakako!








Otok Biševo, duž obalne crte od nekih 18 km, ima 8 špilja. To su informacije za izletnike.
Samo dvije, Modra i Medvidina špilja, posjećuju se redovito u sklopu posjete otoku.
Međutim, autohtoni govore da je špilja čak 26, što je i moguće s obzirom da je otok (bio) obitavalište impozantnog broja najugroženijeg morskog sisavca na svijetu iz porodice tuljana, tj. Sredozemne medvjedice.
Toj životinjskoj vrsti su špilje pučinskih otoka omiljeno mjesto za odmor i podizanje potomstva.
U prilog informaciji o tolikom broju špilja ide i povezanost između vapnenačke građe otoka i nastajanja morskih i podmorskih špilja, ali vam ja tu povezanost ne bih znala stručno objasniti.








Točno, valovi su previsoki da bi ulaz u špilju bio moguć, objasni nam mještanin sa samo 2 riječi, tj. upotrebom 7 slova:
- "Imo mora".
S obzirom da zna da nismo obični izletnici, nije ni bilo potrebno da ih upotrijebi više.
Čitav dijalog mogao se odviti i upotrebom svega 5 slova, samoglasnika:
- A? (prevedeno: Danas se ne ide u špilju?)
- E! (prevedeno: Tako je!)
- I? (prevedeno: Nema nade, valovi su visoki?)
- O! (Puno su visoki!)
- U...(Baš šteta...)
Tako da smo mi još i dobro prošli...smijeh
Nemojte da vas ovakav dijalog asocira na nekomunikativnost...neeee, on je samo primjer specifično kratke otočke konverzacije.

Na nijednoj fotki Mezuporta ne biste pretpostavili što se iza one punte (rta) događa.
A znate zašto?








Eno "bonace" na žalu...
Vjetrićem mi pirkavo došaputa kako joj se iza onog rta danas ne ide i nastavi ljenčatiti pod suncem apsolutno nezainteresirana da mrdne odatle...








Ali, toliko je tišine i mira unijela u ovo naselje da zrakom njegovu pitomost udišete, opija vas i smješkate se.
Uopće u stanju niste ljutiti se na nju...








Koliko li ljepote u sebi ima pogled na pučinu s prozora ovih kuća kad se škure otvore?
Već je uveliko nastupio period godine kad one svoje kapke zatvore da bi sanjati mogle nekadašnji smijeh djece...jer tako se i sam život smije.








Nekadašnji obični zemljani put koji vodi od mulića do prvih kuća Mezuporta lijepo je adaptiran...








Zub vremena opasno je zagrizo ovu škuru...








Na suprotnoj strani uvale crveni se nečija djedovina, sada ljetna oaza daleko od civilizacije.
Čija jest da jest, svima ona priča da život u Mezuportu ipak zamro nije...








Jest da nismo u potpunosti realizirali svrhu svog posjeta Mezuportu, ali nemojte biti žalosni.
Nisam ni ja.
Posjet špiljama doći će na red, ja vjerujem u to...jednog slijedećeg puta, možda kad se budem tome najmanje nadala.
Moru još nitko zapovjedio nije...
Idemo dalje...mahwave








Taj slijedeći put, napuštajući Mezoporat, već sam vizualizirala, a vizualizacija je pola puta do cilja...

Ulaz u Modru špilju


(fotografija s net-a)


Ulaz u Medvidinu špilju


(fotografija s neta-a)

Fotografije unutrašnjosti utrobe otoka vam neću stavljati s net-a, jer njih kao takvih, kao fotki s net-a, u mojoj vizualizaciji nema...

Oznake: ljeto 2015.


- 18:58 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< listopad, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira



Image result for black lace and pearls




PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp






ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak



Image result for black and white photography with red color splash




LINIJA

Požudna ja misao
gusto utkana
u zraku prostora
kojeg dijelimo;
blud se lijepi
za našu vlažnu kožu.

Procvale mi grudi
bestidno pozivaju
nemir tvojih dlanova;
tvoj se jezik
mokro
poigrava njima.

Potčinjenoj Erosu
što iz tebe kipti,
snazi vulkana
kojom eruptiraš u meni,
zapešća mi
prikovana držiš.

Ruke tvoje
na mojim bokovima
ritam predaje nameću;
sustižem te zračnom linijom
udaljenosti
od tebe do mene.

@zahira





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se