poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com


moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

nedjelja, 28.06.2015.

Boje...

Umočit ću prste
u žutu i plavu
da oslikam more
što nebu se nudi,
a suncu ću osmjeh
docrtati smjelo,
kad vali su tiši
da me žuto budi.

I tek malo samo
ružičaste boje
k'o što sni su moji,
čipkani, od pjene,
da pogled mi sluti
ljubav u daljini
k'o što vali ćute
iz daleka stijene.

I dodat ću malo,
tek malo bijele,
kada val naiđe
bijelim da prekrije
mene stijenu koja
zarobljena morem
lude strasti tvoje
pjeni te i vrije.



- 19:18 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 21.06.2015.

Šaputanje na jastuku...


JA:


(...) to stanje svijesti koje me obuzme dok osjećam tvoje ruke svud po sebi, bez redosljeda, kako razbuktavaju nešto što ne da se staviti pod nadzor.
Svjesnu svega, a opet baš i ne, zakrili me nešto da nemam uzemljenja, pa kad grom "pukne", pucaju i sva ograničenja...gubim vezu sa stvarnošću i zdravom pameću.
Toliko je božanstven taj osjećaj koji me isprazni, da trebam neko vrijeme da se povratim natrag.
Nakon toga, lagana sam kao ptica i ne koračam, već letim.
Osjećam da ne dodirujem tlo, a osmjeh mi se zalijepi za lice i svi me pitaju što mi je...



TI:

(...) Kad ljubav dobije svoj smisao onakav kakvim ga opisuješ i doživljavaš, kad cijelo je tijelo u ritmu - kao da vidim tu tvoju baklju od plamena kojom goriš...



- 21:03 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.06.2015.

Na izvoru...


Učini me svojom
i u danu ovom
nek' se zorom svakom
u tebi probudim;
sunce bi da priča
osmjehom mi živim
kolikom te željom
i vrelinom ljubim.

Ne postoje noći
što tvoj obris kriju,
kad ona se spusti
ja mjesecom žudim,
pod plahtom te tražim
da u tebe uđem,
od dodira tvojih
kao da poludim.

I kad nađem dušo
tvoj izvor ljepote
da napojim se njome
svu ti sebe nudim,
požuda nas naša
k'o u jedno svije,
nedostajanju tvom
ljubavlju presudim.


- 21:39 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.06.2015.

Željo luda!


Kad poželiš dušo
uz sebe me zbiti
pod jastuk želja
ti ruku zavuci,
dotakni mi grudi
napipaj mi strune;
među bedra moja
violine su zvuci.

Čitav svijet smo jedan
tom glazbom s visine,
dok oblakom plovim
željom ti se smijem,
i poželim biti
dio tmurnog neba
da se poput kapi
kišom na te slijem.

I znaš dušo moja
dok putujem tako
od neba do zemlje
s tobom u sebi,
svakom kapi svojom
ludu želju imam
da ne stanem nikad
kliziti po tebi!




- 18:18 - Komentari (25) - Isprintaj - #

petak, 12.06.2015.

Tko sam?


Tko sam ja u sebi
kad me sobom takneš,
kad ti ćutim usne
da mi tijelo žare,
pa sam kao vatra
ili oganj živi,
a ti rijeka što se
sva po meni slije?

Možda sam samo
beskućnik u noći
što konak svoj nađe
u požudi tvojoj,
pa te vatrom hlapim
svog te žudnjom pijem
da prelit' se ne možeš
preko ruba mene.

A možda sam lopov
što te sobom hoće
zavest', ukrast', otet'
i od svih te skriti,
da tobom se budim
k'o vjekovnom rimom,
da me sobom pišeš
dok bludu se daješ.

I ne poznam nikog
k'o sebe u sebi,
koja u svom tijelu
tako nekad spavam,
dok ne taknu usne
preko ruba svijesti
tu mene u meni
što požudom izgara.


- 18:48 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.06.2015.

Mali noćni razgovor...


Svake se noći nebo zvijezdama kiti, bez obzira da li ih vidimo
ili ne.
Nekada jesu na dohvatu oka, a nekad iza oblaka skrite.
Ali one uvijek jesu...
Na isti način (ne)vidimo i svoje mogućnosti.
Zato imamo srce, da "vidimo" oku nevidljivo...
------------------------------------------------------------------------------------------
- Da li ćeš s jutrom ljubiti moje oči? - upitah te.
- Snivaj dušo, grlim te... još daleko je svitanje...



Tad, namjesto tebe, upitah pjesnika.
On mi reče:

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Poglédat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nam opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srca se dići -
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
- - - - - - - - - -
- - - - - - - - - -
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

(D. Cesarić "Povratak")

----------------------------------------------------------------------------------------------------

A ja i dalje ćutim bršljan
oko svog tijela svitog...





- 20:24 - Komentari (19) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.06.2015.

Glasnici...

Zagubljeni smo kamenčići
razuma greškom,
od početne zamisli
do mozaika stvarnog.
Dolutali
među plahtama
u kojima gužvamo se,
tijelo moje i tvoje...
Sa stotinu lica smo
kao svepostojanje,
neupamćenih imena
koja voljeli smo, svako.
Jer nebitna su imena
ako dah je isti,
a možda i oboje
isto ime nosimo.
Odavna među klasjem
mojih želja ležiš,
u Sveti gral me točiš
da bi sobom me pio.
Od istog učinjeni,
muškarac i žena,
Pegaz i jahačica smo
u toj poeziji tijela.
Misli naših ruku
što eonima se traže
obojasmo bojom,
misli sa smislom.
U naborima
moje bijele postelje
mirisi su tvoji
oduvjek, k'o zauvjek.
Dok u njima spavam
šapučeš jer znaš
da smijem se
jedino dok sanjam.
Glasnike ubijaju, zar ne?


- 19:09 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< lipanj, 2015 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira







PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp





ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak







LINIJA

Požudna ja misao
gusto utkana
u zraku prostora
kojeg dijelimo;
blud se lijepi
za našu vlažnu kožu.

Procvale mi grudi
bestidno pozivaju
nemir tvojih dlanova;
tvoj se jezik
mokro
poigrava njima.

Potčinjenoj Erosu
što iz tebe kipti,
snazi vulkana
kojom eruptiraš u meni,
zapešća mi
prikovana držiš.

Ruke tvoje
na mojim bokovima
ritam predaje nameću;
sustižem te zračnom linijom
udaljenosti
od tebe do mene.

@zahira

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se