poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com


moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

srijeda, 28.01.2015.

Poljubac...

Drhtim tobom
neporecivo lako
dok usne tvoje
s mojih žudnju piju.
Treperenjem zvijezde
u tom su času
na naša tijela
prosule se prahom.
Dodirujem ti ritam
uzdahom od pjene
dok me ruke tvoje
zlatnom valu nose.
Isprepleli smo prste
na pučini strasti
i k'o jedno tijelo
jedrimo polako.



- 21:49 - Komentari (37) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.01.2015.

sjena leptira

Smijem se po sjećanju
u brazdi vremena
skrivena od pogleda
cirkusanata.
Svjedok sam lažnih
ljubavi koje nisu,
u njedrima mi skica
autoportreta.
Samo lutanja kad me uzmu
sastavit me mogu
od djelova sto
u smislenu cjelinu.
K'o leptir sam
sjenom zaklonjena
čije boje
tek noću opijaju...






- 22:04 - Komentari (45) - Isprintaj - #

subota, 24.01.2015.

umjesto zbogom

Ne brini ako noć ću
umjesto tebe prigrliti
k'o sol na ranu
namjesto melema
s usana tvojih.
Da od neba si posuđen
od početka znam,
sad njemu te vraćam;
tek riječima ovim
prkosim zaboravu
...sjećanjem što jenjava.
Ne brini,
pogriješili nisu
oni što daju
ne imajući više,
što do ruba dovedeni
u povratku se nađu
i svedu
na računicu čistu.
Tek prestali smo biti
što bili jesmo
upućeni
u daljine druge.
Ne brini,
možda jednom
srest' ćemo se opet
među onima
što odlaskom ne mrze.




- 05:58 - Komentari (43) - Isprintaj - #

petak, 23.01.2015.

help me!

Bio je u dvorištu. Poštar je htio ući, ali mu nije dao. Ode k'o vrag od tamjana.
Blatnjavim šapama, jer je kopao zemlju, uskočio mi je krevet. A plahte su bijele... :(
U trku od dvorišta do sobe udario je u kantu za smeće i prosuo ga.
Kućne šlape pored kreveta, nisam ni primjetila kad, odnio je u hodnik.
Da nabrajam još...
Može.
U kupatilu je prosuo štipaljke, nagradio je sam sebe psećim poslasticama iz špajze...
Na moj poziv, opet je došao u krevet. Sad mi je ionako svejedno. Plahte su već blatnjave.
Ali sam ljuta...
Potrpam ga jastucima, za "kaznu", a on me ovako pogleda...
Prasnem u smijeh!
Mislim da imam problem...


- 12:38 - Komentari (44) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.01.2015.

nemoć...

Htjela bih ti objasniti
ovu najezdu osjećanja
sve strepnje koje me sažimlju
i ovu nesigurnost
da razumiješ...

Htjela bih
da tvoja slučajna riječ
opet stvori
onu sigurnost
kao što je jučer znala...

Ili tek
da mi tvoj čežnjiv dodir
unese opet
onaj kratki mir
kao što je sinoć znao...

Htjela bih da preplivamo
sva naša nadmetanja
i u savršenstvu iduće noći
da na tren
u slučajnost utonemo

koju noćas dozivam
u ime našeg sutra...

- 10:38 - Komentari (38) - Isprintaj - #

srijeda, 21.01.2015.

obećanje...

Rastanci su teški i onima koji ostaju i onima koji odlaze.
Samo ljubav obećava susrete nove...
Da se takva obećanja znaju i ispuniti potvrđuje i priča koja slijedi.
Naime, vi koji me pratite redovito znate da sam se trebala preseliti radi poprilično kompliciranog loma lijeve noge. S obzirom da ni desna baš nije služila svrsi, preko noći sam, odnosno jednog jutra oko 8 sati, postala osoba s posebnim potrebama tj. apsolutno ovisna o tuđoj pomoći.
Ali neću pisati o tome. Taj period, doduše sporo ali ipak, postaje sve više i više stvar prošlosti.
Pisat' ću o ljubavi.
Taj dan odlaska bio je emotivno težak jer sam se trebala pozdraviti, na neko nedefinirano vrijeme, sa svojom velikom ljubavi.
Sjećate se ovog mog posta...
E, pa taj je osvojio moje srce!
I znate šta - posjetio me...i pričao mi kako mu je u našoj razdvojenosti...

Nije me prestajao ljubiti i ljubomorno pratiti svaki moj korak, ili bolje rečeno moje pokušaje ponovnog koračanja po naputcima liječnika, da ne bi slučajno negdje otišla bez njega...



Za blagdane Božića i Nove godine nismo bili zajedno...nismo bili obitelj... :((

Vidite li tugu u njegovim očima?
Iako su me fotografijom željeli nasmijati tog dana uoči Božića...vjerujte mi, tek sad joj se smijem dok pored mene sjedi na stolici a ja pišem ovaj post...
.

Sad se već i naglas smijem gledajući čas u njega čas u fotografije...
Možda me i čujete.... :)))))



Razmotavanje poklona, odnosno šuškanje papira mu je posebna strast...



A ovo mu je omiljeni hobi...



Mislim da se zaljubio u susjedovu kujicu...namirisao ju je i hop!..."snima situaciju"...
Nikako da shvati da za susjeda je on bitanga, a njegova kujica princeza...
A bitange se tako dobro ljube.... :))))))



Dan je bio jaaaakoooo naporan i ovaj "opasan" čuvar se umorio...
Tko zna što mu je u snovima kad onako mljacka i povremeno zareži?
I ne trebate me niti pitati - normalno da hrče!


- 00:16 - Komentari (63) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.01.2015.

Ljubav...

Ljubav se krije
na mjestima čudnim;
u pjevu ptice
smijeh je tvoj,
u letu leptira
usne su meke,
što cjelov daju
pupoljcima mojim.

Na mjestima čudnim
ljubav se krije;
pod plaštom zvijezda
k'o pod tvojim tijelom,
u valu mora
mojih dubina,
što propinje se
i oplahuje ti hrid.

Ljubav je čudo,
suprotnost u jednom,
kad životom prolista
ogoljela grana,
kad je srcu toplo,
a duši milo,
što čudo doletje;
cvrkuće u nama!



- 20:53 - Komentari (36) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.01.2015.

sindrom imena tvog

Jutro je opet počelo tobom.
Ma...počeo si još pred zoru darujući mi nesanicu umotanu u slutnje s crvenom mašnom.
Zapleten mrežom mojih misli ne izlaziš mi iz glave. Tutnjiš sljepoočnicama, zujiš mi u ušima k'o roj pčela.
I dižeš mi tlak!
Čak mali zalogaj tebe je k'o kamen mi u želucu.
Osjećam vrtoglavicu, pulsira mi u grlu, znoje mi se dlanovi...
Idem doktoru...odmah!

- 13:56 - Komentari (36) - Isprintaj - #

petak, 16.01.2015.

Zanos...

Tužno bi bilo
ne poznavati
dodir prstiju tvojih
što ocrtavaju mi vrat.
Ne znati za
vrelinu daha
kroz šapat
uz moje uho.
Vijugavost puta
tvojih usana
dok tajnama mog tijela
putuju...
Toplinu tebe
uz mene
i ruke ti
koja moju stišće
u zanosu pripadanja.



- 15:47 - Komentari (51) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.01.2015.

Bezimenom

Postoje trenuci kad osjećam
tvoje prisustvo kao oduvjek,
kada budna sanjam kako grliš me
dok ležim u položaju fetusa.

Tada postaje sasvim svejedno
što bilo je ili što će biti,
sve nedumice umom stvorene
nestaju pred snagom
tvoje čiste ljubavi.



- 01:40 - Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 13.01.2015.

ZAHIR

Neizgovorene riječi
u pogledu ispisane
na korak su
do izgovora stale.
Izgubljeni u prijevodu
igrom nagađanja
u međuprostoru,
izgovaramo besmislice
u međuvremenu
...kao usputno.
Sumom elongacija
iste smo amplitude
osciliranja
između crne i bijele
poput daltonista
koji ne razlikuju
što crveno je,
a što zeleno
...dok smisao nam ne postane pokora.
Kupujemo vrijeme
kao da se kupiti može,
iako znamo da sve je
ovdje i sada
šutnjom kao reperkusijom
pod tepih zameteno.
Pod krinkom iluzije
odvija se stvarnost
koja koleba se
razotkriti lice
da ne nestane
ili možda nastane
savršenstvo trenutka
kao mogućnost
...pretakanja jednog u drugom.
I kao sve znamo
da daleko je i blizu
u istoj statičnoj točki
nekad tu, nekad tamo
kao klopka traženja
sjecišta paralela.
Čistu esenciju intuitivnog
po potrebi doziramo
empirijskom miru
kao robovi latentnosti
u razlomcima
jer cijelo nam čine
pod nazivnikom
RISK ADDICTION!
Tko kome je alfa,
a tko kome omega?
I nikad kao
ne spominjem te,
da misao si
što zahir je moj,
jer Zahira
bez zahira bi bila
tek alegorija bitka,
riječ što ne diše,
mrtvo slovo na papiru...


- 16:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.01.2015.

Zimski solsticij...

Mobitel mi zavibrira u džepu kaputa. Značilo je to samo jedno - dolazak SMS-a!
Skidam desnu rukavicu ne bi li ga spretnije uzela u ruku. Pri zadnjem pokušaju pao mi je na pod i preživio pad.
Od hladnoće osjet u prstima mi se znatno smanji. Ne pomažu puno ni rukavice.
Pročitam poruku i spremim mobitel u hladan džep...
Tvoj je uvijek bio topliji. Rado sam uvlačila ruku u tvoju, u džep tvoje jakne.
I kad bi pitao da stavimo naše ruke u moj veći i komotniji, odlučno sam odbijala.
U džepu tvoje jakne bilo je tijesno. Ruke bi nam stale tek do pola. I pomodrile bi nekad...
Ali mojoj je ruci uvijek bilo toplo u njemu.
Neobično je mjesto tvoj tijesni džep.
Pomislim...i pogledam prema nebu.
Pahulje prvog snijega padale su mi na lice i topile se u dodiru s mojom kožom.
Kao i onda...tu, u tvom gradu, na dan zimskog solsticija, dvijetisuće i neke...



- 18:37 - Komentari (30) - Isprintaj - #

subota, 03.01.2015.

Novogodišnja odluka

Uobičajno je popodne.
TV mi ne okupira pažnju uslijed toliko politike na programima.
Čitanje neke od knjiga odlažem s obzirom da trenutno mi dostupni naslovi naglašeno obrađuju tematiku seksa.
Nikada mi se seks i politika nisu činili bliži jedno drugom, ponajprije u smislu da o onom u čemu direktno ne participiram - iz inata se ne informiram! :)))
Ali... još je tu i drugih poveznica...o kojima, iz inata također, neću pisati.
Stoga i ovo tromo popodne piskaram po papiru koješta, prvo običnom, a zatim, kad mi se posreći, prepisati ću na virtualnom.
01.01 je. Ušli smo u Novu 2015. Ne bi li trebala razmisliti o novogodišnjoj odluci koje ću se s manje ili više uspjeha držati kao izazova?
I dok razmišljam koja bi to odluka mogla biti, igram se penkalom u ruci.
Iz čista mira izleti mi iz ruke i otkotrlja se na sred sobe.
Promatram je iz poluležećeg položaja u krevetu.
Sad bi bilo normalno ustati i dignuti je s poda.
Da, bilo bi normalno...
Hmmm...gledam je kako se cereka mojoj nemoći.
Mogla bih je štakom približiti krevetu i onda podići.
Hmmm...daleko je, neće ići.
Razmišljam koji bi moj sljedeći potez trebao biti ne želeći progutati gorčinu nemoći.
Razmišljam o sljedećem potezu kao da igram šah s njom.
Nekada sam bila dobra u toj igri. Prisjetih se davnih natjecanja još u osnovnoj školi.
Čak sam jednom dobila prave drvene šahovske figure koje su zamijenile dotadašnje jeftinije, plastične.
Ali, nekako sam taj hobi napustila predavajući se literarnoj sekciji i čudesima pisane riječi.
I što sad? Samo nekim čudom mogu doći do penkale dok se netko od ukućana ne pojavi.
Uffff....
Zazvoni mi mobitel. Srećom, on mi je na dohvat ruke. Uzimam ga oprezno.
He-he-he...da mi ne padne na pod!
Prijateljica najavljuje posjetu.
Usputno me pita: - Trebam li ti nešto donijeti?
Sine mi misao: - Da! Kupi mi 4-5 penkala.
- Penkala? - ponovi.
- Da, penkala. - potvrdim.
He-he-he-...ako padne jedna, imam drugu. Ako padne druga, imam treću...
Zamislim se...
Čuda se ipak događaju svakodnevno u našim životima. Nekada su to sitnice koje u konačnosti mogu imati daleko veće značenje.
Npr. bez penkale, nema piskaranja; bez piskaranja, nema posta; bez posta k'o da nisam na blogu...a to bi bilo šteta!
Ne zato da ja mislim kako Vi bez mene ne možete. Nego...nekoga će moja pojava na blogu razveseliti, netko će se onako od srca nasmijati npr. ovom mom postu, nekoga ću možda potaknuti na pozitivno razmišljanje i uočavanje sitnica koje život čine čudesnim...i još je sigurno mnogih možda koji mi sada ne padaju na pamet, ali svi me vesele. Eto!
U naizgled bezizlaznim situacijama čudo ucrta put izlaza ukoliko ne dozvolimo gorčini da zamijeni slatkoću vjerovanja u njih.
To će biti moja novogodišnja odluka izazova!

Penkalo, bila mi prijateljica pune šake penkala. Pokazujem ti srednji prst, pa se ti cerekaj.
Dobila si ŠAH-MAT !!!

Ps: Od kada sam se preselila, pravi je podvig objaviti post. Da vas ne zamaram detaljima, vjerujte mi na riječi i čuvajte moju tajnu. Moram hitno u krevet prije nego me uhvate na djelu. Ali, "doskakutat" i "dopuzat" ću ja i do Vaših blogova i javiti se komentarom, odgovoriti Vam na mailove....vrlo ubrzo!
Čuda se događaju, zar ne?



Oznake: crtice iz života


- 18:20 - Komentari (47) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira







PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp





ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se