poetika žudnje

OPIS BLOGA

Blog je nastao 13.04.2014.
Na njemu objavljujem svoje ljubavne i erotske stihove, prozu rjeđe, a ponekad izbacim fotopost.
Ovdje su i tragovi stihova poznatih pjesnika, kao i onih nepoznatih.
Svi oni su u susretu sa životom, njegovu esenciju stihom uobličili...i poteče izvor ljepote koji za prisvajanje nije.
Dijeleći bistrinu ljepote tog izvora imena Poezija - bistroća ljepote življenja se umnožava!
Zato pišem...


zahira.1604@yahoo.com


moj drugi blog @Zahira




KUTAK U CRVENOM

MOLITVA LJUBAVI


Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim.

Kad te nestane
odjednom potamnim.

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine.

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni.

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša.

J. Pupačić







S ovog bloga objavljeno je u knjizi grupe autora "I ja imam post" na stranicama 330-340

"Trag u beskraju"


Veći od samog sebe

Jednota

Čuvat ću te

Našom ulicom

Kap

Stare duše

Bijelo

Usne

Struna

Poljubac

Spokoj

Zanos

Postojim

Mogla bih

Poezija tijela

Znaš

Kad uzme me daljina

Drugog puta

Trebaš mi

Pišem Ljubav





**********************************

PLAVI KUTAK

MORE

I gledam more
gdje se k meni penje
i slušam more
dobro jutro veli
i ono sluša mene
i ja mu šapćem
o dobro jutro more
kažem tiho
pa opet tiše
ponovim mu pozdrav
a more sluša
pa se smije
pa šuti
pa se smije
pa se penje
i gledam more
i gledam more zlato
i gledam more
gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem
more zlato
i dobro jutro more
more kaže
i zagrli me more
oko vrata
i more i ja
i ja s morem zlatom
sjedimo skupa
na žalu vrh brijega
i smijemo se
i smijemo se moru

J. Pupačić







Plavo s mog bloga


Moje Zlato (3)

Moje Zlato (2)

Moje Zlato (1)

U odmaku

Odsutna...od sutra

Moje Srebro

Život je lijep! (4)

Život je lijep! (3)

Život je lijep! (2)

Život je lijep! (1)

DAAAA...

Tu sam usidrena...





**********************************

Moji haiku pokušaji


Svaka klupa ima svoju priču

Klupa (nagrađen 1. mjestom na blogerskom natjecanju za "Haiku - tema jesen" sretan)

Maslina

List


poetika žudnje

četvrtak, 28.08.2014.

Poezija tijela

Dok bi tišina plela svoje niti
ja pogledom bi pisala ti misli,
tvojom rukom šaputala svoje.

Nagost tebe moja strast bi bila;
jezikom da oslikam ti stomak,
grudima do bedara kliznem.

Mjesec bi svjedokom bio
da uzdahom bi tak'o moju žudnju
što usnama i dahom dodiruje ti vrelo.

Dok bi svirala glazba
u pozadini svijesti
tijelom bi sricala stihove po tebi...



- 14:27 - Komentari (33) - Isprintaj - #

utorak, 26.08.2014.

Zbrka u redosljedu događanja

Tuga.
Bezrazložna kažeš...
...u inatu
što ga sebi dadoh.
Niti bi, niti ne bi.

Ne, pojma nemaš
što patuljci pričaju!
K'o ni ja
što ne znam
potisnuti,
oprostiti,
prihvatiti,
na pola umrijeti...

I sve je kako kažeš
dok me ne uočiš
i uđeš
u dubine moje
k'o u ponore smrti;
forsirano polovičan,
lažno površan,
bolno neuspješan,
zbog svega frustriran.

Ne,
(smijem se)
sve je u redu;
...upravo
jer urednije ne može.

Samo kažem
da i mrak
manje mračan je
kad oči se
na njega naviknu.
Samo kažem...

Gust je zrak.
Treba ga disati
na slamku.

Jedino se ja ne mirim...

Sreća
što sam sutra
samo na manikuri,
jer gdje sam sve
noćas bila,
jedva se
čupati dadoh.

A ti,
ostaviš mi riječi
umirućeg,
da ti pratim trag.
Al' tvoj trag moj je
odavno,
opijen tišinom
besanih noći.
Dok ti mirno spavaš snom "pravednika"...



- 01:22 - Komentari (27) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.08.2014.

Igra bez granica

Proći ću jednom
i pustinjom tvojom,
pronaći riječi
pod pijeskom vrelim;
jer znam im mjesto,
datum i sat
rođenja u tmini
samo ako želim...

Proći ću jednom
kroz isti labirint,
ali misli tvojih
i izlaz pronaći;
jer znam im tok,
uzrok i svrhu
i kad poželim
samo ću izaći...

Al' hoćeš li moći
bez straha mi dati,
da te vodim tamo
gdje će vrijeme stati?



- 00:08 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 19.08.2014.

Horizont

Nikad duže vrijeme!

Beskonačno opraštanje,
iz dana u dan,
bez kraja,
zaboravljenog početka,
bez suze k'o spomen
na sve prošle
i one buduće
rastanke zauvijek;
istekle su dok smo trajali,
jer smo znali umirati na rate.

U vlastitom moru tišine...

Koliko treba
za mir noći,
spokoj sna,
osmjeh jutra,
da počmem odbrojavati
sate,
dane,
godine...?

Glas tvoj
od melodije harfe
odavno već
zvuči kao blues...

Dok ja ti i dalje
k'o slučajnom prolazniku
pripremam postelju od valova,
ti "svoj si čovjek"
u tom grobu tišine...


"Sve će se ovo jednom jučer zvati." - reče horizont pogledu.

ŽIVOT JE MORE (Đ. Balašević)



- 01:11 - Komentari (33) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.08.2014.

Zatočenici

K'o dva smo kruga
razdvojena tangentom
da ne bi stvarali
presjecanje,
s diralištem
kao središtem
preklapanja
koncentričnih krugova.

Ali nema tko da opiše kružnicu.

Mislit ćemo sutra...



- 07:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 13.08.2014.

Tu sam usidrena...

Pred smiraj dana zumiram NIRVANU,
svaki oblutak je k'o moje krvno zrnce...








S nekim sam tko osjeća se jednako kao i ja...








I on se usidrio...


Oznake: ljeto 2014


- 02:15 - Komentari (23) - Isprintaj - #

utorak, 12.08.2014.

Živjeti poricanje

Ako te budu pitali:
Kako se izgubi nada?
- Radi iluzije - reći ćeš.
Kako se izgubi mir?
- Ne gubi, ako ga našao nisi.
Kako izgubiš sebe?
- Nikako, ako se nemaš.
Kako izgubiš sjećanja?
- Uzaludnost ih preda zaboravu!
Gdje pronaći toliku uzaludnost?
- ...



- 02:45 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.08.2014.

Sjena

Ćutila sam noćas
tebe pored sebe,
s vremena na vrijeme
učini mi se tako...

Opet je jastuk
pored mog
udubljen
i topao čak.

Otvorih oči naglo,
probuđena iz nečeg
što snu ni nalik nije.

Sklopim kapke opet
da potraje čudo
kako imam san
i tebe u njemu.

Onda sam molila
anđele svoje
da se ih sklope
zauvijek...
da krajičkom oka
gotovo kao zbilju
ne uhvatim sliku
odlaska tvoje sjene.

Bio si.
Negdje jesi.
Teško te nalazim...

Netko jači od mene
po nahođenju svom
šalje me u nešto
što snu ni nalik nije;
u javu neku
gdje o budnosti me uči
kao malo dijete.

Mnogo jači od mene...

Opet ću preći
nametnute granice,
hodati po rubu
tebi u susret;
preskočiti forme,
hrliti nespokoju,
jer jedino smo
tamo živi,
kao jedinke i kao cjelina.

Pjesnik reče
da i u smrti se sniva!


Nečije tijelo
je pored mog,
ruka je nečija
u mojoj kosi,
osjetih poljubac
u potiljak...

O Bože... dal' da otvorim oči?



- 02:10 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 08.08.2014.

Time

Kao što je postojalo vrijeme potrebe izvjesnog povlačenja s ovih bespuća, dođe i vrijeme ponovnog otisnuća, praćeno dobrim vjetrom u leđa.
Možda je ovo trebao biti moj prvi post povratka, ali nešto mi reče da nije vrijeme za njega.
Htjedoh rezimirati prvo u glavi, a zatim u riječi pretočiti, koja su me "putovanja" u proteklo vrijeme držala u fazi
"keep it movin' ".
Htjedoh ih sabiti pod isti naslov, kao jedan post.
Bilo je to Sizifovo pisanje.
U jedan post ne stanu, između ostalog i zato jer "putovanja" nisu ni bila namjenjena samo jednoj duši, mojoj.
Izmjenjivalo se vrijeme sreće, s vremenom tuge, vrijeme samo za mene, s vremenom za druge...
Uostalom, kao što i jest od pamtivjeka, i dovijeka bit će...
Na prvi pogled ništa novo.
Ali, ako shvatite vrijeme kako nema unaprijed zapisano trajanje, već da su to trenuci u trajanju koje živimo sada
i iz dana u dan, osjetit ćete kako je sve uobičajno ipak nešto sasvim novo.
Tada živite avanturu zvanu život!
U tim trenutcima trajanja koja su nam dana, ipak ispisujemo stranice svog života sami, čak i onda kad smo u pasivi, npr. nesvjesni svojih mogućnosti.
Moje sumnje u ovakvo poimanje vremena davno su nestale, jer vrijeme u kojem jesmo bez nas kao aktera događanja zapravo ne bi ni postojalo.
Iz drugog ugla na vrijeme gledamo kad nas "centrifugalna sila" svakome od nas ponaosob poznata po razložnosti, izbaci iz središta zbivanja vani, izbaci iz sadašnjeg trenutka.
Tada prestajemo biti kreatori, a vrijeme vidimo kao nešto što ima svoj vijek trajanja, možda baš zato što tad shvatimo da je bez nas u njemu kao takvo isteklo.
Zašto pišem o vremenu? Vjerovatno jer je upravo sada vrijeme za to!
Nijedno vrijeme lošeg osjećanja nije toliko loše kao ono kojeg smo zatočenici.
Vjerujte mi!

TIME (Pink Floyd)



- 18:14 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.08.2014.

Southern Comfort

U polumraku poznate sobe, zrak poput olova činio je moj udisaj gotovo nemogućim.
Dok prolazio mi je nosnicama, ničeg potrebitog za moja krvna zrnca u njemu bilo nije.
Znoj, dim, "Southern Comfort"...ispunjavali su me izvana i iznutra.
Pogled na pepeljaru s moje desne strane izazivao je mučninu.
S moje lijeve strane ležao je utopljeni mi libido.
Ustajem i hodam na prstima preskačući razbacane kojekakvosti.
Ulazim u kuhinju i palim svjetlo.
Gledam u bistrinu vode iz slavine koja punila je čašu.
Popih je naiskap.
Razbistri me iznutra.
Znala sam...moj odlazak je započeo.



- 03:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2017 (6)
Svibanj 2017 (2)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (8)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (4)
Studeni 2015 (15)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (14)
Kolovoz 2015 (14)
Srpanj 2015 (7)
Lipanj 2015 (7)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (4)
Ožujak 2015 (7)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (13)
Prosinac 2014 (8)
Studeni 2014 (20)
Listopad 2014 (12)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (10)
Travanj 2014 (1)







IGRA PERLI

Pratimo se pogledima
u kao slučajnom susretu
kroz zavjesu dima
ispušenih cigareta
polupijanih gostiju
i neuglednog barmena.

Sitni su noćni sati...

Znam tok tvojih misli,
da golicam ti maštu,
znam sve puteve
nestanka s lica zemlje.
Gledamo u oči
nelagodi mogućnosti.

Otkucavaju minute...

Hrvaš se s njima.
Stavljam te na kraće,
povlačim na bliže,
otirem nervozu
ove zaparne noći
usnama, po tvom torzu.

I tražim te na niže...

Dozvoljavam ti da misliš
da kreator si trenutka
u kojem zaboravit ćeš
sve do sad viđeno,
da paradoks smo slučaja
poreći ćeš pred zoru.

I svoje godine i svoje ime...

Prešućujem mudro
da vrijeme je igri.
U dosluhu s trenutkom
čujem mu šapat:
"Kad ga ne bi bilo
trebala bi ga izmisliti!"

Oteli smo noć od nepozvanih...

@zahira







PRVI GUTLJAJ JUTRA

Osjećaš li, najdraža moja,
kako se ova blažena noć
polako približava kraju,
a mi bez straha vodimo ljubav,
jer naši vrući dodiri
ne odlaze u zaborav.
Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori,
i poljupci što u nama sjaje,
ne žele nikamo otići.
Zato slobodno kucaj srcem,
i ne traži u osmjehu
škrte tragove sjetnih svitanja.
Nema više slijepe magle
i ne guši tvoj san.
Nikakva opora i hladna tuga
u tvoje zagrljaje neće ući.

Znam, teško je pronaći
tišinu u šuštanju lišća,
ali vjeruj svome tijelu,
duboko udahni zoru
i sa moga željenog tijela
ispij prve gutljaje jutra,
usne će ti napuniti suncem.
Raširi me pod sobom,
pod topla bedra smjesti,
u vlažne uzdahe primi.
Sa plavetnih visina
svojom mirnom dušom uzmi
i s njom me zauvijek veži.
Ne boj se, jedina moja,
samo se prepusti meni,
jer na tvojim obrazima
i poslije mjesečine postojim.

Zal Kopp





ZAVOLJELA SAM

Izlomili smo pokretima tijela
mnoge noći bez sna
na onoj postelji što
neponovljivu priču čuva.
Zavoljela sam sjene na zidu,
miris kojim se opijam
kad uzbuđena sam
i tvoje dlanove na svojoj koži.
Često sam dolazila i odlazila zadovoljena,
privržena tvojim potrebama.
Na tvojim preponama
vječnost sam upoznala
i želju nepresušnu kojom sam
duboko ispunjena.
Zavoljela sam tvoj jezik
i maštovitost putanje
kojom istražuješ osjetila.
Podala sam se iscrpljenim jutrima
koračajući kroz dan
s mirisom tvojim u nozdrvama.
Udišem strast kad sam ti blizu,
dodirujem nježno pažnju kojom me daruješ
i povlačiš pod sebe - osjećam tvoje sve.
Zavoljela sam tvoje riječi i ugrize,
slatku bol koja struji i bridi
u mojim osjetljivim grudima
i njenim završecima.
U grudima čuvam te.
Jesam li ti ikad priznala
koliko sam u tebi izgubljena?
Zavedena i ushićena tvojim postojanjem
beskrajno ti zahvalna.
Zavoljela sam tvoju muškost,
glorificirajući pojam čvrstoće,
napete želje kojom prodireš
u srž ženstva mog.
Drobili smo čežnju
spojivši udaljene svjetove
i žudnju u prah smo pretvorili
prvim poljupcem nježnosti.
Miješali smo vlažnost uzavrele kože
stisnuti u strastvenom klinču
nesputanošću obdareni.
Kretnjama svojeg tijela
gipkošću nadjevena - probala sam te svakako.
Voljela sam svaki trenutak uz tebe.
Vrisak zadovoljstva
i uzdahe što vrhuncu streme.
Volim te i danas prelaskom bosih stopala
preko praga mog istinskog nemira.
Nazivam te svojim uzbuđenjem
i ljubavlju stvarnom.
Prokleto živom i postojanom.
U sebi čuvam te.

Gordana Majdak







LINIJA

Požudna ja misao
gusto utkana
u zraku prostora
kojeg dijelimo;
blud se lijepi
za našu vlažnu kožu.

Procvale mi grudi
bestidno pozivaju
nemir tvojih dlanova;
tvoj se jezik
mokro
poigrava njima.

Potčinjenoj Erosu
što iz tebe kipti,
snazi vulkana
kojom eruptiraš u meni,
zapešća mi
prikovana držiš.

Ruke tvoje
na mojim bokovima
ritam predaje nameću;
sustižem te zračnom linijom
udaljenosti
od tebe do mene.

@zahira




Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se