ZAGVOŽĐANI

utorak, 10.04.2007.

KULTURA I LJUDI

Sjećanje gospodina Zvonimira Mitra na pjesnika dr.Dragana Mucića
Prije godinu i pol, dobio sam jedan mail iz Švicarske, gospodin koji mi je mail pisao zove se: Zvonimir (Mundi) Mitar Hrvat iz Slavonije i pita me; a gdje je moj Mundi, Mundi-mitar predio je imena mog rođenog mjesta Mundimitar, začudan o svom prezimenu, pita me ako njegovo prezime ima kakve veze sa Mundimitrom i odakle njemu Mitar, od tada smo ja i gospodin Zvonimir ostali u dobroj vezi i ponekad se dopisujemo. Gospodin Zvonimir surađuje sa portalom www.croatia.ch Obavjestio sam ga za tekst „Korjeni i Prijateljstvo“ da ga pročita, poslije mi je pisao slijedeća dva maila.



Dragi Gabriele, pročitao sam sve ovo i iznenadilo me kad sam pročitao o Zagvozdu. Ako na toj stranici Zagvozda, tu gdje je objavljen Tvoj prilog KORIJENI I PRIJATELJSTVO ideš na niže, prema dolje, naići ćeš na članak o Mati Maksimu Mlikoti, kojeg poznajem iz Švicarske, ako ideš još dalje na dolje. Tamo ćeš naći članak Poznati Zagvožđani - o Draganu Muciću! Tamo je i njegova slika iz mladih dana kada je bio moj razrednik. *Dragan Mucić je bio moj razrednik* u osmogodišnjoj školi u Osijeku. On mi je u 5. razredu predavao pjevanje (kad sam imao 11. godina) i vodio školski pjevački zbor, a u 8. razredu (kad sam imao 15 godina) predavao je hrvatski jezik. Bio je pjesnik, ali i bio mi je jako drag - Dragan Mucić, podrijetlom iz Zagvozda.Kad sam već imao skoro 40 godina živio u Švicarskoj, uvijek kada bi Mucić sreo moju mamu u Osijeku, pitao ju je za mene, kako sam, kako moja obitelj, što radim i slično.Govorio bi joj neka meni piše što on radi, na kojoj je školi, u kazalištu, kakve je knjige napisao i slično. *Profesori i nastavnici na nekoj školi predaju razne predmete u svim razredima škole, ali samo JEDAN RAZRED je "njihov" i oni se brinu o tom razredu, pa se kaže da je to RAZREDNIK toga razreda.

Evo nešto malo o njemu:

DRAGAN MUCIĆ rođen je 5. ožujka 1932. u Zagvozdu, umro je 23. veljače 1992. godine u Osijeku, gdje je živio od djetinjstva. Studirao je u Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je temom iz teatrologije. Objavljivao je stihove i kazališne rasprave u više časopisa. Primljen je u DHK 1968. godine. Važnije knjige: Likovi, scena, kreacije (Osijek, 1969.), Matica hrvatska Osijek 1960.-1970. (Osijek, 1971.), Krleža i Osijek (Osijek, 1979.), te zbirke pjesama Melodije srca (Osijek, 1952.), Čovjek, ptice i zvijezde (Osijek, 1964.). Uvršten je u ediciju Slavonica (Slavonska književnost u 100 knjiga, Vinkovci, 1994.) Imam njegovu knjigu o Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Ovog vikenda ću Ti kopirati naslovnu stranicu te knjige, a ne znam ovog momenta je li se u knjizi nalazi i neka druga njegova slika, pa ako je ima, poslat ću Ti i nju. Sigurno će Tvoji prijatelji u Zagvozdu biti iznenađeni ako im prilikom slijedeće posjete pričas kako pozitivno neko misli u Švicarskoj o njihovom Draganu Muciću ili ako im to napišeš i pošalješ sliku knjige koju je on napisao. Evo, jutro će; idem spavati! Srdačni pozdrav Zvonimir.



Dragi Gabriele,
u velikom sam stresu, pa ne mogu sada ići tražiti od kuda sam kopirao ovo što Ti sada šaljem u prilogu Pjesme Dragana Mucića, rođenog u Zagvozdu, moga razrednika u školi u Osijeku. Možda je to baš sa web-stranice Zagvozda ili Imotskog?! Šaljem Ti i naslovnu stranicu Knjige koju je Dragan Mucić napisao o Hrvatskom kazalištu u Osijeku. Nažalost u knjizi nema ništa o autoru i nema njegove fotografije, a knjiga je u relativno lošem stanju, pa ako bih išao kopirati tekst, mogla bi se i raspasti. Izdavač je Narodno kazalište u Osijeku, a knjiga je izdana 1967. godine u 300 primjeraka.1)
1) Primjetiš li; iako na zgradi piše HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE, te nesretne 1967. godine je kao izdavač knjige napisano Narodno kazalište u Osijeku. Riječ HRVATSKO tada su zabranili upotrebljavati i, ako se dobro sjećam, ta riječ je bila odstranjena s fasade kazališta, ali se trag slova jasno vidio. Srećom je netko uspio sakriti i sačuvati ta slova, pa su ih kasnije, u boljim vremenima, ponovo montirali na fasadu kazališta. Srdačni pozdrav Zvonimir.

Laki simbolist
Osječki poetski iskaz nadopisuje i Dragan Mucić (1932-1992), pjesnik, čije se odčitavanje književnoga i teatrologijskoga rada osvjetljuje kroz komentatorsko-istraživačko pismo usmjereno na događanja uz osječku kazališnu scenu ili unutar nje. Kao lirik (Melodije srca, 1952, Čovjek, ptice i zvijezde, 1964), Mucić je neosporiv intimist, koji je zarobljavanje prostorom odradio u pjesmama krhkim uzdizanjem osjećajnosti prema čitljivim simbolima (Marijana R.). Mjesta koja bilježe njegove pjesme neposredno su transponirani obrisi te intime, pa je slikanje grada, ravnice i seoskih krajolika uvijek funkcionalizirano u prva osnovna osjećajna i retorično jednostavna misaona samopropitivanja.

U tišini polja žive moji snovi
i u svakom klasu živi dio mene.
O, mene su puni nad ravnicom jablanovi,
i o meni šapću sve breze zelene.
(Slavoniji, 1964)


Napisao:Gabriele Romagnoli

subota, 07.04.2007.

Video čestitka Goce i prijatelji

<	travanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?