Hotel za pse Zagrebački duhek
28.10.2009., srijeda
Update of recent events - da se ne zabrinete...;-)
Nakon kraćeg izbivanja, vraćam se ja s reportom – da se pučanstvo ne zabrine
 Naime, nakon ustrajnog "upucavanja" mom imunitetu, mogu ponosno reći: we are going somewhere afther all, and I am fine!  Jer ga potkupljujem i dalje vitaminima i omega – 3 kapsulama… I dok me moji kolege na poslu i dalje zabrinuto promatraju sipajući konstatacije poput „tebi treba željeza“, ja se, sad već crveneći,  konstriješim na takve tvrdnje…jer meni baš svako uvijek kad me vidi pokušava utrapit željezo.  Jer sam im bljeda…Ma jel'?!Pa mi skoči tlak, pa porumenim u času… Pa sretnem i doktoricu opće prakse na placu, koja isto zausti zucnut nešto na temu željeza i količine istog u mojoj krvi, al se na vrijeme sijeti da mi je već litre krvi popila i dokazala samo ono kaj ja tvrdim od kad sam ko mala progovorila – I am IRON MADEN, bogamu, i željeza ima na izvoz kod mene… A i ostalih metala…Ko misli suprotno – izazivam ga na dvoboj!Amen.  E, sad da se lagano odmaknem od zdravstva – koje mi je pomoglo kad je trebalo, blessed be, ali za koje u pravilu tvrdim da ga treba posjećivat samo kad ti crijeva vise iz nosa jer, u protivnom, će ti crijeva zaista i visit iz nosa, kad završe s tobom  (čast izuzecima, a oni znaju koji su...)- i prebacim se i na druge teme…Npr., kako maznuti službeni auto, utrpat u njega Lisu i zapalit do Samobora… Ili, gdje tražit pse kada sve u kući utihne i znaš da spremaju neki kvar…Krevet je dobro mjesto za provjerit, definitivno. Naravno – vaš. I to po mogućnosti ako psu inače ne date da spava tamo.I tak, osim kaj se i dalje bavim ganjanjem Lise po livadici, jer neće beštija trčat ako i ja to ne činim, ganjam ja i druge pese!I mačke!A, ruku na srce, i neke pripadnike ljudskog roda.  Poneki od njih mi pritom uzvraćaju istom mjerom  tako da sam, nakon valjda desetak godina, ponovno susrela staru frendicu s faksa, kaj mi je jako drago jer sam mislila da neku od meni te jako drage škvadre više ni neću vidjet; dok od ponekih to nipošto ni ne želim – ako se radi primjerice o komunalcima – „psećem redarstvu“ ili individuama koje su svjedočile Ozaninoj i mojoj krađi pelcera pa su odlučili da neće balavicama dopustit da samo tako klisnu s grančicama njihove uzvišene cvetke… Naravno, gušt je kad pritom zaborave da nas smatraju „balavicama“ s razlogom – naime, stari su. Ako sam im ja, lady od 33 godine, balavica...Pa potjera neminovno zašteka a mi slavodobitno zabadamo dotične grančice u zemlju, poput kopalja trijumfa, a ako neko od njih nabaci koji listić i končić korjena na proljeće… Pa ti sad reci da nisam back i u formi!  Tja, TO ti je recept za zdrav život! Lisa i Miška
|
