Zagrebački dušek

28.09.2009., ponedjeljak

Srednjovjekovni dani na Medvednici

Pozdrav svima!
Ovog su vikenda, po četvrti put, zaživjeli srednjovjekovni dani na Medvednici, odnosno, Grafičaru i rudniku Zrinski, pokazujući nam kako se živjelo stoljećima prije, tako da se tu moglo štošta vidjeti, čuti i probati – od viteških igara, rudarenja, preko srednjovjekovnog sajma i mnogih drugih aktivnosti, probati beskvasni kruh i jela spravljena po starim recepturama, kušati medovinu, nabaviti domaće coprarije za dug i dobar život, protiv smrti, isl. U ovom potonjem sam se odmah našla, hehehe…Zapravo sam se na licu mjesta zapitala zašto i ja nemam tam štand?!
No, kako rekoh, srednjovjekovni se dani na Medvednici održavaju već 4. put, odnosno četvrtu godinu za redom, redovito u rano jesenje doba, tako da su i prošlogodišnje manifestacije bile održavane većinom tijekom rujna i listopada.O tome sam čula i prethodnih godina, no sada sam prvi puta i otišla do gore.Premda sam isprva namjeravala pješke all the way, krenula sam relativno kasno zbog nekih drugih obaveza, te sam ipak otišla na bus.Za sve zainteresirane za izlet na Sljeme i Medvednicu, pišem par crtica: ako nećete pješke imate bus s Mihaljevca, koji vam vozi svaki puni sat, osim kad su neke prigode poput ove kada se, zbog velikog interesa i broja ljudi, uvode i izvanredne linije, pa je bus moguće uloviti i češće.Pritom on vozi preko Tomislavova doma prema Grafičaru, te se spušta dalje prema Zagrebu, prolazeći na povratku i kroz Šestine.
I dotruckam se ja tako busom ZET-ovim na obronke naše gore, u potrazi za poviješću i inim čudima, ususret srednjovjekovnom sajmu, koji je zapravo ispao dosta manji nego što sam zamišljala.Ipak, manifestacija nije loša, i premda prostor koji sve zauzima nije ni upola tako velik kako bi čovjek to zamišljao, ipak je zanimljivo za pogledati.


Pogled sa staze od Tomslavca prema Grafičaru


Medvedgrad iz druge perspektive, odnosno, smijera; ovaj put gledano od Sljemena prema Zagrebu


Srednjovjekovni čušpajz se bućka J




Malo viteštva, i pripadajućeg autfita wink


Ulaz u rudnik Zrinski, sa rudarskim pozdravom „Sretno“ (meni je bilo - na ulazu je bio zaposlen bivši pa sam upala unutra)
Rudnik je impresivan; i opet, premda ni približno toliko velik kako sam ga zamišljala, ipak ga se isplati razgledati i poslušati vodičkinu priču, a kada se sljedeći put požalim da počinjem osjećati godine sa svojih 33, sjetit ću se da 33 vjerojatno ne bih ni doživjela da sam kojim slučajem rođena kao muško, koje nije plemić, u to doba u tom kraju… U to doba, na tom poslu, ljudi su živjeli jako kratko; radni dan bi im započinjao prije 4 ujutro, te su iz podnožja Medvednice dolazili pješke do rudnika u kojem bi, nakon javljanja nadgledniku, započinjali s teškim radom, s malo zraka dolje, udišući konstantno kamenu prašinu, isl.


Srebro zujo


Grb Zrinskih












Kako sada, tako i nekoć - ulični svirači u nastojanju da si zarade koji srebrnjak, uveseljavaju mnoštvo.


Aha!Nađoh ja štand za sebe! naughty


...i još smo na coprarijama...wink


Najveća faca na placu rofl rofl

Živjeli!

- 19:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.09.2009., četvrtak

Boje jeseni

Pozdrav svima!

Kako nam se bliži jesen, vukući za sobom moj rođendan - koji smatram jesenjskim, premda kalendarski još spada pod ljeto (14.09.) – našla sam se potaknutom napisati koju riječ o ovom dobu, i staviti koju slikicu prekrasnih, toplih, jesenjih boja.
Slikice sam našla na netu, dakle, nisu sve moje pa nadam da mi niko neće zamjeriti i svakako se zahvaljujem autorima na njima jer su predivne i svjedoče njima na čast!





Ovo je doba posebno jer predstavlja i početak i kraj ciklusa prirode – s jedne strane, najavljuje kraj ljeta i ljetnih ludosti, ozbiljnost i smirivanje, ne samo za djecu, već za sve nas radne ljude; najavljuje i, osim pregršti boja i ugodnih jesenjh temperatura, kiše, mrazeve, sliku prvog inja na krošnjama i ranog mraka i magle, koju slijede Svi sveti, sa prekrsanim krizantemama, svijećama i svim gotičarsko obojenim romantizmom - i Halloween - koji smo i mi prisvojili, dok su ga neki od nas u srcima nosili oduvijek; i naposljetku, najavljuje početak kraja koji mnogi s nestrpljenjem očekuju kao krunu svih zbivanja tijekom tekuće, uskoro protekle, godine – slavlje Božića i Nove Godine, kada sve domačice, naveliko posežu za svojim starim kuharicama i „cake-grimoarima“ kako bi oživjele čaroliju slastica, a ukrasi s borova po svuda – od gradskog Trga i ulica, preko dućana i institucija, do naših domova – oživljavaju svaki kutak u zimski san ušuškane prirode i, isčekivanjem blagdana oživljenog društva…



Jesen, i posebice rujan, označavaju i za većinu nas kraj godišnjih odmora i mogućnosti duljih putovanja; pa ipak, malo nas toga toliko mami van iz naših domova poput pekrasnih slapova žutog, zelenog i purpurnog lišća…Iskreno, meni osobno svake godine u ovo doba dođe da se opet učlanim u palninare, ili barem dam petama vjetra u smjeru manjih, živopisnijih gradića poput Samobora i Varaždina, kojima jesen posebno dobro pristaje ;-)











Da je jesen stigla uvijek prvo primjetim na placu; uobičajna šarolikost sada je još intenzivnija, a sa štandova nas poziva pravo obilje plodova pršteći zlatnim, grimiznim i žuto- smeđim tonovima.



A time nam dolazi i doba kesten - pirea, kao dodatak u mnogim slasticama, ili sam sa šlagom, ili na još mnogo načina! njami A ako kestene pritom sami berete pa potom spravljate kesten - pire, svaka vam čast!thumbup



Svakako, donosim vam i par recepata! yes

Kesten pire sretan

Priprema:
Zasjeći koru kestena i staviti ih u ključalu vodu. Kestene kuhati u zaslađenoj vodi. Kada se skuhaju, propasirati ih, dodati malo toplog mlijeka i ruma za aromu te izmiksan maslac. Sve pažljivo izmiješati, propasirati i raspodijeliti u porcije te ukrasiti šlagom.

Sastojci:
-1 kg kestena
-1 žličica šećera
-100 g maslaca
-malo mlijeka
-malo ruma
-šlag

Trajanje pripreme: 60 min

Kestenove kuglice

• 400 g kesten pirea
• 200 g čokolade u prahu
• 100 ml slatkog vrhnja
• 20 ml ruma
• 50 g šećera u prahu
• 100 g čokoladnih mrvica (dražeja)

Opis:
Kad su ove kuglice u pitanju, omjer utrošenog vremena i krajnje ugode za Vaše nepce svakako ide Vama (i nepcu!) u korist! Ne samo da su jako jednostavne za pripremu već usto jako efektno izgledaju pa ih bez bojazni možete iznijeti i na svečani stol.

Priprema:

U zdjelu iznad pare stavimo čokoladu u prahu, ulijemo slatko vrhnje, te stalno miješamo pjenjačom dok ne dobijemo jednoličnu smjesu. Zatim ulijemo rum, dodamo šećer u prahu, kesten pire, kuhačom izradimo u jednoličnu smjesu i stavimo na stranu da se ohladi. Ohlađenu smjesu premjestimo u hladnjak na dva sata da malo stvrdne. Zatim od smjese pravimo kuglice veličine oraha tako da prste i dlanove navlažimo s malo vode, žličicom na dlan jedne ruke stavimo malo ohlađene smjese i oblikujemo kuglice. Kuglice pojedinačno uvaljamo u zdjelu s čokoladnim mrvicama (dražejama), svaku stavimo u prikladnu papirnatu košaricu i poslužimo.



Dakle - ne zaboravite uživati u plodovima prirode, njenim slikama i svemu što ona nudi, u jesen ali i svako drugo godišnje doba! Zastanite i osvrnite se oko sebe, uživajući u svakom trenutku, a nadam se, i u ovim toplim slikicama jeseni!

Pozdrav svima i čitamo se opet uskoro! wave

- 19:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

02.09.2009., srijeda

PET SITTING - ČUVANJE KUĆNIH LJUBIMACA, part II

Pozdrav svima!

Kako je već bilo govora o našem pet sittingu na blogu, u ovom postu bih željela malo opisati ne samo naše uvijete čuvanja pasa i kućnih ljubimaca, već i ponešto o tom poslu kao takvom i kako smo se počeli baviti time!

Prije svega, počevši se baviti pet sittingom, neću pretjerati ako kažem da sam našla posao života, i nadam se, način da ostvarim svoj životni san! Kao što vjerojatno znate, po struci sam veterinarski tehničar, aromaterapeut i upravni pravnik, i mnogi me pitaju kako to da nisam nastavila s veterinom, kada tako volim životinje i prirodu. Odgovor na ovo pitanje leži prvenstveno u stupnju emocionalne vezanosti za subjekte tog rada, i njihovim stanjima, naravno.Od početka sam bila jako dobar učenik, s puno interesa za veterinu, i jako dobar praktikant, koji bi i u kriznim situacijama ostajao pribran i sposoban poduzeti najbolje za životinju. Pa, što se onda desilo? Veterina je u mnogome predivna, ali ima i drugu, puno okrutniju stranu; puno slika stradanja i patnje bića koja su ti najdraža, i kojima ponekad, na žalost, ne možeš pomoći. Da bih bila dobar veterinar, znam da bih trebala isključiti neke od tih stvari; ali to nisam mogla...Tako bi me, premda bi na poslu uvijek ostajala totalno cool, po dolasku doma, još danima neke slike proganjale a takve su reakcije daleko od idealnih. S vremenom bih vjerojatno oguglala, kao i svi drugi, jer svi smo u tom pozivu prvenstveno iz ljubavi prema životinjama, i baš nitko nije imun na njihovu bol; stvar je u tome kako odlučiš da češ nastaviti, i koliko si iskren prema sebi... Ono što me još više smetalo je i sam postupak edukacije; stvar je u tome da moraš učiti na živim životinjama, a kad se na jednoj takvoj izreda dvadesetak studenata i ona je već obnevidjela, ja sam mogla samo plakati...Ne zaboravite da ako želite biti veterinar morate i naučiti eutanizirati životinje, isl. Ugl., nisam to mogla i shvatila sam da je možda bolje da odem. Nisam se mogla prisiliti pogledati širu sliku i dobrobit koja iz toga proizlazi, odnosno, nisam mogla stalno razmišljati na taj način, mada sam trebala jer veterinari su tu da životinjama pomažu i spašavaju ih, no ipak...Dakle, kako nisam više bila sigurna želim li s tim nastaviti, okrenula sam se traženju drugih alternativa, koje bi mi omogučile da nastavim raditi sa životinjama, no u drugačijem svojstvu. S vremenom sam se zainteresirala i za neka polja u društvenim znanostima, i tako završila Upravno pravo. Nakon diplome, te nakon par poslova koji mi nisu bili u struci i par godina traženja, našla sam konačno i posao kao upravni pravnik, koji i sada radim, i koji volim i kunem se da ću ga raditi do penzije, samo ako nam projekt ostane tako dugo na životu! Tim više što se moj posao odnosi na administraciju web - portala, što je, ponavljam, posao koji me je zainteresirao, o kojem sam puno naučila i koji mi, za razliku od mnogih drugih, omogućava i povremeno fleksibilnije radno vrijeme. Kako ja u svom radu nemam previše odnosa sa strankama, te su mi za rad najbitnija oruđa komp i internet, posao ako treba mogu podjednako efikasno i ažurno napraviti i kod kuće, što je s obzirom na moj interes za pet sitting, više nego izvrsna stvar, i nerjetko, realna potreba! Naravno, ni to mi sve ne bi značilo mnogo da ujedino ne radim sa izuzetnim ljudima, koji shvačaju prirodu mog posla, te koji mi žele izaći u susret na taj način da mi dozvole da ponekad radim od kuće, posebice nakon godina rada provedenih u firmi, što im je omogućilo da me upoznaju, a meni da zaslužim njihovo povjerenje!

Ipak, moj prvenstveni interes ostao je vezan za prirodu, životinje i biljke; iz tog razloga sam potom išla i na aroma i fitoterapiju! S vremenom, kako sam sazrijela i jasnije iskristalizirala što želim u životu, počela sam se sve više okretati traženju načina da se bavim svojom primarnom ljubavlju - životinjama, posebice psima, i nisam se mogla smiriti dok ne nađem neko rješenje koje će to i uključivati!

I sama vlasnica i ljubiteljica pasa, uvidjela sam odavno kolika je ponekad potreba za čuvanjem kućnih ljubimaca, i kolika je to briga i opterećenje za zaljubljenog vlasnika, kada silom prilika mora ili želi otići negdje gdje ne može povesti svog ljubimca! Tako da sam se s idejom o ovom poslu susrela još puno prije; ipak, uvijeti smještaja, zbog nedostatka prostora, nisu bili na mojoj strani još dugo vremena...Kao što znate, peseke čuvam kod sebe doma, u stanu, a do nedavno, taj je prostor bio premali za sve nas - članove obitelji, Lisu i još kojeg peseka. Stoga sam tu ideju odložila na stranu, nadajući se da ću jednog dana naći načina da si to ostvarim.

No, usljedila su zaista teška vremena, i potom, neki nemili događaji i obiteljske tragedije, koje su odredile daljnji tijek događaja. Naime, neko vrijeme nakon smrti bake, preminula mi je i mama - točnije, u siječnju ove godine, što je za nas preostale - tatu, Lisu i mene, bio ogroman šok, posebice jer se dogodilo neočekivano. Kako smo naglo ostali sami, praznina u stanu bila je nepodnošljiva; ja sam, doduše, nakon perioda tugovanja, opet krenula na posao, no tata je ostajao doma s tom velikom prazninom, koju je, srećom, uvelike popunjavala Lisa i njegove šetnje s njom. I tako, kako je vrijeme polako prolazilo, počeli smo se i mi "buditi" iz tog sna, tuge i konfuzije; livadica na koju Lisa ide bila je omiljeno mjesto za nas oboje oduvijek, a sad je postajala još i bitnija i zbog ljudi i zbog pasa na njoj...Postupno, kako su neki peseki iz susjedstva znali ostati kod nas kada bi im se vlasnici našli u gužvi, posebice time što je tata većinu vremena doma, slobodan i voljan da se pobrine o njima, dok bi ja preuzimala brigu više popodne i predvečer, a i stoga što nas peseki koji nas upoznaju redovito jako zavole, što mi je jako drago reći!Dakle, vlasnici iz susjedstva su se, uvidjevši vezanost, igru i povjerenje koje se rađalo između nas i pasa, počeli sve više obraćati nama u takvim slučajevima ako bi trebali odputovati ili bi zaglavili na poslu.
S vremenom, počeli smo se baviti pet sittingom intenzivnije, te stjecali sve više konkretnog iskustva.Dakako, da Lisa nije pas koji tako srdačno i s dragošću dočekuje druge pse, i rado ih prima u svoj prostor, sve ovo također ne bi bilo moguće.
To je, dakle, naša priča, i povijest našeg pet sittinga.Ne pretjerujem ako kažem da se rodio podjednako iz ljubavi i želje da se radi sa životinjama, koliko i iz tragedija koje su se sručile na nas.Sada, kada se bure stišavaju, beskrajno smo zahvalni tim dragim bićima, čija nas je vedrina i narav izvukla iz najgore emocionalne krize; brinući se o drugima mogli smo lakše zaboraviti na sebe i teška sjećanja; iscrpljeni nakon cjelog dana bavljenja tim anđelima, lakše bi zaspali navečer...

A radost i uzbuđenje su sada zbog svakog peseka ili druge životinjice koja dođe još i veća!

Za sve koji razmišljaju o bavljenju pet sittingom - da napomenem, to je vrlo odgovoran posao, i zahtjeva puno više no što se na prvi pogled čini.

Treba imatina umu da je to posao od 24 sata dnevno, i zahtjeva potpunu predanost osobe koja se njime bavi, jer psi, mace i druge životinjice živa su bića, sa stvarnim potrebama i osjećajima, i trebaju potpunu pažnju, puno nježnosti, razumijevanja i još više znanja i prakse, a nerjetko i fizičke snage i kondicije, da bi se mogli baviti njima!

Kod pet sittinga bitno je voditi računa o mnogim stvarima.Prva od njih je svakako prostor. Osobno, nemam nešto puno prostora, jer stanujem u dva i pol - sobnom stanu, no čist je a atmosfera je vrlo udobna, homey i topla. Istovremeno to znači da ni ne mogu uzeti puno životinjica odjednom, te moram voditi računa o tome kada i koga s kime uzimam. Primjerice, ako se radi o psima, tada je uz našu Lisu najčešće još samo jedan do dva psa, eventualno tri, ako se radi o manjim psima - ali opet, i to pod uvjetom da se međusobno slažu. Ako se radi o maci, tada je najčešće sama uz Lisu, koja na mace ne trza i dočekuje ih toplo poput pasa, jer ne bih se usudila riskirati i uzimati macu uz psa kojeg ne poznam ili površno poznam. Naravno, sve to tim više što se psi i mace ne drže u kavezima, već su slobodni s nama u stanu, pa im je radijus kretanja kroz sve sobe, hodnik, kuhinju i balkon. U kuhinji provode, svi odreda, iznenađujuće velik dio vremena, a dozivaju se otvaranjem vrata frižidera ili rora... rofl Što se spavanja tiće, peseki si sami nađu mjesto gdje žele spavati - najčešće je to u sobi s Lisom, koja i služi u tu svrhu!

Nadalje, gosti su nam i ptičice, s kojima je najjednostavnije jer su u gajbici. U sobi s balkonske strane u tu svrhu napravili smo izdignuti stalak za gajbu, na mjestu bez propuha, a koje gleda na balkon, gdje se skupljaju sjenice. Na taj način ptičica se ubrzo razveseli i živne, mada u novom prostoru - jer zelenilo i pjev ptica izvana, najbolje djeluju na što lakšu akomodaciju! yes

Potom, bitna stvar je pravilna prehrana, njega i, ako se radi o psima, šetnja. Životinju je u tu svrhu potrebno poznavati, poznavati njenu vrstu i potrebe, sklonosti i radosti.Svi su, kada dođu kod nas, isprva zbunjeni, nikome nije lako promjeniti sredinu i ostati bez dragog vlasnika na neko vrijeme.Takve situacije vrlo su stresne i treba paziti i učiniti sve što je u sitterovoj moći da se to ublaži i konačno, prevlada.Kod pasa, najviše pomaže Lisino društvo, igra, česte i zabavne šetnje, te svakako puno brige i nježnosti s naše strane.Sa psima se potrebno, nakon što prvi puta dođu k nama, više igrati i šetati jer se na taj način najlakše i najbrže priviknu, što svakako utječe na njihovu opću dobrobit i zdravlje.

Zatim, svaka životinja je, bez obzira na vrstu, rasu i spol, i standarde očekivane za nju, ujedino i individualac, biće za sebe. Stoga, što se bolje upozna, što se više vremena posveti upoznavanju njenih navika, zdravstvenog stanja, ukusa, isl. - to će i rezultati biti bolji, a boravak ugodniji i za nju i za nas!

Upravo se iz tog razloga savjetuje da vlasnici, po mogućnosti sa životinjicom, dođu do nas i prije samog boravka, kako bi se i njoj i vlasnicima omogućilo upoznavanje i nas i Lise i prostora, te drugih pasa koji su eventualno kod nas ili borave kod svoje kuće, ali su s nama na šetnjama i izletima.

I opet, najbitnije za sve koje se žele baviti pet sittingom i u širem smislu, poznavanje životinja i njihovih vrsta, prehrane, navika i staništa.Najbolja se praksa pritom svakako stjeće ako vas takve stvari i inače zanimaju i privlače, a i sami ste, ili ste bili, vlasnici raznih kućnih ljubimaca.Nikada ne uzimajte na čuvanje životinjicu o kojoj ne znate dovoljno; radije suzite krug gostiju i bavite se s onima koje i iz vlastitog iskustva dobro poznajete.Dobar način stjecanja iskustva je i volontiranje u nekoj od udruga, zatim u pet shopivima, ili ako ste iz veterinarske škole - u zoološkom vrtu, gdje imate prilike naučiti i o njezi i brizi egzotičnijih životinja, posebno gmazova, te nekih vodozemaca i glodavaca, podrijetlom iz tropskih i sutropskih krajeva, a koji su sve prisutniji i u našim prodavaonocama, i nadalje, domovima.

Ja sam, zbog svoje sklonosti prema životinjama, kroz cijeli svoj život proučavala sve o njima, a eto - nesebično sam znanja djelila i sa starcima rofl u svakoj prilici kad bi doma donesla novu živinu...Za koju bi se oni nesebično brinuli, uvijek. Kasnije, kad sam malo porasla, shvatila sam odgovornost koju to donosi i puno bolje skrbila o njima, pa ipak, starci su uvijek bili u tome uz mene. Još nakon mog vrtića valjda, usljedila je tirada ptica, hrčaka, zamoraca, ribica, maca, pasa, zečeva i kornjača kroz naš dom i život - pa i jedan konj! Je! (Jer'bo sam ja došla na ideju, da mi je nakon 5 godina jahanja na hipodromu, potreban vlastiti konj...pa sam, u kompi s još jednom curom tamo, Irenom, maznula starcima zlatninu i kupile mi konja, Lista B, molim lijepo, a konji od hipodromske uprave nam bez beda prodali...Taman smo kretale u srednju školu, ak se pitate o našoj dobi tada...rofl...Naravno, da konju treba plačat smještaj i hranit ga, na to nismo od čiste egzaltiranosti djelom našim mislile, pa smo se, nakon mjesec dana vlasništva, našle "pred zidom" i priznale starcima...List B ipak je ostao s nama, samo prebačen kao samo Irenino vlasništvo, nakon kaj su nam starci skoro noge polomili...to valjda da imamo na čemu pobjeć ak opet kaj takvog izvedemo, haha...). Naravno, usljedile su i druge stvari, poput volontiranja sa psima i konjima, i slično, što su sve više no dragocjena iskustva!

Sada, kada se bavim čuvanjem ljubimaca, sretnija sam nego ikad...Jer to nije samo posao, to je puno, puno više - to je način života!

Kako me i dalje zanima sve u vezi životinjica i skrbi o njima, velika mi je želja pokušati naći s vremenom i neko zemljište gdje bi se moglo raditi sa psima, možda osnovati i školicu za njih - nadam se da ću i u tome jednoga dana uspijeti. Također, velika mi je želja upoznati se s groomingom, odnosno, njegom i šišanjem pasa, za što si skupljam u zadnje vrijeme, jer mi je želja otiči na tečaj i edukaciju! Sve su to velike stvari o kojima se čovjek treba dobro raspitati i biti svjestan da zahtjevaju jako puno vremena, strpljenja, volje i ljubavi...Ipak, svjesna toga i sada sa puno potpunijom predodžbom o onome "what it takes", nadam se da ću to jednoga dana ostvariti, na vlastitio, ali i na zadovoljstvo naših predragih klijenata.

Slijedi još par slikica s našeg pet sittinga i maksimirske livadice, u kojima ćete, nadam se, uživati!



Lisa i Gizmo, jednogodišnji mješanac labradora i huskyja, u Maksimiru



Uživancija na našem igralištu:-)



Osmomjesečna vižlica Buba i Lisa u popodnevnom odmoru - treba skupit snagu prije ranovečernje šetnje...



...jer tada na livadicu dolazi cijelo društvo, i veselje počinje! Još ak se ima kaj za natezat...:-)



Drž!ne daj! S lijeva na desno: Rem, Lisa, Štefi, Beba i Buba :-)



Kujica Žuja :-)



Tata dolazi s keksićima i momentalno zadobiva potpunu pažnju vesele škvadrerofl S ljeva na desno: dvogodišnji labrador Val, mješankica terijera Frida, mješankica jazavčara Gina i naša retriverica Lisa



Kujica Štefi, oko godinu dana starosti; usprkos sitnoj građi, jedan od najuboljih čuvara na livadici thumbup Ja sam rekla njenoj gazdarici - kad je ona tu, ja se ničeg ne bojim! wink



Lisa sa svojim "štakorom", s kojim često pajki cerek



Rem, husky, 9 mjeseci, zabavlja se sa štapekom



Zeus, maldi mješanac staford - dogo argentino; godina i par mjeseci starosti



Zeus i stafordić Don - premda se radi o velikim i vrlo snažnim psima, kojih se dosta ljudi nerijetko boji, ja ih ne doživljavam tako, pretpostavljam prvenstveno zato što su stalni gosti livadice, gdje sam ih imala priliku dobro upoznati, i to doslovno od najranijeg djetinjstva. Dobri su Lisini prijatelji uz koje je odrastala i provela mnoge lijepe dane, no ako su na livadici, u prisutnosti nepoznatih, novih muških pasa treba se pripaziti, tako da se takvi psi niti ne susreću.Naime, to se rješava tako da, ako je kod nas novi muški pas koji se postavlja na druge mužjake, ne pušta se sa njima na igru, ili u isto vrijeme s njima na livadicu, već samo sa curama bilo kod nas u dvorištu ili na ograđenom igralištu. Neki psi se, naravno, mogu bez problema puštati i sa muškima i sa ženskima, bez obzira na dob, rasu i veličinu, a najbolji takvi primjeri su upravo moja Lisa, Frida, Buddy, Crni, Buba, isl.
Primjerice, pesek Gizmo, koga ste imali prilike vidjeti na početku fotografija, je predobar pas, no ne slaže se u pravilu s drugim mužjacima, i puštao se isključivo s Lisom, Fridom, Štefi i, povremeno, s huskyem Remom, koga je dobro prihvatio, na ograđenom igralištu. Na taj način imao je i istrčavanja i igre, društvo i puno radosti, a niti on niti itko od drugih pasa nije ni na trenutak ugrožen. Naravno, pored takvog "selektivnog" puštanja u kontroliranim uvjetima, tu su i zajedničke šetnje kompatibilnih pasa, primjerice, do Maksimira, ili sl.



Gizmo i Lisa u trku na ograđenom igralištu sretan



A ovako to izgleda kad dođu doma...cerek



rofl rofl rofl

Lijep pozdrav svima! Uživajte, i - do čitanja! wave



- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Prosinac 2017 (3)
Kolovoz 2017 (2)
Studeni 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2015 (2)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Prosinac 2012 (1)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (2)
Studeni 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (2)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

I još pomalo svega...


Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se