Zagrebački dekameron

četvrtak, 11.12.2014.

Kako sam postala sponzoruša

Postoje razne priče kako nastaju sponzoruše ali korijeni njihovog nastanka ipak leže u bajkama. Mnoge bajke veličaju princeze ili uboge ljepotice koje se udaju za bogatog princa što je pandan sponzoru. Razlika je samo što princ jaši konja a sponzor vozi skupocjeni SUV ili izvanserijski sportski automobil. Ipak, neozbiljno je govoriti kako su bajke inkubator sponzoruša. Sponzoruše nastaju tako što im društvene norme šalju poruku kako će se zahvaljujući atributima stečenim rođenjem najbolje u životu snaći odnosno kako u tom pohodu nije nužno koristiti mentalne resurse.


Svoju sam kćer do njene sedme godine držala podalje od svijeta princeza. Tim sam više bila zapanjena kad se je, nakn što je sa sedam godina krenula u školu i počela intenzivnije družiti sa vršnjakinjama, vratila skući moleći da joj obučem ružičastu haljinu i plastične štikle. I nije prošlo puno nakn toga da bi je zatekla kako leži na podu.
„Što radiš?“ pitala sam je.
„Spavam stoljetnim snom i čekam da me probudi princ.“ odgovorila mi je.
Bila sam zgranuta. Uplašila sam se kako će nakon faze princeze prihvatiti ponašanje plitkih i površnih djevojaka iz svijeta show business-a. Kći mi je uvjerena kako nema izbor jer Walt Disney joj ga nije dao.


Znam da sam vas odmah vas zaintrigirala. Jednako pretpostavljam kako ćete me osuditi ali prije no što to učinite, želim vam ispričati priču jedne obične djevojke.

Bilo mi je dosta svega, odlučila sam se promijeniti. Počela sam se drugačije oblačiti, nikakve markice i slično ali sa stilom. Dane sam provodila pred TV ekranom gledajući kako se ponašaju “dame“. Zapustila sam faks jer se u njemu više nisam vidjela, umarao me. Sve m je to bilo bez smisla, nisam se mogla poistovjetiti sa studentima koji bi htjeli biti “netko“ a jedini način kako to postići vide u diplomi.

U glavi su mi na pameti bile druge stvari i prioriteti. Jedino do čega mi je još bilo stalo bili su izlasci. Promatrala sam tako ljude oko sebe. Tada bi se osjećala sasvim u redu a dušu bi olakšala u tuđem naručju. Dečko mi je bio u drugom planu iako ... Priznajem, imala sam ga i voljela na isti način kao i sada. Još i danas se sa jednakim žarom osjećam jedne predivne večeri kad mi je prišao jedan predivan momak.
„Hej mogu li te nešto upitati?” upitao me.
„Ne poznajem te. Je si li siguran da će pitanje biti upućeno baš meni?“ odgovorila sam mu.
Tu sam večer ipak provela s njime i iz nje smo zajedno smo krenuli u priču. Dala mu svoj broj mobitela tek tako, da još jednom izađemo na kavu i dovršimo započeti razgovor. Naravno, sutra me je pozvao na kavu.

„Kako providno” reći ćete.
Ali nije! Nikada ne idem na piće sa strancima. Ne volim kada mi se netko hvali, priča o vilama ili se trudi biti duhovit a ti se jednostavno iz pristojnosti na to moraš samo smješkati. I tada, baš kao i sada, bila sam isuviše umorna od svih tih jeftinih izloga i natpisa koji govore o sniženjima. On je bio potpuno drugačiji. Ne samo zbog što nije tražio smiješak, zbog razlike u godinama već i radi njegovog držanja, njegovog pogleda, njegovog načina kako se prema meni ponaša. Naime, u njegovom se društvu osjećam kao dama. Nisam pogriješila jer bio je više no zanimljiv. Sutradan me odmah nazvao i zamolio da s njim idem u shopping.
„Bi li m pomogla pri izboru košulje?“ pitao me je učtivo.
Tada sam po prvi puta u svojoj dugogodišnjoj vezi zanemarila vlastitog dečka.
„Rekla si mi da ćeš mi se javiti a već tri dana čekam da me nazoveš“ predbacio mi je on.
A ja sam na to s njim ljutito prekinula.


Tog dana u kupovini sam bila odličnog raspoloženja. Uostalom, sad sam imala novog prijatelja koji i pored svih svojih mana nije dijete. A trebalo mi je baš to, imati nekog tko će me uzeti za ruku kako treba. Još ni danas ne mislim kako sam u svemu tom tražila korist jer i on se u mom društvu odlično osjećao, nije skrivao zadovoljstvo. Poslije tog dana promijenila sam mišljenje o ljudima, podijelila sam ih na one koji me zaslužuju i one koji me ne zaslužuju. Dakako, pomirila sam se sa svojim dečkom.
„Shvatio sam te.“ rekao mi je ispričavajući se što je bio grub i isključiv.
I zbog toga sam ga voljela jer je on uvijek sve činio i čini samo kako me ne bi izgubio. Znala sam, ili se barem nadala, kako će uvijek ostati uza mene.

Ipak, nastavila sam se paralelno družiti i sa svojim novim prijateljem. Čak smo zajedno i izlazili. I tako, malo po malo, s njime sam provodila sve više i više vremena. Vozali smo se njegovim sportskim autom, išli smo na piće, čak smo počeli izlaziti i na večere. Zajedno smo gledali kazališne predstave, išli na koncerte ... S njime me nikad nije bilo dosadno. Uživala sam u načinu na koji me gleda i na koji mi se divi. S njim sam se osjećala naprosto sigurnom. Sjećam se njegovog prvog poklona kog sam dobila nakon samo pet dana poznanstva. Njegovoj majci smo išli kupiti rođendanski poklon. Birali smo između parfema i nismo se mogli odlučiti koji od dvadesetak najskupljih uzeti. Ipak, na kraju smo uspjeli izbor suziti na samo dva. Jedan se sviđao men a drugi njemu. Nisam odmah htjela prihvatiti ali on je ne trepnuvši kupio oba. Jedan je poklonio svojoj majci a drugi meni. Znao je da mu ne mogu pokloniti nešto slično no to mu je bilo svejedno.

Ne odmah poslije toga ali s vremenom, počeli su se nizati drugi pokloni. I na kraju je došlo do toga da bi mi kupio štogod bi mi se svidjelo. Baš kao i da za štogod bi pomislio da mi dobro stoji, naprosto bi mi to poklonio. Nije prošlo puno vremena a na meni su se počele primjećivati skupe stvari što mi ih je poklanjao. Nisam imala novaca ali sam svojima kod kuće pričala kako ću se udati pa si od ušteđevine kupujem sve te stvari. U to vrijeme sam radila a oni su u to povjerovali i prestali me dalje propitkivati. Ali grad, moj grad … Jedan za drugim nizali su se tračevi jer ... Izlazila sam s osobom starijom od mene koja je uz to medijski zanimljiva. Pa sam se tako u tom svijetu našla ja. Na sebi sam nosila sve što sam ikada željela, uživala u vožnji i svim zabavama sa svojim šarmantnim starijim prijateljem. Znam, nećete mi vjerovati ali... Među nama tada osim prijateljstva nje bilo još ničeg. Čitavo to vrijeme nisam poželjela prevariti svog dečka s kojim sam još bila u dobrim odnosima. Zašto i bi kad je on najdivnije biće koje sam u životu srela?

Ipak, uskoro je između nas puklo. Moj dečko mi je počeo predbacivati i više mi nije vjerovao. Tako sam se našla pred izborom: dugogodišnja veza ili novopečeni prijatelj kome sam toliko dugovala. Pokušala sam se od njega udaljiti ali moj dečko, ljubav mog života, nije mi mogla donijeti nakit, odjeću, šminku, obuću ... A to je bilo sve što sam nosila i što sam imala. Moj novi način života počeo mi je smetati. Ne stoga što sam sa dugogodišnjim dečkom htjela ići u fine restorane već zato jer je on znao da mi h skoro nikada neće moći priuštiti. Prekinuli smo i ja sam bila neutješna ali utjehu sam pronašla u svom novom prijatelju. On je bio tako fin i pažljiv, prepun razumijevanja i suosjećanja.


Pretpostavljate što je bilo dalje Udala sam se. Ušla sam u isto pa čak i više društvo kao i moji bivši kolege sa faksa s tom razlikom da sam, obzirom na supruga iznad njih. Oni rade za njega i moraju se jako truditi i dokazivati kako bi nešto postigli dok ja sve dobivam samo po sebi i imam puno više no što će si oni ikada imati. Živim u raskoši i nimalo se ne kajem što sam postala sponzoruša. Ne kajem se što sam svoj život učinila lagodnim niti što moja djeca žive u izobilju ljubavi i materijalnih dobara. Jedino mi je ponekad žao što u svom suprugu ne mogu vidjeti osobu za koju bi zbog ljubavi i strasti umrla. Nikad ga nisam poželjela zamijeniti drugim jer on to ne zaslužuje. Dobar je i pažljiv prema meni a zna se iskazati i u krevetu. Uz to, moj suprug je sretan i ponosan otac naše dvoje djece.

Jedino što katkad poželim je prošetati svoju djecu niz ulicu u kojoj moj nekad voljeni dečko i ja voljeli i gdje on šeće svoju djecu. Ponekad ga tamo sretnem kad sa suprugom i djecom dolazim u posjete roditeljima. Tada se pristojno pozdravimo. Jednom vidim kako mu je drago što me vidi dok drugi puta mi se čini kako me gleda sa sažaljenjem. Valjda zato jer sam se, kako se to veli, prodala zbog novca. Od zajedničkih prijatelja čujem kako mu život nije onakav kakvim smo ga nas dvoje zajedno sanjali ali ... Sigurna sam kako je u dubini duše sretan jer ... Dajete li ljubav, ljubav i možete očekivati.

I na kraju da ne zaboravim, nikad svom bivšem dečku neću reći da je zapravo on otac moje djece. Time bi povrijedila obojicu muškaraca svog života koje, svakoga na svoj način volim i poštujem.





(gotovo)

Oznake: Zagrebački dekameron