Zagrebački dekameron

novele o životu i njegovim strastima

Bilješka autora



Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi ter odlučite vrijedi li vam virit' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.

Proslov od zrna bibera

Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:

mail search:
bocacciozg@yahoo.com





Purgeraj



Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal ...
Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se ponose.


© Zbudimo se purgeri
© Priča iz Saloona
© Duhanski put
© Pimpek plac
© Zrinjevac
© Republika peščenica

(nastavlja se)




Priče sa zapadne strane



Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je al' ponekad i glup jest a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on dade.

© Bez velikih riječi ...

© Priče iz Bečke šume ...
© Violini s ljubavlju ...
© Najveća moguća cijena ...

© Piratice s Kariba ...
© Stockholmske vertikale i paralele ...
© Galebovi u slici i riječi ...
© Pit i to je Amerika ...

© From Moscow with love ...
© Space oddity - part 1 ...
© Space oddity - part 2 ...
© Born to be Wild ...
© Meeting with the Boss ...
© Corridrs of Time (Newgrange)...
© Irske razglednice ...
© Paris latinos ...
© Belfast 55 ...
© Proud to be Scotch ...
© Legenda o Sretnom Princu na dvoru Kralja Artura ...

© Kad muškarci kuhaju ...
© Zagrebačke priče: Posljednji fijaker ...
© Čuvar Irske u zimskom razdoblju ...

© Heidelberg - Stars on 45 ...
© Gastronaut - Stars on 45 ...
© Moja Domovina u slučajno nabacanim fotografijama s voznim redom ...
© Gastronautika u pregršt fotografija ...
© Chicago - my kind of town ...
© Bocaccio u Africi ...
© Ukratko iz Nairobija ...
© Advent u Nairobiju ...

© Prvi mačići se red blogere bacaju ...
© Sve što ste željeli znati o safariju, a niste se usudili pitati ...
© Sva čuda svijeta ...
© Cheri Cheri Lady ...
© Taman za Meštra Bocaccia ...
© Geiles Leben ...
© Nebo ...
© Sreća ...

© Priča o sedam zečića ...
© Snovi

(nastavlja se ...)




Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Što muškarci žele



Jedna tematska niska priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli već samo da vas razveseli.

© Vožnja je strast

© Pet razloga zašto se šveđanke ne boje zime ...
© Švedski brendovi u slici i riječi ...
© Coolest things in the world

© Ja się boję sama spać
© I mi konja za trku imamo
© Born to be wild u 17 slika

© Mercedes-Benz

(nastavlja se ...)


Copyright © by Bocaccio, Zagreb




Basne za velike i male



Niska basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.

© Večernja škola
© Tata ti me voliš
© Božićne priče za velike i male
© To Be or Not To Be
© IzPonova (Orlići opet lete)
© Božićna priča
© Ljubitelji životinja u policijskoj stanici 666
© Ljevica i desnica u vrijeme adventa ...
(možda će se nastaviti)


Copyright © by Bocaccio, Zagreb



nedjelja, 29.12.2013.

Legenda o Sretnom Princu na dvoru kralja Artura




Kraj godine vrijeme je za rezimiranje učinjenog i neučinjenog. Ako ih ima, sumiraju se postignuća, jednako kao i promašaji, kojih možda bolje da ih nema. Rade se osvrti, pametuje se, uspješno ili neuspješno, više ili manje vješto ili nevješto prorokuje. No vrijeme ide dalje i rok čini svoje a jedino što je ispravno jest gledati i misliti naprijed. Što je bilo, bilo je. I više se nikad neće ponoviti ma koliko god loše ili dobro bilo. Uvijek će doći nešto novo, nešto drugačije pa ma koliko god naizgled bilo isto ili različito, kotačići će se uvijek različito postaviti i baš takav će biti rezultat.

Razmišljajući o tome što pametno mjesto prologa reći i kakav igrokaz u novelu zapisati, Bocaccio se sjeti svog prijatelja Williama kog onomad na poziv pohodi u ladanjskoj mu kući seoskoj na rijeci Avonu u blizini Stratforda. A da slučaj potpun bude tamo se baš nekako u isto vrijeme zatekne i Billov kolega po struci a prijatelj po širini vokacije, Oskar. Pa se tako taj čudni trojac zatekne u jednom malom pabu gdje se uz pivo, viski i cigare oni lijepo se dogovore da zajedno složenac ovaj od fotografije (Bocaccio: Warwick castle, Truly English) i riječi (Oscar Wilde: Sretni Princ) vama za nasladu nesvakidašnju sačine.

Da slučaj potpun bude a bajka u vama da put dijetetu čista srca i duše otvorene podastre, Oskar velikodušno Bocacciu ustupi pravo prijevod igrokaza što muzu podari, pa čak i da ubaci konotaciju poneku štono sličnost sa situacijom današnjom pobudi. Jer baš k'o što na početku prologa reče, sve ponavlja se ali uvijek na način različit sa ulogama nekim novim koje, iako na stare smrde, zavisno kako tko sam sebi poželi, situaciju i sličnu ali različitu uvijek i iznova donesu.

Pouke učene tu nema nadasve izuzev možda nakane smjerne da put djetetu čista srca i otvorene duše sami sebi složite pa da vam za divno čudo najednom otvore se vrata u horizonte koji vas možda povedu u neko ljepše buduće vrijeme a što vam od sveg srca meštar Bocaccio u Godini Novoj poželi.

Anno domini, 29. prosinca 2013.







Nikako da se sjetim kako se zvao taj grad. Bilo je to u nekoj pokrajni koja je nosila sasvim nesvakidašnje ime. Ali pamtim dobro, visoko nad gradom, visoko na stupu stajao je kip Sretnog Princa. Bio je sav od glave do pete pokriven tankim listićima zlata. Umjesto očiju imade on dva sjajna safira a veliki crveni rubin sjao se na koricama njegova mača. Morao je imati mač jer, vi to znate, u ona vremena kad su živjeli prinčevi njihova dužnost bi da vode vojske u ratove, da spremaju se za upravljanje državama, da žive na dvorovima kakvih danas ima samo još u bajkama. I eto, sjećam se da je kip sretnoga princa bio toliko lijep da su ga svi gledali i divili mu se.











„Ja nisam nikada zapostavio interese našeg grada.“ govorio je Gradski Otac „Mislim, to je pitanje koje treba riješiti bez obzira na mišljenje puka jer zašto smo uostalom mi gradski oci preuzeli na sebe tu golemu odgovornost da budemo savijest i razum ovog drevnog grada?“
„Oprostite poštovani kolega što ću narušiti odvijanje ovog velevažnog razgovora ali eto, gledam ovaj kip što dominira glavnim trgom našeg grada. Slobodan sam vjerovati da ćete sa svojim visokim smislom za lijepo i umjetnost priznati da je lijep. Baš je kao kokot na krovu.“ zborio je njegov doglavnik.
„Da, da. Gledam ga nešto i mislim si lijepo, lijepo je, nema što ali ... Vidite, kao vijećnici mi nikada ne smijemo zaboraviti na praktičnst u smislu koristi za opće dobro. Šteta, golema je šteta što taj raskošni kip nije baš ni od kakove koristi već nam je naprotiv samo nepotreban trošak. A priznat ćete da baš i nije u skladu sa našim uvjerenjima jer izgradnja novog čovjeka traži raskid sa svim ostacima i okovima prošlosti.“ nastavi prvi.
„Da, da. Da! I ja sam upravo tog mišljenja i o tome sam htio govoriti ali kako ste vi to tako mudro izvoljeli reći ja mislim da izgradnja novog čovjeka zahtijeva uklanjanje svih ostataka koji podsjećaju na prošlost, tradiciju. Sve je to nazadnjaštvo. A uz to, kip je obložen zlatom i optočen je dragim kamenjem pa bismo pri tome mogli još i zaraditi. Što od zlata i dragulja a što prodajom kamena i bronce.“ govorio je drugi.
„Dragi kolega, mi moramo o svemu tome ozbiljno razmisliti i donjeti ispravnu odluku jer troškovi gradskog proračuna neprekidno rastu, porezni prihodi padaju a mi trebamo nekako krpati proračun. I, ne brinite, naći ćemo mi načina kako da sav taj naš trud za korist općeg dobra naplatimo jer uostalom ... Zašto smo mi ovdje?“ nadoveže se prvi.
„Upravo tako velevažni, baš kao što vi kažete. Sve za korist općeg i posebnog dobra. Pardon, mislio sam reći našeg dobra.“ zaključi drugi.
„A sada štovani kolega, pustimo mi politiku i posvetimo se ovom domjenku koga je organizirala naša Partija u čast naše pobjede na izborima jer ... Napokon samo preuzli toliko željenu vlast u ovome gradu.“ završi razgovor Gradski Otac na što oboje revno prionu na delicije stola punog raskoši sred dvorane prepune onih koji misle ozbiljno glede Velikog plana u dvadest i jednoj točki.







A za to vrijeme ... Nije bilo prolaznika koji prolazeći preko trga na kojemu je stajao kip Sretnoga Princa bar jednom mišlju nije spomenuo njegovu ljepotu. Tek jedan razočarani gledajući na spomenik samo tiho reče:
„Veseli me što ima netko koji je potpuno sretan na tom svijetu.“
I tako, prolazili su dani puni topline sve dok sunce ne počne ranije zalaziti a zvijezde ne ostanu jutrom treperiti na nebu. Ljetu se bližio kraj koji se pretvorio u zlatnu jesen. Pa je tako po ulicama bivalo sve manje i manje prolaznika. Sve tako dok napokon djeca svoje vesele igre ne premjeste u toplinu vlastitih domova.



Bi to sve dok ... Jedne noći mali Lastić preleti preko grada. Njegovo društvo otputovalo je već prije šest sedmica u Egipat no on zaosta jer se zaljubi. I to ne u bilo kakvu već u jednu prekrasnu Trsku. Prvi puta Lastić ju opazi u rano proljeće kada letio je za nekakvim žutim leptirom iznad rijeke. I toiliko se oduševi njenom vitkošću da se zadrži s njom u razgovoru.
„Hej vidi, vidi me!“ pričao joj je u zanosu oduševljeni Lastić.
„Ja znam na površini vode izvoditi male srebrne valove. A znam i letjeti u malim, malim krugvima oko tvoga stasa.“ namigivao je šeretski Lastić.
Pa je na kraju upita:
„Hoćeš li da te ljubim?“
I naš zaljubljeni Lastić pričao je i pričao no Trska mu nije odgovarala. Samo je šutila.
„Hej zašto mi ne odgovaraš!?“ vrpoljio se Lastić.
„Čujem samo vjetar koji šumi. Znam da nemaš baš nikakva imetka no da roda imaš i previše, i to znam. Zašto tvoja rodbina trstika ... Hej zašto mi ne odgovaraš?“ Lastić je cvrkutao.
No što naš mali Lastić uopće nije znao je to da Trska ne zna govoriti. A i vrijeđalo ga je to da kada puhne Vjetar, Trska se klanja što god je moguće gracioznije. Pa kad nadođe jesen i sve lastavice odlete, naš se mali Lastić osjeti usamljenim pa se tako zasiti svoje romantične ljubavi.
„Ne umije se zabavljati ali rado ću joj priznati da je dobra domaćica. No ja volim putovanja pa bi ona morala voljeti nekog mlađeg.“ razmišljao je Lastić o svojoj ljubavi, Trsci.
„Hej, hoćeš li sa mnom na put? Ti si se igrala sa mnom a ja ću sa piramidama i grobovima u kojima vječno spavaju faraoni.“ reče joj.
Pa se napokon ohrabri i veli:
„Zbogom!“ te poleti prema jugu.





Letio je Lastić cijeli dan sve dok predveče ne stigne u grad naše priče. Pa bi on sav iscrpljen od gledanja šuma i polja. I samo je tražio mjesto gdje će odsjesti. Tako ugleda kip na visokom stupu i pošto mu se položaj učini lijepim, sa dosta svježeg zraka, spusti se ravno pod noge Sretnog Princa.
„Sviđa mi se. Idealno je za odmoriti se.“ zaključi.
Zadovoljan svojom zlatnom spavaonicom Lastić je nakanio odmah zaspati. Sve kako bi ujutro svjež nastavio put za Egipat. Pa savi glavu pod krilo, zaklopi oči i započne maštati o dalekim zemljama preko kojih će na svom putu preletjeti.
„Oh, učinilo mi se ja kao da je pala jedna kap kiše.“ probudi se Lastić zbunjen osjetivši nešto vlažno na sebi ali nastavi:
„Mora da sam strašno umoran kada mi se pričinjaju takve stvari ... Ne, ne, neee. Sada mi se zaista nije pričinilo. Evo, pala je. Vidio sam, pala je. Pala! To je sigurno bila kap kiše. Vrijeme u sjevernoj Europi zaista je ogavno ...“ razmišljao je osjećajući na sebi nove kapi.
„Ehehee, sad je to već malo previše. Nebo je zvjezdano, bez ijednog oblačka a na mene pada kiša. To još u životu nikada nisam doživio. Ne znam kakvu svrhu ima jedan Kip ako me ne može zaštiti od kiše?“ sad već ljutit pogleda Lastić na kip iznad.
„Poletjet ću Kipu i reći mu na uho svoje mišljenje. Neka zna.“ odluči.





„Hej, tko si ti?“ zapita Lastić sletjevši Kipu ravno na rame.
„Ja sam Sretni Princ.“ odgovori mu Kip.
„Ohohoooo, pa tebi su oči pune suza! Znaš li ti da si me ti sa svojim suzama potpuno smočio? Prvo sam mislio da to pada kiša a kad ono, to padaju tvoje suze!“ uzvrati Lastić gledajući Sretnom Princu suze u očima.
„Zašto plačeš? Cijelog si me smočio.“ gotovo zapovjedno i oholo zapita Lastić.
A Sretni Princ mu miran kakav svaki kip jest na to odgovori svojom pričom:
„Dok sam bio živ i imao ljudsko srce živio sam u dvorcu Nebrigovcu kome Briga ne imade pristup. Preko dana u vrtu sam se veselio sa svojim prijateljima a navečer u zanosu ljubavi plesao sa damama u Velikoj dvorani. Svuda naokolo vrta dizao se je vrlo visoki zid ali ... Ja nikada nisam ni pomislio da se pitam što je iza njega.
O kako je sve bilo lijepo oko mene! Moji su me dvorjani nazivali Sretnim Princem i ja sam doista bio sretan ako sreća zadovoljstvo znači. Tako sam živio a tako sam i umro.
Sada su me postavili ovdje visoko pa mogu vidjeti svu nevolju mojega grada. Pa iako mi srce jeste od bronce i olova ja ipak ne mogu a da ne plačem.“ pričao je Kip.
„Kako, ono, srce mislim ... Dakle nije od zlata?“ Lastić ga prekine na čas no Kip mirno nastavi:
„Daleko odavde, u jednoj maloj uzanoj ulici stoji sirotinjska kuća. Jedan od njezinih przora je otvoren pa vidim švelju kako sjedi kod stola. Lice joj je mršavo i ispijeno od rada a hrapave crvene ruke izbodene su iglom. Veze ljiljane na svilenoj haljini koju će nositi najljepša dvorska dama na prvom idućem plesu. U jednom kutu sobice leži njen malini sinčić, bolestan. Trese ga groznica i moli naranču. A majka mu ne može dati ništa osim vode iz rijeke. Pa on zato plače.
Ptico, mala ptico, hoćeš li joj ponijeti rubin sa korica mojeg mača? Meni su noge pričvrščene na stupu pa se ne mogu maknuti.“
„Mene očekuju u Egiptu. Tamo moji prijatelji lete uz Nil, široku rijeku i zabavljaju se velikim lotosovim cvjetovima. Skoro će poći spavati u grob Velikog Kralja. On je umotan u žuto platno i balzamiran mirodijama. O vratu mu visi ogrlica od blijedo zelenog nefrita a ruke su mu kao osušeno lišće.“ cvrkutao je Lastić.
„Ptico, mala ptico zar nećeš ovu jednu noć ostati kod mene i biti moj poslanik? Dječak je tako žedan a majka je tako tužna!“ nastavljao je Kip.
„Čini mi se da mi baš nije do dječaka. Kada sam ljetos stanovao kraj rijeke uvijek su zamnom bacali kamenje. Dakako da me nikada nisu pogodili jer mi, laste, mi letimo i previše dobro. A osim toga ja potičem od jedne obitelji koja je glasovita po svojoj brzini. Ali je to ipak za me bio znak da dječaci uopće nisu pristojni.“ Lastić bi neumoljiv.
Potom zastane, zamisli se pa na kraju ipak reče:
„Uh uh uh, tu je vrlo studeno no ja ću ipak ostati ovdje još jednu noć kod tebe i biti ću tvoj poslanik.“
„Hvala ti mala ptico.“ zahvali mu se Kip ljubazno.




I Lastić izbode iz Prinčeva mača veliki rubin. Pa poleti s njim preko gradskih krovova noseći ga u kljunu. Proletio je s njim pored tornja katedrale na kojoj su zvona izbijala kasne noćne sate.
Ne znam kakva je ovo ptica koja kreće na put u južne krajeve noću. Sretan ti put ptico! A kada je letio preko kraljevske palače čuo je plesnu muziku. Kako su dvne zvijezde i kakva je moć ljubavi!


A duboko dolje, u kraljevskoj palači jedna dvorska dama pričala je drugoj:
„Nadam se da će moja plesna haljina biti gotova na vrijeme. Dala sam da se izveze na vrijeme ali ove su švelje tako lijene.“





Za kratko vrijeme Lastić stiže do siromašne kuće i pogleda unutra.
„Majko, ja bi tako rado naranču. Samo jednu.“ molio je sin.
„Kupit ću ti sutra kad završim vezenje ove haljine i kad dobijem novce. Spavaj, spavaj sad.“ govorila je majka.
„Spavat ću majko ali bih ipak imao naranču. Sanjat ću o narančama. Majko, sanjat ću o njima.“ sklapajući oči govorio je sin dok je majka okrenula glavu kako on ne bi vidio suzu u njenim očima.
„Zaspao je a čini mi se da mu je i majka zaspala od umora. Ostavit ću ovaj rubin na stolu ovdje, evo pored ovog naprsnjaka ... Taaako.“ Lastić odloži rubin i pogleda dječaka.
„Dječak je sav u znoju. Zalepršat ću krilima oko njegova lica i ohladiti mu čelo.“ Reč i učini to.
„Kako mi je svježe, čini mi se kao da mi je bolje“ kroz san prmrmlja dječak osječajući da je vručica na tren popustila.



A za to vrijeme Lastić je već letio do Sretnog Princa. Žurio je da mu pripovijeda što je učinio.
„Hej, stigao sam. Čudnovato je to. Odjednom mi je postalo sasvim toplo iako je studeno.“ govorio je uzbuđeni Lastić.
„To je od dobrog djela.“ veli mu Kip.
„Nište te ne razumijem ali ... Svejedno. Ti si mi neki čudan princ. Jako neobično govoriš. Razmislit ću još malo o svemu. A sada laku noć. Razmišljanje me uvijek čini pospanim.“ Lastić je zijevao.
Kada je svanuo dan Lastić odleti na rijeku da se okupa. Svi su vrlo začuđeno gledali u zaostalu lastu jer u to godišnje doba laste zaista predstavljaju veliku rijetkost. Čak je jedan profesor nauke o pticama za gradske novine napisao dugačak članak u kojemu je bilo mnogo mudrih riječi.





Hej Prinče, noćas ću u Egipat. Imaš li kakvih poruka za Egipat? Još malo i ja ću krenuti na put.“ govorio je Lastić.
„Ptico, mala ptico, nećeš li još jednu noć ostati kod mene?“ zapita Kip.
„Mene čekaju u Egiptu. Sutra će moji prijatelji poletjeti ka jednom rukavcu velike rijeke. Tamo, pod muljem, leži Nilski Konj a na velikom prijestolju od granita sjedi Bog Nemnon. Cijelu noć gleda prema zvijezdama a kada sine zvijezda Danica istisne dugačak krik radosti i onda je opet tih. O podne na rijeku dolaze žuti lavovi da piju vodu.“ u zanosu radosti pričao je Lastić.
„Ptico, mala ptico, daleko odavde preko grada vidim u jednoj potkrovnici mladog čovjeka. Naslonio se na stol prekriven papirima. Kosa mu je smeđa a usne crvene, meke kao cvijet. A ima i velike sanjarske oči. Pokušava dovršiti pisanje jedne priče ali ne može od hladnoće. Nema vatre u peći a od gladi je savim iscrpljen.“ govorio je Kip.
„Ti si mi neki neobičan princ. Ostat ću još jednu noć kod tebe. Hoćeš li da i njemu ponesem rubin?“ pitao je Lastić.
„Nemam više ni jednog rubina. Samo su mi ostale još moje oči. One su napravljene od rijetkih safira što ih ljudi donesoše prije tisuću godina iz daleke Indije. Izvadi jednog i ponesi ga mladiću. On će ga prodati, nabaviti sebi hrane i varte i dovršit će pisanje priče.“ govorio je Kip.
„Ne, ja ti to ne mogu učinito.“ plakao je Lastić.
„Učini kako te molim. Tako ću misliti da sam zaista Sretan Princ.“ Princ ga nagovori.



I tako Lastić izbode princu oko i poleti s njim do mladićeve potkrovnice.
Mladić je zakopao glavu u ruke i zato nije čio lepršanje ptice. A kad digne glavu najljepši safir ležao je na razbacanim papirima na stolu.
„Počinju da me cijene.“ pomisli Mladić.
I jako se obradova jer sada može kupiti drva i može je u toploj sobi završiti pisanje svoje priče.



Slijedećeg dana spusti se Lastić do luke i sjedne na jarbol najvećeg broda. Gledao je mornare kako se spremaju za plovidbu. A kada se zasiti gledanja Lastić uputi se Sretnom Princu da se od njega oprosti.
„Ja putujem u Egipat. Došao sam da ti kažem zbogom.“ cvrkutao je Lastić.
„Ptico, mala ptico, nećeš li još jednu noć ostati kod mene?“ upita Kip.
„Zima je i uskoro će hladni snijeg. A u Egiptu sja toplo sunce na zelene palme. Moji prijatelji grade gnijezda na piramidama. Dragi Prinče, ja te moram ostaviti ali te nikada neću zaboraviti. A prvg ću ti proljeća donijeti dva lijepa dragulja za one koje si dao.“ govorio je Lastić.
„Tamo dolje na trgu stoji jedna mala djevjčica. Kutije šibica koje prodaje pale su joj u mlaku koju je napravila kiša. Otac će je tuči ako mu ne donese novac. Zato ona plače. Izvadi mi i drugo oko i odnesi joj ga pa je otac neće tuči.“ govorio je Kip.
„Ostat ću još jednu noć kod tebe ali ne, ne mogu ti izbosti i drugo oko. Ti bi onda bio potpuno slijep.“ zaprepašten bi Lastić.
„Mala ptico, učini kako ti velim.“ mirno će Kip.



I Lastić Princu izbode i drugo oko i poleti noseći safir. Preleti nad glavom djevojčice i spusti joj u ruke dragulj. One se obradva lijepom staklu i potrči zadovoljna kući da pokaže ocu što je našla.



Na to se ptić vrati k Princu.
„Sada si slijep i sada ću uvijek ostati kod tebe.“ reče mu.
„Ne, ne mala ptico. Ti moraš u Egipat.“ govorio je Kip.
„Ne, ja ću uvijek ostati uz tebe. A sada ću malo razmišljati što ćemo pričati. Vidiš, mene razmišljanje uvijek čini pospanim ... A sada ćemo malo spavati.“ već je zijevao Lastić.
Slijedećeg dana Lastić je sjedio princu na ramenu i pričao mu najneobičnije priče o svemu što je vidio u stranim zemljama. Pričao mu je o velikoj rijeci Nilu, o Sfingi koja je stara koliko i svijet, o trgvcima koji polagano idu pokraj svojih deva, o patiuljcima koji na velikim lotosovim listovima jedre preko beskrajnog jezera. A onda, kad se počeo spuštati mrak i puhati ledeni vjetar Princ reče Lastiću:
„Ja sam čitav pokriven finim listićima zlata. Ti mi ga moraš skinuti list po list i podijeliti ga siromasima. Ljudi uvijek drže da ih zlato može usrećiti.“




I list po list finoga zlata skidao je mali ptić sve dok Sretni Princ ne postane posve mrk i siv. A nda pane snijeg i dođe oštra studen. Ulice grada izgledala su kao da su načinjene od srebra, tako su bile sjajne i blistave. Dugaćke sige visile su sa zabata krovova kao kristalni bodeži. Jadnom malom Lastiću postajalo je sve studenije i studenije ali nije htio ostaviti Princa jer ga je previše zavolio. Skupljao je mrvice pred pekarovim vratima kad pekar nije gledao napolje i pokušavao se ogrijati lepetanjem krila. No konačno ipak shvati da mora umrijeti. Imao je samo još toliko snage da još jednom poleti Prncu na rame.
„Zbgom dobri prijatelju. Smijemli ti kljucnuti ruku?“ reče mu Lastić.
„Veseli me da konačno ideš u Egipat. Ne mogu te vidjeti jer sam slijep i to mi je žao. Ti s tu predugo zaostao mali Lastću ali me moraš kljucnuti u obraz, ja sam te zavolio.“ S osmjehom u duši reče Kip.
„Ne idem u Egipat. Ja idem u kuću smrti. A smrt je brat sna, zar ne?“ odvrati Lastić.
I tada se iz unutrašnjosti kipa začuje neko pucketanje, baš kao da se nešto slomilo. Olovno srce pukne po srjedi na dva komada. Bila je baš oštra ciča zima.



Rano izujutra sljedećeg dana prolazio je gradonačelnik sa gradskim vijećncima preko trga. Pogled im padne na kip Sretnoga Princa. Rubin više nije bio na njegovom maču, očiju nije imao a nije više bio ni pozlaćen. A kako je po njihovom mišljenju ljepotu činila isključivo i samo raskoš kojom prije bi urešen kip Sretnoga Princa zaključe oni da kip više nije ništa bolji od bilo kojeg prosjaka.
„Veleuvaženi,“ govorio je vijećnik obraćajući se Gradonačelniku „što ćemo sada? Mi, mi smo računali na taj kip optočen zlatom i dragim kamenjem. I već smo bili ugovorili kako ga maknuti i sve to lijepo prodati i pri tome korist okoristiti, no po svemu sudeći sada taj posao otpada. Vidite, to je jedan občan bezvrijedan kip. Dapače ovako kako napukao leži na pločniku čak je i ružan. Nije ni čudo obzirom tko ga je i u kojim maraćnim vremenima izgradio. Zato on ne može predstavljati ideal novog i naprednog čovjeka oslobođenog okova tradicije i sveg ostalog protiv koga se mi napredni borimo.“ obrati se jedan od gradskih otaca Gradonačelniku.
„Štovani kolega, imate pravo. Sada zaista otpadaju sve naše kombinacije oko tog kipa. No izlaza ima. Umjesto prodaje kipa mi ćemo zato napraviti slijedeće ...“ zamisli se Gradnačelnik i zatim nadoveže:
„Vidite, po nekim informacijama se čini da su se siromasi dokopali zlata. U posljednje vrijeme naglo se je povećao otkup zlata u gradu a što iz pouzdanih izvora znamo. Znači li to da siromasi a i oni drugi prodaju svoje obiteljsko zlato i srebro? Vidite štovani kolega,“ obrati se Gradonačelnk debelom ćelavom vijećniku koji u grad doseli negdje sa obale mora „tu leži naš rudnik zlata. Zato kolega, udarite vi lijepo porezima po svima njima pa ćemo tako namaknuti ono što nam pripada a i više od toga.“
„Bravo veleuvaženi, kako ste vi samo pametni, mudri i razboriti u smislu koristi našeg dobra!“ oduševili su se vijećnici u crvenim togama koje su se kontrastom isticale na cičoj zimi prepunoj ledene bjeline i hladnoće koja je obavila grad.
Pa se tada svi skupa složno slože da treba skinuti kip Sretnog Princa sa njegova postolja, rastaliti ga u talioničkoj peći i od dobivene kovine na istom tom mjestu podići novi kip. A odluka bi da taj novi kip mora biti upravo kip Gradonačelnka.
Gradski pisari zabilježe taj prijedlog u svoje bilježnice.


A kada su radnici ispuštali kovinu iz peći iznenade se što se olovno srce nikako ne htjede rastaliti. Pa pošto nisu znali što bi s njim, bace ga na smetlište na kome je već ležala, čudne li slučajnosti, jedna mrtva lasta. Nitko tada nije znao da će Sretni Princ i mali Lastić zauvijek zajedno živjeti u dječjim srcima radi svojih dobrih dijela. Zato ih ni ja nisam zaboravio iako, eto, ne mogu se sjetiti kao se je zvao taj grad, grad naše priče. Bio je to u nekoj pokrajini koja je nosila sasvim nesvakidašnje ime.






Oznake: Zagrebačku dekameron

29.12.2013. u 10:30 • Ostavi komentar (39)Troši toner#

U fokusu

OVA BLOG STRANICA PRILAGOĐENA JE ZA WINDOWS 10 OKRUŽENJE I MS EDGE




Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.

Purgeraj: Zagrebačke sponzoruše
Purgeraj: Zagreb, Amerika u malom



Bocca di Rossa

Niska što opisuje vječnu ljudsku komediju od kada je svijeta i vijeka na koju vječna ljudska glupost uvijek i ponovo nasjedne a što za vas zabilježi i uprizori meštar Bocaccio.

@ Bocca di Rossa
___(o ljubavi svetoj i ljubavi putenoj)
@ La Dolcenera
___(o tome kako Ruža pronađe sreću)
@ La Redenzione
___(o tome kako se Ruža iskupi od grijeha)
- Novela 4: La Partita
___(o tome kako sprijeda i straga Ružu orobe dva svjetovna vraga)
- Novela 5: La Manipolazione
___(o tome kako informacija postaje manipulacija)
- Novela 6: La Prestazione
___(o tome kako se izvodi predstava)
- Novela 7: La Finestra
___(o ljubavi čistoj, o ljubavi jedinoj)

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb



Novele iz albuma






Agramerske priče

Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad a što sad. Novele te razbibrigu slave a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.

@ Zvezdišče
@ Coprnica stuba Kapucinskih
@ Vještičje sijelo
@ Čarobni pehar
@ K Crnom Orlu
@ Tajni Grad
@ Okrutne igre
@ Sveti Gral
© Seks i grad
(kraj)


Do kraja svijeta

Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.

© Satellite of Love
- Izgubljeni u prijevodu
© Kad najljepše je voditi ljubav
- Dražesni poljupci svibanjski
© Soulmates (Do kraja svijeta)

(kraj)


Što žene žele

Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da su drage ter svašta dobrog i poučnog Svijetu iznjedriti mogu. Remake u novom vijeku na veselje i radost a u spomen na Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi ter zabavu a i pouku daje.

© Novela prva: Soba s pogledom
© Novela druga: Kad se bistre sestre slože i olovo plivat' može
© Novela treća: Svetac
© Novela četvrta: Što jest, jest
© Novela peta: Obiteljski posao
© Novela šesta: Kako Izabela očuva čast a sebi da počast
© Novela sedma: Kato, Kato, moja ljubav, moje zlato

(kraj)


Nepristojne priče

Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako ke to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.

© Tramvaj zvan čežnja
© Dugo toplo ljeto
© All That Jazz
© San ljetne noći
© Kako sam postala sponzoruša
(kraj)


Ljubav preko Interneta

Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.

© Jeftini ljubavni romani
© Priča o ljubičici i ruži
(kraj)


Priče iz Maksimirske šume

Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život a što tipkovnice perom pribilježi meštar Bocaccio vama na čitanje da bi odmorili dušu.

© Pogled u zjenicu oka
© La Mariposa ala cart
© Kako uhvatiti zlatnu ribicu (doručak u krevetu)
© Priča o ružnom pačetu (Jedna obična priča)
© Kako prevariti vraga (True love story)

(kraj)


Priče iz škrabice

Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja a što san je i što novi dan donosi Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Novela o ključiću i bravici
© Zlatokosi konjušar
© Klavirski koncerti Ewe Bonerowsky
© Evanđelje po Zorki
© Novela o Nevici i Franiću
© Kad top prepolovi dan
© Tramwajčica
(kraj)


Samostanske priče

Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.

© Gondoli, Gondoli, Gondola
© Važno je zvati se Ernest
© Dobro jutro Margareta
© Do re mi fa so la si do
© Kako pregoriti na poslu bez suvišnih zašto
© Kako konju prebrojati zube
© Čudnovati događaji u samostanu svete Basilisse

(kraj)


The Beach

Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv jer sami jadni ne znate kolika uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.

© Prolog: Tajanstvena karta
© Dolazak: Batangas na kraju svijeta
© Otok: Mindoro Oriental
© Plaža: Rajski vrt tropskih mora
© Plaža: Tamaraw ili povratak iz plave lagune
- Plaža: Hey sir, do you want to buy a massage?
© Indiana Jones: Ultravox na terasi Vienna caffea
© Indiana Jones: Tajanstveni Mindoro Occidental
© Ermita, Ermita: Metro Manila na dlanu Intramurosa
© Epilog: Snovi jedne stjuardese na letu OU491

(kraj)


Ispovijed jedne čokolade

U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte toi provjerite te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.


© Toranj
© Povratak
© Čokolada
© The Blogger
© Latice padaju
© Svi naši svršetci

(kraj)


The overture

O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu a u međuvremenu se odvijaju u metropolama raznim sjeverne Europe daleke. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.

© Katarina sa Gornjeg grada
© Harvest End
© Fantastični snovi Gospodara prstenova
© Do the Strand
© Kod kuće je najljepše
Bonus:
- © Na tem Práhskyem mostě
- © Violinski koncerti u Veronikagaβe 17
- © Syrena Ryneka Warszawszkogiego
(kraj)


Cherchez la famme

O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.

© Djevojke na fotografijama
© Portret jedne balerine
© Posljednja večera
© Labuđe jezero
© Ljubav na kraju grada

(kraj)


Kad zamirišu trešnje

Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih meštar Bocaccio zagrebački.

© Legenda o vampirima
© Hitna služba
© Sutra je novi dan

(kraj)


Life during wartime

Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana bi jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.


© Pastirova priča
© Crime of Passion (Shekespear's dream)
© Tajna receptura ili kako se radi roquefort

(kraj)


Čudotvorac

Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.

© Cvjetna nedjelja
© Na Sljeme, na Sljeme, na Sljeme
© Na Tri kralja ili sve je dobro što se dobro svrši

(kraj)


Julijana

Lepršave novele posvećene ljubavi o zagrepčanki koja živjela je za ljepotu što pruža je umjetnost zbog koje Pariz posta njen drugi dom.

© Ljetna razbibriga - Zagrebački fukodromi
© Prilog vječnom pitanju o tajni ženskih gaćica
© Umjetnički paviljon
(kraj)


Djevojka sa Dubravkinog puta

Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.

© Gdje je najbolje voditi ljubav?
© Poslovni ručak zagrebačkog fakina
© Vesele žene zagrebačke

(kraj)


Karmela

Storija u niski od pet novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.

@ Dvije i po novele
© The Story
© Moja ljubav
© Čista pornografija - Tjelovo
© Može li žena silovati muškarca

(kraj)


Daj se Ines

Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.

© Umjesto predgovora
© Žena dijete
© Ljeto je u gradu a ribice u ribnjaku
© Dekadencija na reliju Pariz - Dakar
© Samo za odlikaše
© Mille miglia - La corsa piu bella del mondo

(kraj)

Copyright © by Bocaccio, Zagreb

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se