srijeda, 28.02.2007.
heart shaped box
ja volin.
njega ili ga.
ko osobu, ko dečka, ko sve.
volin.
nisan bila baš sigurno jel to stvarno tako, al tokovima svijesti zaključila sam da je.
i samo se nadam da neće biti uzaludno.
- 23:31 -
pljuni... (8) - ...pa prilipi - #
nedjelja, 25.02.2007.
mali bezvezni popis
razmišljala sam nešto ovih dana o koncertima koje sam posjetila u svojoj kratkoj karijeri postjetiteljice koncerata. u biti, nije moja karijera toliko kratka koliko san ja odrastala u gradu u kojem su koncerti česti ko i pošteni političari.
al uglavnom...postoje kocerti koje mogu izdvojiti. kao meni najbolje, one koji se pamte.
i tu ću sad stvoriti popisić. mali popisić zbog gore navedenih razloga.
top 3.
tri je baš neka dobra brojka.
dakle, top tri koncerta koje je maala pohodila:
1. FRANZ FERDINAND - 4.6.2006.
za taj sam koncert živila od početka godine. i šta reći o koncertu za koji sam živila pola godine, osim da je vridilo živit :D
taj dan sam pisala ispit, nespavanje cilu noć koje se proteglo i na cili dan, pijenje piva od 5, sunce, zelenilo šalate, zajebancija, pišanje ispod skala pet minuta prije početka koncerta...
doživljaj nije mogao pokvariti niti incident koji je umalo završio fizičkim obračunom s muškim čangrizalom ispred mene, štoviše, možda ga je čak i pojačao.
imala sam stav - ne bu mene niko jebal, ja sam na koncertu od franzića i stoga odjebi!!!
a taj stav živcira...al nisam se dala.
Just because you like to destroy
All the things that bring the idiots joy
Well, what's wrong with a little destruction?
And the Kunst won't talk to you
Because you kissed St Rollox Adieu
Because you robbed a supermarket or two
Well, who gives a damn about the prophets of Tesco?
Did I see you in a limousine
Flinging out the fish and the unleavened
Turn the rich into wine
Walk on the mean
For the fallen walk among us
Walk among us
Never judge us
Yeah we're all...
Up now and get 'em, boy
Up now and get 'em, boy
Drink to the devil and death at the doctors
2. PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS - 17.2.2007.
to je bija jedan od onih dana kad je baš sve nekako super. čak i buđenje u devet i jutro uz kavu i neku pozitivnu nervozu u kući.
popodne je počelo uz drage ljude, puno puno smijanja, pa visinske pripreme...zagreb pod nogama.
a onda...emotiva...što zbog pipsa, što zbog nekih drugih stvari.
ta dva - tri sata sve oko mene je prestalo postojati.
nikad
da se nekažnjen izvučem
i grohotom cerekam
od svih svojih grijeha
jer ne vjerujem u to što pričam
već dugo riječi koje govorim
samo su buka
sve uzeo sam
sve ukrao sam
i sad
možda je vrijeme da si priznaš
na svijetu nema ničeg
osim ovaj čas
ma da
stvarno je pravo vrijeme
shvati da je bitan samo
san, ma koliko ti značilo
i ako si slab
budi slab
raskrili ruke
sakrij se u šumu
u najdublji hlad
to ti je ko 2x2
3. ĐORĐE BALAŠEVIĆ - 14.12.2002.
moj prvi "veliki" koncert...na koji zamalo nisam otišla zbog kroničnog neslaganja s matematikom.
al probleme sam ipak riješila i stigla. u veliki, privlačni sniježni zagreb.
cili vikend je bija preprejeben za jednu 16ogodišnjakinju...mada mi ni sa 20 ne bi doživljaj bija lošiji.
dugi dugi koncert s puno puno ljudi...
ridala sam na život je more ljubeći prezgodnog studenta i to je službeno bija prvi ulet koji sam doživila.
i baš je bilo dobro...
Strpavši u kofer snove i ambicije...
Drug je studirao sa Njom...
Pa smo se najzad sreli Ona i ja.
Shvatih... Bože...
Ovo je sazvežđe za Nju Provincija?
eto...bila je još gomila "malih" i malo većih koncerata i uglavnom su bili dobri i zabavni. ali i nepamtljivi, po ničemu posebni, samo malo bolje isplanirani izlasci.
za razliku od ovih.
franzi više ne sviraju, na balaševića tko zna kad ću opet, a i taj film je malo popustio, a pipse čekam ponovo...da se nadmaše.
- 15:41 -
pljuni... (0) - ...pa prilipi - #
srijeda, 14.02.2007.
filmski
Kada bi o nama snimali film, uvodna scena bila bi u polupraznom tramvaju, u neko proljetno sunčano jutro. U pozadini svira Mrgud, gorostas i tat.
Pogled kroz prozor, prolazim kraj Autobusnog kolodvora Zagreb. Ljudi s koferima, ljudi s torbama, torbe s ljudima, Branimirac, pomidore, krastavci, vrećice, vage, red za pučku kuhinju (danas posebno velik, nedjelja je). Sunce nevjerojatno, daje toj truleži nadrealne boje i oblike kakvi se ne viđaju u sivini ostalih dana. Trebaju mi velike crne sunčane naočale, one u stilu Jackie O. Trebaju mi da sakrijem velike crno – ljubičaste podočnjake i zakrvavljene oči, da sakrijem misli. Imam feeling da ih cijeli tramvaj čita kao Jutarnji list.
...danas mi je sretan dan, postao sam proziran
i sve je izvjesnije da amnezijak jak djeluje...
Gledaju me s gađenjem, zanimanjem, sažaljenjem. Sjedim na toj stolici u polupoložaju fetusa, noge na naslonu stolice ispred, brada na koljenima koje sam obgrlila kao da su mi jedino što još imam. Pizda vam materina, što vi uopće znate o meni ili bilo čemu?
...i skačem visoko u zrak, ma sigurno metar i dvajst
tko bilježi rezultat? Mrgud, gorostas i tat...
Tko je uopće on? I zašto smo jučer bili mi?
*tu sad ide filmska priča*
Zadnja scena...opet vožnja tramvajem, ovog puta noćnim.
Više ne sjedim u polupoložaju fetusa, zapravo jedva da sjedim. Dok tramvaj kreće gledam parkić i početak njegove ulice sa išaranom tablom.
...zatvori vrata malena, jer tamo te nitko ne čeka
sjevena neba sklopljena u šatorska krila slomljena...
Ništa. Samo sam otišla. Kao i već stopedeset puta do tad. I kao što ću opet, beskonačno puta.
Bez puse za laku noć, dok su njegove ruke u prednjim džepovima moje jakne, bez ikakvih obostranih emocija.
Jer na našem semaforu nikad nije bilo zeleno.
Ali nema veze. Jer najbolji filmovi ionako nemaju sretne završetke.
Pogledajte samo Lepa sela lepo gore...
...pljunuo sam lijevo, pljunuo sam desno
beštija me pita – „dečko biraj, želiš li biti nesretan, il bit ćeš sretan?“
ma bit ću sretan...
...iako ova priča još piše svoj kraj...al na momente prestajem virovat u happy ending...
- 21:50 -
pljuni... (7) - ...pa prilipi - #
utorak, 06.02.2007.
bunilo
np - connect: jeebena...
šugav mi je dan nekako. zapravo, da elaboriram.
nije mi šugav, samo ne znan šta bi sa sobom.
osjećaš nekakvu svojevrsnu prazninu kad pišeš ispite dva dana za redom, a kraj se još ne nazire.
zapravo, za vikend sam trebala učit.
naravno, nisam.
moj živopisni lajfstajl i još živopisniji prijatelji te najživopisniji njihovi prijatelji mi to nisu dopustili.
tako da sam poremetila sve svoje planove.
jedem kokice i boli me uho za sve :)
tjedan dana nekavalitetnog i oskudnog spavanja rezultirali su općim kolapsom danas. zato i jesam za ništa...prospavala sam cili dan, i sve šta sam napravila danas osim pisanja tog ispita bilo je gledanje običnih ljudi. pusto kulturno uzdizanje...
odlučila sam definitivno ne zamarat se određenim stvarima.
zašto mi ne bi moglo biti dobro u datom trenutku iako sve nije savršeno?
usprkos lijenosti svjetskih razmjera, izgleda da ću dat te puste ispite. nekako se tomu nadam.
imam prelude ljude oko sebe.
planiramo par većih iznereda ovaj misec. zaslužili smo.
planiramo i put u južnu europu sredinom sedmog miseca...i odlučna sam u namjeri da se ti planovi ovog puta ne sjebu. popušila sam sarajevo, beograd, lastovo i bogznaštasvene zbog svoje lijenosti i neorganiziranosti...e, pa neće više tako bit!
barcelona, lisabon - here we come!!!!!!
triba samo nać koji poslić, dat ispite i na račun toga užicat divnu familju teke para...i svi uvjeti ispunjeni.
o, da...
np - pips, chips & videoclips: mafija
...mda...neću se više zamarat određenim stvarima...
- 22:17 -
pljuni... (11) - ...pa prilipi - #
)