ponedjeljak, 22.05.2006.
uobraŽENE
Čitam ja na popodnevnoj kavi Cosmo, koji mi se slučajno našo pod rukom (ne opravdavam se zbog toga šta ga čitam, nego sam mišljenja da je 25 kuna bolje uložit u 2 pive i pelinkovac, nego u neku novinicu) i čitajući ga dođoh do zaključka – JA NISAM ŽENSKO!
Materemi, prema svemu šta tamo piše, ja definitivno nisan žensko. Izuzmemo li atribute fizičke prirode.
Ali nije se jedanput reklo – izgled vara...
Elaborirat ću to po točkama (optužnice, to je in u zadnje vrime)
- žene su: a)samosvjesne (???)
b)neovisne (ovisin o starcima – dok god će me trpit
prijateljima – dok god će me trpit
cigaretama – dok god ću ih trpit)
c)samostalne (značenje ovog pojma je diskutabilno – ako samostalna znači znat platit račune u pošti, skuhat nešto jestivo, samostalno se oblačit i brinut o vlastitoj higijeni - samostalna sam. Al to nekako može 90% populacije iznad 16 godina, tako da...ima to neko veće značenje, garant, koje samo tete iz Cosma znaju. A morate priznat i da zakon zvuči.)
- žena će svaki misec prije dati 25 kuna za Cosmo nego za dvi pive i pelinkovac
- žena mora svašta nešto radit da nađe savršenog dečka:
a) glumit bespomoćnu ledenu princezu da u njemu pobudi instinkt lovca (nikad nisam pušila takva sranja, a i ne mogu baš bit nešto šta nisam)
b) biti 100% ženstvena (duga kosica? Plava k tome? Dekolte? Minica? Možda u minimalnim količinama, a i onda nisu to baš toliko ženstvene kombinacije)
c) tolerirat njegove prijatelje kad dođu na prijenos utakmice Lige prvaka da bi ostavila dojam divne cure ( šta se tu točno ima tolerirat? Ekskjuz mi, al otvorila bi pivu i na kraju 90. minute pivala s njima BARCEEEEEEEEELOONAAAAA...)
- žena mora pazit na svoje tijelo ( ok, nekad zaprdim s dijetama, al ja ne volim fizičku aktivnost. I točka. Vrhunac fizičke aktivnosti mi je picigin, badminton i bicikla (jer mi se ne da hodat)
- žena mora biti vrhunski obučena, pratiti trendove, a opet imati svoj stil (jedan dan sam klošar, drugi bi se mogla prodat pod šminkericu...oblačin se prema raspoloženju....ili
sam samo nedosljedna??)
- žena mora biti dosljedna (no comment)
- žena mora naučiti kama-sutru napamet (ja ću visit s lustera samo da bi on doživio najbolji orgazam u životu??? Sorry, neće ići...)
- speaking of sex – najčešće postavljno žensko pitanje je : Zašto on zaspe odmah nakon sexa? (a zašto ne? Nema većeg gušta...a ne, čekaj ima – zapalit cigaretu, a onda zaspat)
- pod «ženski razgovori» podrazumijeva se:
a) moda
b) cipele (ili i to spada pod moda??)
c) jet-set trash
d) tračanje drugih «najboljih frendica»
e) dečki (ovo zadnje stoji, šo jes, jes...al ostalo se svede na : «Lipa ti je majca, posudit ćeš mi je u subotu»)
- jedan «pametan» Cosmo savjet:
«Zašto čekati da on Vas nazove? Nazovite Vi njega!»
i varijacija na temu:
«Napravite Vi prvi korak!»
(o topla vodo, zašto te sama nisam otkrila??)
Iz svega gore navedenog, nameće se logičan zaključak: ja nisam žensko.
Tj., ja nisam COSMO žensko.
Now, that's a difference.
Jer, na kraju krajeva, ipak jesam žensko.
Zašto?
IMA JEDNA LJETNA HALJINICA KOJU ŽELIM POŠTO-POTO.
(i u to ime spremna sam odreći se cigareta na misec dana.)
- 03:36 -
pljuni... (7) - ...pa prilipi - #
subota, 13.05.2006.
sritan mu rođendan...
da,da...godine idu, lete ko minute...i ovaj blog ima već dvi godine.
iskreno, nisan mislila da ću i izdržat ovoliko dugo.
al jesan.
i drago mi je zbog toga.
i neman neku inspiraciju za pisanje hommagea pa ćemo ovu obljetničicu proslaviti reobjavljivanjem mog prvog posta ikad.
zvijezda je rođena.................
Dosadno je za popizdit. Ovo je mali grad. Toliko je mali da centar društvenog života možeš u potpunosti viditi sa tvrđave. Sa tvrđave možeš viditi i svaku jedinku zasebno. Odozgo izgledaju maleno. Ko jebeni mravi. Samo šta mravi rade nešto korisno za svoju zajednicu. A šta naši «mravi» rade? Ništa. Troše vrime i živce sebi i drugima. Ode Thompson. Tamo Dražen Zečić. Svak svakog zna. Pa se neko opije ko majka Zemlja i slijedeću subotu to zna cili grad i šira mu okolica...
Ne, ne... u ovom gradu nemoš biti i čist i normalan. Odnosno dobro se zabavljat i biti čist. Kako bi to naši stari rekli – Nemoš bit i pošten i jeben. Nemoš...
Stvar je u mentalitetu. I volji. A u biti, mentalitet za sobom povlači volju. Jer, Dalmatinci su po mentalitetu lini, tj. nemaju volje. Nemaju volje čak ni za kvalitetnom zabavom.
A kako ja to, ovako, jelte, sjebana i nezadovoljna, zamišljan idealnu zabavu?
Otprilike ovako: izađe se oko 10 navečer, popije se piva u Tonija, malo se proćakula s ljudima koje poznaš, slušaš muziku itd. dok ti ne dopizdi siditi na jednom mistu. Onda s ekipom odeš malo plesat negdi. Na kvalitetnu muziku s dovoljno prostora za pošteno udahnut. Recimo, ko neki disko. Tamo upoznaš ljude s kojima ćeš slijedeće subote ćakulat u Tonija.
Onda ti i tamo dopizdi biti, pa odeš na još jednu pivu. Ekipa, naravno, mora biti raspoložena za konstantnu zajebanciju. Na svoj ili tuđi račun. Pa još malo priblezgaješ po gradu, igraš SAD-STOP i ne jebe te 2 posto šta te pola grada čudno gleda. Naravno, i ekipa mora biti raspoložena za igru SAD-STOP. Sad se sigurno pitate: «Jebate, koji je to kurac??» To vam je vrlo jednostavna društvena igra. Ekipa ide gradom i jedan član ima zadatak viknuti SAD! kad god mu pukne i u tom trenutku cila ekipa mora past na pod (dobro, u gradu bi mogla u čučnut, iz higijenskih razloga). I tako ostat ležat/čučat na podu ko debili dok ta ista osoba ne vikne STOP. Onda se triba dignut, a zadatak vikanja prelazi na drugog člana.
Samo, jebiga, ekipa nema volje. E, šta ti je biti Dalmatinac...?
Al to su samo moja whishful thinking. Nema toga ode.
Ode je, ka šta san već rekla – Zečić, Thompson, Magazin... polunarodnjaci. Nema se volje. Nema se ni nade. Jebiga, mislimo, a izdržat ćemo još ovu godinu pa idemo u Zagreb. Ako priživimo do Zagreba. Jer se ljudi, logično, ponekad požele zabaviti, a za to, kao šta smo već zaključili, nemoš biti čist. Pa se onda ubiju alkoholom. Ili drogom. Ili i jednim i drugim. Pa rade sranja. Voze. Prelaze cestu priko crvenog. Pa ne odu u Zagreb nego na obližnje groblje...
A ako poživimo, nije ni da je Zagreb sad ostvarenje svih snova ali tamo bar centar društvenog života nemoš vidit s tvrđave.
A to nije zato šta Zagreb nema tvrđavu.
koliko se toga prominilo...
- 23:48 -
pljuni... (8) - ...pa prilipi - #
nedjelja, 07.05.2006.
jadna je
ovo nisu oni, ovo san ja.
prije pet minuta san imala svašta za poručiti van, a onda je moj kopmjuter reka meni "e nećeš".
i onda se sve izbrisalo.
i sad ja sve pišem iznova.
jadna ja.
uglavnom, poanta svega je bila u tome da ja nikad neću kužit suprotan spol u svoj svojoj jednostavnosti i da je njima dosadno i ja prestajen pisat.
volite se, ljudi.
budite strine...
tj. sritni.
eto.
bok.
- 03:48 -
pljuni... (10) - ...pa prilipi - #
ja bi htjela napušit bosnu i hercegovinu
mislim. šta bi ova izjava trebala značiti. zbilja me zanima. ali čudni su putevi napušenog uma. zbilja nemam pojma šta se dešava. jebeno. ali u svakom slučaju ja sam gladan i jebeno ne volim kad mi prijatelji pate.
ps. ovo nija maaala.
- 03:37 -
pljuni... (1) - ...pa prilipi - #
hajde da se drogiramo
Ovo nije ona nego sam ja.
Vidio sam bivsu i pricaoi samsa njom. Tj. to nije ona nego je bivsa, tj. ona, the sie i ja nju volim.
I sta da radim'n kad ju volim'
I plakao sam kao beba peti put u zivotu. i pijan sam ali nemogu si pomoci. I sta da radim? kad ostavim curu kkoju sam volio. jedinu curu koju sam volio? nista.
ubi se stoko? dvaput, triput, masovni suicid.
homogeni suicid.
al to i nije tako bedirajucio blog zato sta nisam sam
ocu reci post.
ova tastatura je full cudna ali moramo joj oprostiti
jer je cudna
a neka baci kamen onaj koji nije cudan.
svi ste vi tastature!
a nitko mi nemoze pomoci! t
tj ao netko moze nek pomogne
PLIZZZZZZZ
ispricavam se maloj u ime prijateljstva sta izjavljujem ljubav po prvi put preko bloga ali tako je sta je jer je
peace
- 03:00 -
pljuni... (2) - ...pa prilipi - #