kažu da imamo još samo par godina za nas...

https://blog.dnevnik.hr/zadnjastranica

srijeda, 02.04.2008.

ne mogu sama smislit...konstrukciju...atmosferu. sve.

a ovo je tako...tako...

prikladno.
u najmanju ruku.


Sreca
Sto je sreca, sada znam
to je svaki susret s njim
njegov dah na licu mom
sreca,
njegov korak, njegov glas
njezni poljupci kroz noc
sasvim jednostavno, on

kako bi catcher rekao, fnje sam, jesam i ponosim se time.

kako bi l'oreal rekao - jer ja to zaslužujem!!

- 22:52 -

pljuni... (6) - ...pa prilipi - #

utorak, 04.03.2008.

samo se ti drži ove ruke.

hoću.
ponekad i grčevito.


ne puštaj me.

- 18:10 -

pljuni... (4) - ...pa prilipi - #

subota, 23.02.2008.

besmisleno. nije lirika.

budi dobra.
budi dobar.

budi dobro.

sve će bit okej.
dobro.

ma ne dobro...najbolje
(mrzim ovakve gradacije :D)

mogla bi se utopiti u tebi, da znaš...

- 01:57 -

pljuni... (3) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 10.02.2008.

here it comes...

The nickel dropped
When I was on
My way beyond
The Rubicon
What did I do

And of the games that I can handle
None are ones worth the candle
What can I do

I'm a frightened, fickle person
Fighting, cryin', kickin', cursin'
What should I do

Oooh, after all the folderol,
And hauling over coals stops
What will I do

Can't take a good day without a bad one
Don't feel just to smile until I've had one
Where did I learn

I make a fuss about a little thing
The rhyme is losing to the riddling
Where's the turn

I don't want a home, I'd ruin that
Home is where my habits have a habitat
Why give it a turn

Oh, after all the folderol
And hauling over coals stops
What did I learn

I am likely to miss the main event
If I stop to cry or complain again
So I will keep a deliberate pace
Let the damned breeze dry my face

Oh, mister, wait until you see
What I'm gonna be

I've got a plan, a demand and it just began
And if you're right, you'll agree

Here's coming a better version of me
Here it comes a better version of me
Here it comes a better version of me


fiona apple

majke mi.

- 21:02 -

pljuni... (2) - ...pa prilipi - #

četvrtak, 22.11.2007.

Bila sam duševno rastrojena dok sam ovo pisala. Sad mi je dobro, hvala na pitanju. I stoga mi zvuči bezveze.

Vukla sam se gradom u maniri razbojnika s pištoljem koji je netom opljačkao Finu i pritom pobio pola Sokol Marića.
Samo da me nitko ne vidi...

Mali Princ me promatrao sa stabla čempresa i kad je procjenio da je tajming dobar, skočio mi je na leđa. Nije me iznenadio. Znala sam da me čeka tu negdje...
Šetali smo tako jedno vrijeme ignorirajući se.
Ja sam ignorirala činjenicu da mi lik iz bajke visi na leđima kao mlado od majmuna, a on je samo ignorirao.
- RUPEEE, RUPEE, RUPEEE SU OSTALE...
- Daj Prinče, ne revi!, pokušala sam mu rukom začepiti usta. Taj zaista nije imao sluha.
- Kako ti ne kužiš te svoje rupe?
- Koje rupe, pa nisam ja spominjala ikakvo postojanje rupa...osim možda onih ozonskih.
- D., rupe su univerzalne, započne on tonom 70-ogodišnjeg akademika, i šire se. Tvoj najveći problem je negiranje problema...Dok ne priznaš neke stvari sama sebi, nitko ti neće moći pomoći...

Kužim ga ko što i kužim kvantnu fiziku.
- Odjebi. I ti i rupe ti.
- Vidiš kako negiraš problem. To što ih ne vidiš, ne znači da ih nema. Dapače, kao što ja uvijek ponavljam – Bitno je očima nevidljivo, ergo...
- Rupe su bitne?, pravim se da sam shvatila poantu.
- Bingo, draga D!
- I što bi ja sad trebala?
- ...
- Ne pravi se blesav i ne ignoriraj me!
- Lalalala, lalalali, little bird lay down on Henry Lee...Pjevaj D., jer tko pjeva zlo ne misli! Hahahahaha...
- Opet si se drogirao.
- A ti si kao normalna, uvrijeđeno zakoluta očima.
Pričaš s likom iz knjige koji ti visi za vratom.
- Da, i počinješ me daviti. Doslovno.
- Dobro, idem, ali razmisli malo o tim rupama. One te stvarno muče...znam ja. Sjećaš se onog svog sna u kojem si bila poštanski službenik koji pakira srodne duše i šalje ih drugima? I zašto si sjebala posao? Jer si im zaboravila probušiti jebene RUPE za zrak na paketima! Podavila si tuđe srodne duše!!!

- Dobro je, skini mi se više, prekidam njegov literarni zanos.
Mali Princ skoči preko mog lijevog ramena i odskakuće niz cestu (rupe, rupe, rupe su ostale/ rupe na srcu i na odijelu kapetane/ rupe su s tobom dijelile sve...)*

Taj ne odustaje.
A meni su ostale...rupe.
Bitno je očima nevidljivo. Rupe su nevidljive. Znači li to da ako postanu vidljive...?
Hm.
Možda...
(Mali Prinče, jebaću ti mater ako me sjebeš)
- Znajte da vas volim...sve vas volim...

x x x x

- Prinče, makni malo tu dvodimenzionalnu guzicu i daj da sjednem na granu!
Što se danas gleda?
- Ljudi koji imaju puno veće probleme od tvojih.
- Šta opet neke rupe? Oš i njima pomoć ko što si i meni? Bit će nas puno na ovoj grani, hahahaha...
- Ma kakve rupe...praznine. Rupama granicu znaš, a prazninama...prazninama pomoći nema.




*PCVC - Foxtrot

- 00:46 -

pljuni... (11) - ...pa prilipi - #

četvrtak, 23.08.2007.

ajm bek

stojim pred ovim kompom šugavim već pet minuta sa morriseyom u ulozi muzičke pozadine i nemam pojma što da napišem.
al baš nemam.

imala sam u planu napisat vrhunsko umjetničko autobiografsko ostvarenje sa obaveznim pjesničkim slikama poput pive na plaži u suton na najlipšem otoku na svitu, klatarenja po cesti od martinske do jadrije po najvećem zvizdanu, kruva sa sirom i pomidorama na plastičnom stolnjaku cvijetnog uzorka i tako to.

al ne mogu.
živa sam.
još uvik zdrava.
sritna.
nek vam to bude dovoljno.

- 02:24 -

pljuni... (7) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 22.07.2007.

stars have their moment and then they die.

otkrivanje najljepših mjesta u zagrebu.
duge šetnje.
jedna klupica u parku.
blesavi pijani izlasci.
raskrvarene usne.
pobjednički ples po ilici.
puse.
puno puno smijanja.
neka zajednička buđenja.
nada.
razočaranje.
svađa.
svađa.
SVAĐA.
*BuuuUUUuuM!*
klasika.

- 02:09 -

pljuni... (10) - ...pa prilipi - #

utorak, 03.07.2007.

jedna sasvim osobna. ali morala sam, radi sebe.

Sorry Š., ali ovu bitku polako gubiš. A tko bi prije par mjeseci rekao...

- 17:56 -

pljuni... (11) - ...pa prilipi - #

utorak, 26.06.2007.

IL GRANDE BED

satire me on.

namjerno ili ne, al me satire.

toliko da sam već pomalo rastrojena.

sutra ispit, a ja ne učim.

ne mogu ni pisat kako spada i sve ono što mi je na umu.

boli me glava.

pisat ću poslije...


EDIT: tresla se brda, rodio se miš...
a ispit odgođen.
više sriće nego pameti...

- 21:45 -

pljuni... (9) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 17.06.2007.

killing time

inspiracija mi se cijedi...nema je ni za lijek.
o čemu da pišem uopće?
o tome kako sam pala dva ispita i kako nemam volje za polaganjem drugih a moram?
o tome kako je sve ostalo divno i krasno?
o tome kako imam dvije male podvojene ličnosti u sebi, jedna želi otići doma, odmarat na plaži, zajebavat se i to, a drugoj se ne da ni pedalj iz ovog prevrućeg grada?

da...sve je divno i krasno...neke krizne situacije sam uspješno privela kraju na sveopće veselje, moje i ljudi koji su me okruživali posljednjih dana a kojima sam svojom nervozom lagano pila krv na slamku.
hvala im što su me otrpili...

što sad?
sad ćemo malo učiti.
aha.

- 15:54 -

pljuni... (8) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 03.06.2007.

ona je ljuta. i glumi. i glupa je. al boli je.

... nije dobro, nije dobro kad je jedno labilno i patološki nesigurno žensko biće u peemesu i kad joj se drugo biće suprotnog spola ne javi cijeli dan. a kad se javi, zbog umora i svega, priča s njom priko neke stvari.
tad je to PNŽBuPMS-u jako jako ljuto i sklono zabrijavanju raznih filmova u glavi, te se nadalje prepušta slušanju srcečupajućih pjesmuljaka.

zatim ona odlučuje da mu neće dati da je izbaci iz takta i odluči se na izlazak vani. odašilje poruku jedinoj osobi koja je uvijek i u bilo kojoj situaciji sposobna oraspoložiti je samom svojom pojavom ili zvukom glasa.
i ta osoba se javi i potom je uslijedio opuštajući, veseli izlazak uz poprilične količine alkohola.

vratila se kući u 6 ujutro. zaboravila je na sve.

i dobro je.
nije više paranoična. ignorira mobitel i zaboravlja na mogućnost da mu se prva javi.
glumi nezainteresiranu ledenu princezu.
pun joj je kufer zajeba.
neće odustati.
neće mu dopustiti da se distancira zbog nekih njegovih problema.

nije ni svjestan na koga je to naletio...

- 20:39 -

pljuni... (9) - ...pa prilipi - #

ponedjeljak, 28.05.2007.

"ti si stvarno incidentna djevojka"

* pad u nesvjest puta dva

* glavom u zid puta dva

* glavom u prozor puta jedan

* spoticanje unazad na skalu puta jedan

* prignječenje noge dječjim vrtuljkom puta jedan

* pad sa skala puta jedan

* pad ne zanemarive količine kamena s terase na moje desno stopalo puta jedan

...

a sve to u vremenskom rasponu od godine dana.
dobro da sam živa.


APDEJT:

*spoticanje na ravnom i umalo izvurnuće noge. ponavljam - NA RAVNOM.

D., molim te, stoj sa obe noge na zemlji, nemoj da se brinem da ćeš se slomiti.

- 22:33 -

pljuni... (9) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 20.05.2007.

is it getting better?

čini se da da.

imam neke leptiriće.
i turbo glupasti smješak većinu budnog vremena. a sklona sam vjerovati da se i u snu smješkam.
glupasto.
nešto se promijenilo.
generalno.
ne želim se ureći *praznovjerno kuca o drvo i pljuca tri puta*, ali čudno sam smirena. i čudno sretna.
što se točno dogodilo, ne znam i neću se niti truditi pokušati shvatiti.
razum tu nema nekog velikog udjela.

ali jedan poljubac ima.
i jedan smješak.
glupasti smješak.
i sve to.

volim te početke.

puštam da stvari idu same po sebi.
samo neka idu u pravcu u kojem su krenule.
ne bojim se ja.

a ni moji leptirići.

- 20:44 -

pljuni... (7) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 13.05.2007.

moj...

...blog danas puni tri godine.
tri godine.
159 postova sa prosječno 131 riječi po postu pisanih u noćnom terminu (između 22 i 7 sati).
20817 riječi koje su zabilježile sve moje promjene u protekle tri godine.
teen ljubavi.
prvu veliku ljubav koja još traje.
maturu.
upis na fax.
samostalan život.

da tri godine...
jedina stvar (osim obaveznog školovanja) koju sam uspjela izgurati toliko dugo je sviranje u Glazbi.
i blog.

nekako se ponosim...

- 22:00 -

pljuni... (6) - ...pa prilipi - #

ponedjeljak, 07.05.2007.

moja prva štafeta ;D

dakle, gargamel mi proslijedio štafetu.
deset najdražih albuma. ili deset najdražih pjesama.
ili oboje, reče. uz smajlić.
naravno, ja-muzički frik, ja-teški insomniak zadnjih par dana...nije teško zbrojit dva i dva...
kreće davljenje omiljenom mi muzikom.

TOP 9 ALBUMA (razmišljah i razmišljah...nikako do 10og doći... :) )

1. PCVC - BOG
svi albumi imaju svoje blistave trenutke i one manje blistave. kao, napravili smo 10 jebenih stvari, al minutaža nam slaba, pa idemo napravit još 3 navrat-nanos da popunimo praznine. Bog nema te tri stvari...samo ovo prije.
sapienti sat.
2. THE STROKES - IS THIS IT
prvi srednje...na radiju sam čula Last Nite. prekopala net da saznam ko je kriv za tu divoticu. seka dobavila album, album koji je možda najviše utjecao na mene u toj nevinoj dobi.
36 minuta čistog užitka.
i da su nakon toga odlučili odustati od svega, Is this it bi bio dovoljan da navijeke zaduže glazbenu industriju.
3. THE LIBERTINES - UP THE BRACKET
opet gimnazijski dani i već lagana opsesija tim nekim new-rockom. puno stvari koje su obilježile moje početke...pa, u skoro svemu. zbog ovog albuma sam poželjela živjeti u Londonu.
4. PCVC - DRVEĆE I RIJEKE
da, da, jako dobar...jako drag...jako...sve jako...
5. NICK CAVE - THE BOATMAN'S CALL
najdraži mi Caveov album. savršeni tekstovi, savršena muzika...i onaj njegov manični glas...divotica...
6. FRANZ FERDINAND - YOU COULD HAVE IT SO MUCH BETTER
oni su jedan od rijetkih novih bendova ovog tipa čiji mi je drugi album bolji od prvog. zaljubila se na prvo slušanje.
7. PIXIES - DOOLITTLE
moja seka obožava pixiese. ja je u tom njenom obožavanju nisam previše zarezivala. dok nisam čula ovaj album. onda sam se i ja pomalo zaljubila u njihov opus.
8. PULP - DIFFERENT CLASS
jednostavno, volim ovaj album. nije mi donio ništa novo ni revolucionarno...ali ga volim.
9. ANTENAT - SUBBING
zarazno. možda mi za pet godina i neće bit toliko značajan, al uvik će me podsjećat na lito 06...


TOP 10 PJESAMA

(e, teško mi bilo numerirat i albume...ne mogu kod pjesama izdvojit najnajnajdražu, pa najnajdražu, pa najdražu...oh well, you got the point...ovo su dakle, sve one drage...koje možda i nisam dugo slušala, ali kojima se stalno vraćam nakon razno raznih izleta u razno :) )

-> MALAVIDA - Manu Chao.....podsjeća na srednju školu, na divljanja po Motovunu, na sve ono lipo...iako je MALAvida :)
-> 2x2 - PCVC....uf...ne znam postoji li stvar koja me može taknuti ko ova. emocije se ne mogu opisat...svakakve...i vrate se s prvim taktovima...iznova i iznova...
-> TRYING YOUR LUCK - The Strokes....najbolje stvari na albumima obično nisu hitovi. tako je meni sa TYL...zaljubila sam se na prvo slušanje...oživljava teen depresijice..."and i've lost my page again..."
-> MUSIC WHEN THE LIGHTS GO OUT - The Libertines.....tužna, beskrajno tužna stvar...i nostalgična...i jako lijepa.
-> ARE YOU THE ONE THAT I'VE BEEN WAITING FOR - Nick Cave....svaka nova ljubav počne s ovom himnom. usudila bi se reći - najlipša ljubavna stvar ikad stvorena.
-> NARKO - PCVC.....riječi su suvišne. i nedovoljne.
-> SLON - Antenat....na ovom je popisu jer sam se u nju zaljubila na prvo slušanje. i tako je obilježila jedno divno letargično razdoblje mog života...razdoblje kad ništa osim OVDJE i SAD nije bilo važno...
-> LOVER I DON'T HAVE TO LOVE - Bright Eyes.....bila je zima. i bila sam autodestruktivna. i atmosfera u meni je često bila vrlo mračna. i tražila sam junaka ove pjesme...pjesma za isplakat dušu iz sebe. doslovno.
-> HERE COMES YOUR MAN - Pixies....divna, sretna stvarčica. koja dolazi u kompletu sa Caveovom za svaku novu sretnu ljubav i miriše na proljeće...
-> SPLIT SCREEN - Saint Ettiene....otkrila sam je na faxu. i putovanja kući s njom su dobila sasvim novu dimenziju..."now i really don't care, cause i'm gonna breathe the country air..." nagoviještava neke sretnije dane.


al dragih stvari ima još...bez posebnih objašnjenja...tu su...
kad hodaš-bajaga, last nite-strokesi, pjevač beatlesa i stonesa-pipsi, debaser-pixies, dođi u vinkovce (oriđiđi verzija...o, ne pitajte, volim tamburice, priznajem), ska so blue-p.a.i.n., still take you home-arctic monkeys, dobri prijatelji-hladno pivo, 7 nation army-stripesi, provincijalka-balašević, up the stairs-libertines,ključ je ispod otirača.............et cetera, et cetera, et cetera........

ubi me ovo.
idem sad slagat plejlistu. :)

štafeta goes to
južnjačka utjeha, kia85, catcher(ako ga već nije dohvatila jedna ovakva ;) )

udri brigu na veselje :D!

- 02:58 -

pljuni... (6) - ...pa prilipi - #

subota, 05.05.2007.

jebatga

...moja niska poraza fascinira, ma pravi sam rutiner...
al libo me njonjo, fućka mi se, iz guzice mi viri propeler...

a i nisam spavala 45 sati. još malo pa 46. a nekako iman feeling da će bit i 47.
a možda iznenadim samu sebe, pa padnem u nesvist čim se diskonektiram.
to bi bilo lijepo.
da.

- 07:39 -

pljuni... (5) - ...pa prilipi - #

subota, 28.04.2007.

ukratko

idem van.
kao i jučer.
jučer je bilo lijepo.
ne "lipo", nego baš "lijepo". koliko god dalmatinka ja bila, riječ "lijepo" mi ima baš tu neku gracioznost, da se tako nespretno izrazim, skoro pa onomatopeju. lijepo. lijepo.
baš. lijepo.
nda, bilo je lijepo.
i bilo je toplo.
i bila je gužva.
i osjećala sam neku čudnu, odavno neosjećenu slobodu dok sam se probijala kroz tu gužvu.
i zaljubila sam se na prvi pogled.
i taj je pogled završio jednim namigom.

ujutro sam se probudila nezaljubljena.
nestade magije.

vraćam se starim boljkama, kao uostalom, i svaki put.
ali to je dobro.
jednako dobro kao i osjećaj kad se vraćaš kući u tri ipo ujutro i nije ti zima, i smješiš se kroz prozor tramvaja čisto onako, bez nekog velikog razloga.
jer je proljeće.

a nije samo u luki nižetiću nemir.

- 22:31 -

pljuni... (8) - ...pa prilipi - #

ponedjeljak, 23.04.2007.

opet sam tila pun kufer i osamsto stvari tu napisati.
al ne mogu.
ne da neću, nego jednostavno ne mogu.
jer u zadnje vrime trčim od jednog mista na drugo, a kad se slučajno zateknem doma, e, tad nisam sama.
a meni triba samoća za kakav takav tok misli.

danas iz kuće nisam izašla cili dan i to je uzrok mom trenutnom izrazito lošem raspoloženju.
al izrazito.

zato je bolje da ne pišem ništa.
dok ne budem imala štogod pametno za napisat.
kolko tolko pametno.

sad idem. igrat solitaire na kompu a u kući imam živuću sestru i živuću cimericu.
a ja igram solitaire.
isn't it ironic, don't you think?
ne. samo sam trenutno ja loše društvo bez potrebe za društvom.

- 23:08 -

pljuni... (7) - ...pa prilipi - #

srijeda, 11.04.2007.

sličica

Naši razgovori nikad nisu bili duboki i intelektualni, onakvi kakvi su naprimjer u Murakamijevim romanima. Nisu vjerojatno bili ni zanimljivi nikome osim nama. Meni posebno. Mi nismo imali naša mjesta, ni naše rituale.
Dobro, lažem.
Imali smo naša mjesta, samo što ta mjesta nisu bila naša. Bila su njihova, i svačija. Po ničemu posebna. Jedna birtija popularnih cijena i jedan parkić u njegovom kvartu.
To mjesto sam jako voljela.

Voljela bi reći da smo se tamo prvi put poljubili. Nismo. Ne da se nikad nismo poljubili, samo se nismo tamo poljubili.
Tamo smo samo jedno jutro satima sjedili, pušili i pričali.
Dosadne priče. O hobijima, o obiteljskim odnosima, o djetinjstvu, o budućnosti, o novcima koje nemamo, o ljubavi.
Koje nemamo.

Jednom je moja sestra, valjda polusarkastično, rekla da kad bi on htio imati curu, da bi to bila ja.
U to nisam sigurna, koliko god htjela biti.
Žene koje se žele za cure su drugačije od mene. Ne znam na koji način, ali jesu.

Ja sam samo žena s kojom može na klupici pod stablima sjediti satima, pušiti i pričati dosadne priče zanimljive samo nama.

- 23:56 -

pljuni... (9) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 25.03.2007.

it's got to be perfect...

baš ništa.

pijem puno. i previše. al baš mi je dobro i baš me briga za sve.

nemam para...bit će ih. nema veze.

želim žarko van grada. :moliBogadaplanovinepropadnu:

malo sam zbunjena nekim vlastitim emocijama. čekam da se iskristaliziraju.

ne želim trčati pred rudo.

i ono...

jebe me promjena sata.

i ovaj vikend nikako nije bio produktivan. spavala san puno i previše.
(i onda se čudin šta san neproduktivna i šta me jebe promjena sata)

da...

dobro je...pere me neka nervozica. al to će valjda proć.

x

- 22:32 -

pljuni... (10) - ...pa prilipi - #

petak, 16.03.2007.

koliko je samo pištolja u ovom gradu, a tako je malo pameti...

neke stvari u životu ti znače pun kufer. možda i više nego što je potrebno. i u te neke stvari se ne valja dirati. to je ko kad imaš vagu u ravnoteži i stalno dodaješ teret na jednu stranu. što više utega stavljaš, to se ravnoteža više remeti. a utezi su riječi. teške same po sebi.
ja cijenim iskrenost, ali strah me pomalo ljudi koji svoju iskrenost koriste da bi pogodili tamo di najviše boli. i onda još malo prstom pročačkaju po rani da te dokrajče.

ubiju.
i to namjerno i planirano.

tad, još u šoku, postavljaš jedno jedino moguće pitanje - zašto tu "iskrenost" nisam prije čula...doživjela?

jedan jedini mogući zaključak nije donešen.

al da je jedan mali dio mene u tom momentu umro, je.

- 19:14 -

pljuni... (4) - ...pa prilipi - #

srijeda, 28.02.2007.

heart shaped box

ja volin.
njega ili ga.
ko osobu, ko dečka, ko sve.
volin.
nisan bila baš sigurno jel to stvarno tako, al tokovima svijesti zaključila sam da je.



i samo se nadam da neće biti uzaludno.

- 23:31 -

pljuni... (8) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 25.02.2007.

mali bezvezni popis

razmišljala sam nešto ovih dana o koncertima koje sam posjetila u svojoj kratkoj karijeri postjetiteljice koncerata. u biti, nije moja karijera toliko kratka koliko san ja odrastala u gradu u kojem su koncerti česti ko i pošteni političari.
al uglavnom...postoje kocerti koje mogu izdvojiti. kao meni najbolje, one koji se pamte.
i tu ću sad stvoriti popisić. mali popisić zbog gore navedenih razloga.
top 3.
tri je baš neka dobra brojka.

dakle, top tri koncerta koje je maala pohodila:

1. FRANZ FERDINAND - 4.6.2006.

za taj sam koncert živila od početka godine. i šta reći o koncertu za koji sam živila pola godine, osim da je vridilo živit :D
taj dan sam pisala ispit, nespavanje cilu noć koje se proteglo i na cili dan, pijenje piva od 5, sunce, zelenilo šalate, zajebancija, pišanje ispod skala pet minuta prije početka koncerta...
doživljaj nije mogao pokvariti niti incident koji je umalo završio fizičkim obračunom s muškim čangrizalom ispred mene, štoviše, možda ga je čak i pojačao.
imala sam stav - ne bu mene niko jebal, ja sam na koncertu od franzića i stoga odjebi!!!
a taj stav živcira...al nisam se dala.

2. PIPS, CHIPS & VIDEOCLIPS - 17.2.2007.

to je bija jedan od onih dana kad je baš sve nekako super. čak i buđenje u devet i jutro uz kavu i neku pozitivnu nervozu u kući.
popodne je počelo uz drage ljude, puno puno smijanja, pa visinske pripreme...zagreb pod nogama.
a onda...emotiva...što zbog pipsa, što zbog nekih drugih stvari.
ta dva - tri sata sve oko mene je prestalo postojati.

i ne daj, ne daj mi
nikad
da se nekažnjen izvučem
i grohotom cerekam
od svih svojih grijeha
jer ne vjerujem u to što pričam
već dugo riječi koje govorim
samo su buka
sve uzeo sam
sve ukrao sam
i sad
možda je vrijeme da si priznaš
na svijetu nema ničeg
osim ovaj čas
ma da
stvarno je pravo vrijeme
shvati da je bitan samo
san, ma koliko ti značilo
i ako si slab
budi slab
raskrili ruke
sakrij se u šumu
u najdublji hlad
to ti je ko 2x2

3. ĐORĐE BALAŠEVIĆ - 14.12.2002.

moj prvi "veliki" koncert...na koji zamalo nisam otišla zbog kroničnog neslaganja s matematikom.
al probleme sam ipak riješila i stigla. u veliki, privlačni sniježni zagreb.
cili vikend je bija preprejeben za jednu 16ogodišnjakinju...mada mi ni sa 20 ne bi doživljaj bija lošiji.
dugi dugi koncert s puno puno ljudi...
ridala sam na život je more ljubeći prezgodnog studenta i to je službeno bija prvi ulet koji sam doživila.
i baš je bilo dobro...

Rekli su mi da je došla iz provincije,
Strpavši u kofer snove i ambicije...
Drug je studirao sa Njom...
Pa smo se najzad sreli Ona i ja.
Shvatih... Bože...
Ovo je sazvežđe za Nju Provincija?

eto...bila je još gomila "malih" i malo većih koncerata i uglavnom su bili dobri i zabavni. ali i nepamtljivi, po ničemu posebni, samo malo bolje isplanirani izlasci.
za razliku od ovih.

franzi više ne sviraju, na balaševića tko zna kad ću opet, a i taj film je malo popustio, a pipse čekam ponovo...da se nadmaše.

- 15:41 -

pljuni... (0) - ...pa prilipi - #

srijeda, 14.02.2007.

filmski

Kada bi o nama snimali film, uvodna scena bila bi u polupraznom tramvaju, u neko proljetno sunčano jutro. U pozadini svira Mrgud, gorostas i tat.
Pogled kroz prozor, prolazim kraj Autobusnog kolodvora Zagreb. Ljudi s koferima, ljudi s torbama, torbe s ljudima, Branimirac, pomidore, krastavci, vrećice, vage, red za pučku kuhinju (danas posebno velik, nedjelja je). Sunce nevjerojatno, daje toj truleži nadrealne boje i oblike kakvi se ne viđaju u sivini ostalih dana. Trebaju mi velike crne sunčane naočale, one u stilu Jackie O. Trebaju mi da sakrijem velike crno – ljubičaste podočnjake i zakrvavljene oči, da sakrijem misli. Imam feeling da ih cijeli tramvaj čita kao Jutarnji list.

...danas mi je sretan dan, postao sam proziran
i sve je izvjesnije da amnezijak jak djeluje...

Gledaju me s gađenjem, zanimanjem, sažaljenjem. Sjedim na toj stolici u polupoložaju fetusa, noge na naslonu stolice ispred, brada na koljenima koje sam obgrlila kao da su mi jedino što još imam. Pizda vam materina, što vi uopće znate o meni ili bilo čemu?

...i skačem visoko u zrak, ma sigurno metar i dvajst
tko bilježi rezultat? Mrgud, gorostas i tat...

Tko je uopće on? I zašto smo jučer bili mi?
*tu sad ide filmska priča*
Zadnja scena...opet vožnja tramvajem, ovog puta noćnim.
Više ne sjedim u polupoložaju fetusa, zapravo jedva da sjedim. Dok tramvaj kreće gledam parkić i početak njegove ulice sa išaranom tablom.

...zatvori vrata malena, jer tamo te nitko ne čeka
sjevena neba sklopljena u šatorska krila slomljena...

Ništa. Samo sam otišla. Kao i već stopedeset puta do tad. I kao što ću opet, beskonačno puta.
Bez puse za laku noć, dok su njegove ruke u prednjim džepovima moje jakne, bez ikakvih obostranih emocija.
Jer na našem semaforu nikad nije bilo zeleno.
Ali nema veze. Jer najbolji filmovi ionako nemaju sretne završetke.
Pogledajte samo Lepa sela lepo gore...

...pljunuo sam lijevo, pljunuo sam desno
beštija me pita – „dečko biraj, želiš li biti nesretan, il bit ćeš sretan?“
ma bit ću sretan...


...iako ova priča još piše svoj kraj...al na momente prestajem virovat u happy ending...

- 21:50 -

pljuni... (7) - ...pa prilipi - #

utorak, 06.02.2007.

bunilo

np - connect: jeebena...

šugav mi je dan nekako. zapravo, da elaboriram.
nije mi šugav, samo ne znan šta bi sa sobom.
osjećaš nekakvu svojevrsnu prazninu kad pišeš ispite dva dana za redom, a kraj se još ne nazire.
zapravo, za vikend sam trebala učit.
naravno, nisam.
moj živopisni lajfstajl i još živopisniji prijatelji te najživopisniji njihovi prijatelji mi to nisu dopustili.
tako da sam poremetila sve svoje planove.
jedem kokice i boli me uho za sve :)
tjedan dana nekavalitetnog i oskudnog spavanja rezultirali su općim kolapsom danas. zato i jesam za ništa...prospavala sam cili dan, i sve šta sam napravila danas osim pisanja tog ispita bilo je gledanje običnih ljudi. pusto kulturno uzdizanje...
odlučila sam definitivno ne zamarat se određenim stvarima.
zašto mi ne bi moglo biti dobro u datom trenutku iako sve nije savršeno?

usprkos lijenosti svjetskih razmjera, izgleda da ću dat te puste ispite. nekako se tomu nadam.

imam prelude ljude oko sebe.

planiramo par većih iznereda ovaj misec. zaslužili smo.

planiramo i put u južnu europu sredinom sedmog miseca...i odlučna sam u namjeri da se ti planovi ovog puta ne sjebu. popušila sam sarajevo, beograd, lastovo i bogznaštasvene zbog svoje lijenosti i neorganiziranosti...e, pa neće više tako bit!
barcelona, lisabon - here we come!!!!!!

triba samo nać koji poslić, dat ispite i na račun toga užicat divnu familju teke para...i svi uvjeti ispunjeni.

o, da...

np - pips, chips & videoclips: mafija

...mda...neću se više zamarat određenim stvarima...

- 22:17 -

pljuni... (11) - ...pa prilipi - #

nedjelja, 28.01.2007.

I.

pjevušiš dok pričaš i
nervira me
što pratim melodioznost tvoga glasa
pratila bi ga i da i mi pričaš o genocidu
pratila bi
ne samo glas
pratim
nitko nikog nikad nema namjeru sjebati
a ipak se masakriramo
riječima
djelima
nedjelima
dramama
u vlastitoj režiji
opet odlazim
kao što sam već stopedeset puta odlazila
i kao što ću bezbroj puta još odlaziti
i kao što će svaki put biti bez povratka
ti zli čovječe
moja projekcija tebe
sasvim je loše izrežirana.
(svaka sličnost sa stvarnim ljudima i događajima je slučajna)

...ja sanjajući, uvijek idem tebi...
(ti si moj narko)

- 19:05 -

pljuni... (6) - ...pa prilipi - #

četvrtak, 25.01.2007.

a dosad nije

u kurcu sam...
ne volim biti u kurcu i to nije moj stil, al dogodi se i najboljima.
mrzim ovakve dane, kad ti se tjednima skuplja neka loša vibra i potrebno je sasvim malo, nijansa, da se lavina sruči i da izgubim volju za ičim.
da izgubim svoj nadaleko poznat optimizam i osmjeh.
previše me ljudi u zadnje vrime pitalo zašto se ja toliko smijem.
ko da je to nešto loše?
volim se smijati, mada sam uvjerena da sam puno fotogeničnija kad se ne smijem
uglavnom, sad mi se ne smije.
boli me glava, tužna sam...samo eto, skupilo se.
jer sam žensko i hormoni mi luduju.
jer je zahladilo.
jer me fax jebe, a ja ni kriva ni dužna.
jer su neke stvari izgledale tako super, a ispalo je da to nisu.
jer, sve šta sada hoću je zavuć se u krevet, pokrit se priko glave, slušat neku molsku muziku, isključit mobitel i...povrh svega mozak.
da ne razmišljam. ni o čemu. i tako bar tri dana.
ali, ne ide to tako...jer nisam tako navikla rješavati probleme.
jer ću sutra izaći među drage i simpatične ljude i trudit se uživati u njihovom genijalnom društvu.
jer ću vidjeti jednog koji mi je baš zgodan i izmjenjivat s njim dvosmislene verbalno-neverbale poruke.

ali večeras...
...večeras mi fali, a dosad nije, jedan zagrljaj i poljubac u čelo i jedno "bit će sve u redu, ti si jaka mala".
povrh svega još i to.
a dosad nije.

- 20:16 -

pljuni... (2) - ...pa prilipi - #

srijeda, 24.01.2007.

radio emotions

ljuta...
tužna...
razočarana...
zabrinuta...
olakšanje...
nevjerica...

zašto nikad ništa ne može biti jednostavno...
ili
zašto ljudi vole komplicirati i svoje i tuđe živote?

- 00:04 -

pljuni... (1) - ...pa prilipi - #

četvrtak, 11.01.2007.

idiot

bila sam ljuta ko pas.
onda sam malo forsirala.
i dobila odgovor.
zadovoljavajuć posve.
sad se osjećam ko idiot, koliko god me drugi ljudi uvjeravali da nisam.
proći će me.
sad sam jadna. i sritna u isto vrime.
jeben osjećaj.

- 23:15 -

pljuni... (4) - ...pa prilipi - #

petak, 05.01.2007.

danas mi je sretan dan...postao sam proziran

present future tense...odsada samo tako razmišljam.
jebem tebe prošlosti, tebe i kolko te je.
slušam tu neku supersloženu plejlistu, koju sam superslagala punih dvajst minuta jer mi je dopizdilo stiskat stalno "next" kad bi pustila da sviraju "favorites - listen to at night".
nije me dugo bilo, to čak nisu moji favoritesi.
i kišu. koja me vratila ovako rano kući, a mislila sam one last time ubit boga u sebi u rodnom gradu.
ništa od toga.
svađam se sama sa sobom zadnja dva dana.
grebem se u snu.
stvaram si kraste.
ali da niste slučajno pomislili da mi je loše.
štoviše.
osim što moran prestat žderati, super je.
baš sve.

ma pusti srce...neka ide...........................pusti si muziku, legni kraj nje, ona je posljednja laž koju imaš...i pusti da stvari idu same po sebi...i to što se tada desi, samo je tebi...star si!!!

a u biti ne slušam pipse. samo su se tako divno uklopili u moj tok misli.

- 01:28 -

pljuni... (5) - ...pa prilipi - #