javlja mi da je preumorna, a ja zagrcnem ovo rotirajuće vrijeme u sebi,
ne znaš ti ništa o umoru, pomislim
i znam, tako divno i prokleto znam
da ću joj prešutjeti sve ove smrti što su me konačno izbrisale
kako bismo se ponovno sinkronizirano nasmijale,
kako bismo prešutjele daljine između dviju prijateljskih posrtanja
koja su razbili kilometri.
moja ti, opusti se, ja ti tako predivno nisam dobro
da je šteta ne nasmijati se
na takvo usputno pitanje
Ne zaljubljuj se u ženu koja čita,
ženu koja previše osjeća,
u ženu koja piše...
Ne zaljubljuj se u obrazovanu ženu, čarobnicu,
onu koja je u iluzijama, luckastu.
Ne zaljubljuj se u ženu koja misli svojom glavom,
onu koja zna tko je i dokle može,
ženu koja vjeruje u sebe....
Ne zaljubljuj se u ženu koja se smije,
ili plače dok vodi ljubav,
koja zna kako transformirati svoj duh u tijelu i, još više,
ne zaljubljuj se u ženu koja voli poeziju (te su najopasnije),
ženu koja je u stanju pola sata gledati neku sliku,
ženu koja ne može živjeti bez glazbe.
Ne zaljubljuj se u ženu koja je intenzivna,
sjajna, buntovna, nedolična.
Ne zaljubljuj se u takvu ženu,
jer ako se zaljubiš,
bila ona s tobom ili ne,
voljela te ili ne,
nikad nećeš moći natrag.
Nikad.