Zato što mi je nedostajala ta boja, eto zašto

nedjelja, 13.05.2018.




"ako je grožđe načinjeno od vina, možda smo mi načinjeni od riječi koje govore tko smo"

Eduardo Galeano



(A što kada ih nema?)

Svijet je kriknuo onoga dana kada sam se probudila.
O odronu okusa negdje iznutra
nije se moglo bez preciznijeg zvuka pohranjenog
točno ovdje, negdje iznutra.

(Usmrćenost tišinom.)

Pa kao da se povremeno nešto i oglasilo, kao da je
pokušalo zaustaviti gomilanje i skraćivanje dana
kada bih se samo pitala kako se prekrajaju
u riječi, zatim iznova u buku, u nijemost,
u dane koji nekim čudom žele postati
ukrštene ceste.

(Gdje si ti to bila?)

A onda, tko bi to sada više izmjerio,
svijet je zaiskrio jednakom silinom
kao i toga dana kada si se probudila.
Ništa više nije bilo isto u svojoj monotonoj mučnini, a opet,
sve je bilo jednako netaknuto,
posloženo u onoj fino nanizanoj prašini vremena,
na onom istom poznatom i toplom mjestu. Iznutra.


_______________________



(- Je li dugo trajalo?
- Vječnostima, znaš.
- Vječnostima... Znam.)


_______________________


"U kući riječi nalazio se stol pun boja. Boje su bile servirane na velikim pladnjevima i svaki bi se pjesnik poslužio onom koja mu je nedostajala: žutom poput limuna ili žutom poput sunca, plavom poput mora ili plavom poput dima, crvenom poput voska, crvenom poput krvi, crvenom poput vina..."

E. G.





<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se