utorak, 09.03.2010.

O mama sto ne volim slabice!!!!

Najvolim kad me spuca inspiracija, prouzrokovana nekim događajem ili pricom s nekim, ko sto se desilo veceras i jedno i drugo.
Moram usput zahvaliti i priki blogeru koji je itekako zasluzan za ovo u svom tom nasem pretresanju svega pomalo.
Krenila sam se ususkati u krevet, ali vrag mi nije dao mira, jer misli brzo lete, a do jutra ce mi samo ostat promaja u glavi.
Svasta mi se desava u zadnje vrijeme, ali sve to uzimam ko jedan bitan razlog u zivotu, u ovom slucaju je to bila jedna bitna spoznaja. Iako smo svjesni toga, negdje duboko u sebi, prigrlimo spoznaju tek kad nam se obrusi na glavu ko rjesenje neke zagonetke.
Pitala sam sebe, pitala tako i priku kako prepoznati slabica?! Svi smo okruzeni ljudima koje uzimamo zdravo za gotovo i prihvacamo njihovo ponasanje tako kako je, neki imaju manjak samopouzdanja, neki ga zaista imaju , ali najinteresantniji su oni koji to isto jako dobro glume,a u sustini ga uopce ne posjeduju.
Takvi ljudi time obmanjuju ne samo sebe, nego jako lijepo pokusavaju obmaniti i ostatak svijeta .
Puno puta kazemo kako nekoga jako dobro poznamo. To je rijetko istina, jer ako smo mi nesebicno dozvolili da oni upoznaju nas, ne znaci da su oni to isto napravili.
Stvorimo sliku o ljudima na osnovu njihovih rijeci, a u biti prihvacamo glume i laz.
Nakon nekog vremena otkrijes veliku dozu nesigurnosti u tim osobama i lagano prebacivanje da ne valja iskazivati svoju jacinu, inteligenciju, elokvenciju.
Zasto bi itko pokusao sakriti sebe? Uvijek sam pokusala naci odgovore na ta pitanja, pretpostavljam da mnogi to isto pokusavaju.
Smatram kada covjek dodje u odredjene godine, sazrijeva na svim poljima, narocito ako je prosao nesto u zivotu, ako je vidio nesto svijeta, makar dalje od Bibinja , ali mnogi ostaju tapkati u mjestu, u svojim nekim strahovima.
Najlakse se sakrivati, ne razgovarati, trpati pod tepih, jer ono o cemu ne pricas, ne vidis prividno ne postoji.
Osobno ja volim znati odgovore na neka pitanja, inzistiram na njima, lakse krenem naprijed kad se stvari rijese, ali na neka nikad necu dobiti odgovore. Volim se tada igrati obrnute psihologije i te osobe staviti na mjesto onoga koji pita, a ja ne dajem odgovore.
Tada me se etiketira ko brutalno iskrenu osobu, ona koja izaziva i kojesta slicnog, ali ja barem nisam slabic i nosim se sa svim.
Uh sto ne volim slabice, nikako, koji u svojoj slabosti igraju mulacke igre toliko prozirne da ispadnu smijesni.
Tome smo se ja i prika cudili veceras, tim slabicima i sitnim dusama, koji ne zive uopce iako disu.
Strahove rijesis ako se s njima suocis, produbljujes ih ako bjezis od njih.
Pitam se kako ce neciji zivoti izgledati kroz par godina nakon svih izrecenih gluposti, lazi, nakon svih nacinjenih manipulacija.
Kako ce mnogi pogledati ili kako gledaju odredjenim osobama pored sebe u oci , kada na drugu stranu jedno govore, a sasvim suprotno misle.
Jeben je zivot kad ga tako zivotaris, a dokazujes drugima da je sve dobro, a nit sam u to ne vjerujes.
O mama kako ne volim slabice, o Boze hvala sto ih napokon prepoznah, sto se ne uvaljah u pakao prezivljavanja i sto progledah, a sada sve sebi potvrdih. (otkud me napalo ovo glagolsko vrijeme nemam pojma)
Predivne li spoznaje i mojoj snazi da ne prezam izreci ista naglas, sto me ne dira nit daljnja akcija nit reakcija , jer ljudi moji nitko od nas nije ljeciliste za slabice J

- 01:16 -

Komentari (40) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

Za sve je kriva jedna....

Jutro. Moj najdrazi dio dana, pogotovo sto ga jedva docekam, jer sanjam marendu. Prokleta bolest, ne da mi mira , uvijek ko da sam s Bijafre dosla. Uff..... smijes ovo, ne smijes ono, ma what a hell, necu krepat bas u tom trenu, ionako nas svih nesto ubija, pa i zrak koji udisemo nije zdrav pa isto disem i docepam se pastete. Smrdljiva kremica u kutijici koju tako volim. Nikako da skuzim zasto ljudi kad je kupe , istu trpaju u frizider?
Pa sa police ste je uzeli, ako se mjesecima tamo nije usmrdila nece ni dan u kuci! Ionako to nije to, ako se stvrdne, odvratno mi je to razvaljivat po kruhu, ovako kad je sva meka i trackava mom odusevljenju nema kraja.
Vrijeme je za poci. Kako ne volim tu zgradu, ali eto trebam, taj trenutak vec dva dana odgadjam, a svjesna sam da odgadjanje samo produljuje agoniju. Prija me skupi i dokotrljavamo se nas dvi do famozne „zgrade“.
Svaki put kad tamo dodjem ko da me netko sakom udari u trbuh, uzasan osjecaj. Sreca imala sam drustvo taj dan jer je i ona morala po poslu. Uvukla sam se cijela u svoj kaputic, skrivam se, mada ne znam od koga , ova zgrada je za mene ko kafic „U zdravlje“ gdje svi znaju tvoje ime, a kako bih voljela da sam neki anonimus koji doseta jednom, samo za provjeru sedimentacije.
Necu danas, ne mogu, ne zelim pokvariti vikend, ipak je napokon sunce. Napokon vise ne hodam ulicom , ne bacam se poput lososa uzvodno, suho je. Ponedjeljak. Odlucila sam.
Pritom primjetih ceduljicu na staklu saltera i ne vjerujem svojim ocima, ali brzo izadjem.
Otisle nas dvije u zgradu do, morala je pokupit jos neke rezultate i doceka nas red. Mrka lica, tuzna, svi sute. Opet ugledah ceduljicu: „Molimo da prilikom preuzimanja nalaza predocite zdravstvenu iskaznicu!“
Huh?! Mislim sto je doslo do toga da se sumnja na drpisanje nalaza? Kradju identiteta? Sto je nikla neka nova mafija koja prodaje dobre nalaze za par iljada eurica ili sto?
Nas dvije smo razvile cijelu pricu i pocele zabavljati ljude oko sebe. Uskoro ce poceti malo skenirat roznicu ili rendgenski pregled ko na aerodromu.Jadan onaj ko ima pacemaker, mogli bi to zamjeniti za neku bombu, ipak kuca ko sat . Svi smo potencijalni Bin Ladeni.Ko u nekom americkom filmu, odmah snage interventne policije, spustaju se konopima, opkoljavaju zgradu. Sve samo da nalazi budu sigurni .
Tad ugledam decka, koji ih urucuje, kako ceprka po ogromnoj kutiji i trazi nalaz. Covjek bi pomislio da u ovo moderno doba postoji baza podataka pacijenata, eto kad vec predocujem knjizicu, gdje se jednim klikom sve nadje i na licu mjesta printa. Neeeee, decko kopa i kopa po kutiji , na kojoj jos uvijek stoji naljepnica Knorr, je malo izbljedila , al ..... bitno je da su pacijenti dobili bar juhicu, posli je sprema za nalaze. Dvostruka korist, recesija je.
Da ne vidis svojim ocima rekla bi da nije istina.
Cerile smo se ko dvi lude, moje blesiranje me (citaj pizdarije) uvijek izvuce iz najgorih situacija, makne mi misli sa ocitog. Sto da kazem, otisla sam toliko daleko da me spopala misao , kako to da super ljepilo zaljepi bas sve, papir, metal, covik zalipljen na plafon, a cep na tubi nikad? Uvijek je otvoris, da malo ide teze , ali otvoris! Hmmm
U istom momentu sam se sjetila price od frendovog frenda, koji je priupitao, da jesmo li primjetili da kada covjeka udari auto , uvijek ga izuje?! Htjela ne htjela, pocela sam se smijati, crni humor do bola, ali istina ziva!
Ajme sto sve covjeku padne napamet.!
Dovoljno smo izludili ljude za jedan dan, odlazimo, mene glad opet pocela morit. Ti pasa, teskas bi mi pozvidio na obrocima, a ko zbica sam.
Idemo na kavu, sa motom Carpe Diem. Usput cu kupit nesto za jesti.
Smijuci se sjedamo u auto i kazemo jedna drugoj: Mislim da je za ovo sve kriva pasteta, fala barba Gavrilovic , na neki nacin si nam uljepsao dan !

- 21:56 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (11)
Komentari On/Off

Opis bloga

Ono sto me dnevno inspirira, dogadjaji, uspomene , ljudi ... setnja kroz zivot




Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

.....da znam koliko dusa citajuci koraca zajedno sa mnom .....
08.12.2009.



JUKEBOX



U vrtlogu zivota

Svakodnevica nalaze svima nama odredjen nacin ponasanja. Vecina nas pliva uz struju iako se s time ne slazemo, vjerujem da je plivanje kontra stuje ipak zanimljivije. Ne trebamo zuditi da nas prihvacaju oni koji to ne zasluzuju.

http://photos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc3/hs238.snc3/22558_267147997377_782482377_3294779_6111252_n.jpg

http://img51.imageshack.us/img51/6003/darijabanner.jpg

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se