srijeda, 24.02.2010.

Obecavam ti....

Obecavam mada to nikada ne radim, jer zvuci tako jako, terminalno, i onda to moram ispuniti, a ne znam da li mogu , a znas sto osjecam za glagol morati. Ipak ovaj put obecavam.
Tesko mi je zato sto to radim ovako, a trebalo je sve biti drugacije, ali uz ovo napravit cu i ono sto je presuceno, sto je samo nama opipljivo.
Zapakirat cu u najljepse kutije sve zelje i nedosanjane snove i spremit ih u divan trenutak svoga zivota. Nedosanjani predivni san koji sam te bila zamolila, ali sanjat mogu, sanjati zelim, bar tamo sve je kako bi trebalo biti.
Njegovat cu ih za one dane kada samo uspomene ostaju, kada u takvim uspomenama utjehu nalazimo.
Obecavam da cu zalijepiti sve krhotine, one nevidljive, i varat cu pri tome, jer ostavit cu jednu da me tu i tamo podsjeti na sve, iako tuzno kako zvuci, ta krhotina davat ce mi pa bar na tren, djelic neispunjene radosti. Ne bojim se boli, ne bojim se nestajanja, precesto se s tim suocavam, bojim se zaborava.
Ne zelim zaboraviti, lice, glas, smijeh, predivne rijeci ....zelim to sacuvati, drugacije ti ipak ne mogu obecati.
Raspustit cu brsljan s kojim sam obuhvacena u njeznom stisku i zbog obecanja izaci na slobodu, kakvu nisam zeljela.
Pustam nas u visine, poput papirnatog zmaja, onako sarenog , veselog , a ipak krhkog poput zivota kojeg ovako zamislili nismo . Nosit ce ga povjetarac, a ja se nadam , da nas u ovom bunilu i ludilu nece odnijeti u krivom pravcu i da necemo iznevjeriti sebe i okruziti se lazima ko mnogi.
Obecajem ti , da cu se truditi to ne uciniti, obecaj da neces ni ti.
Ali znaj : Andjeli su za mnoge na nebu, ali okreni se oko sebe tu su pored tebe, uvijek ce biti uz tebe, bez da ih to trazis, cuvat ce te i paziti na tebe .
Ako ikad osjetis kao da moras pruziti ruku prema necemu , ucini to makar i skrivecki......ja cu to znati, ja cu biti tu. Obecavam ti.....

Za tebe:

- 22:27 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 23.02.2010.

Naci cu uncu dobrote....

Pitaju me ljudi, zasto ne pisem, nista ne govorim, mada je istina sasvim drugacija. Pisem, ali ono sto je na papiru, kao da je bolje da ostane nezamjeceno, neizreceno.
Ne znam, vjerojatno se nalazim u nekom vakumu svojih misli, koje kao i svi , ponekad zelim zadrzati smo za sebe.
Vjerujem da za sve postoji pravo vrijeme pa tako i za to.
Vjerujem. Kako me u posljednje vrijeme ta rijec zaokuplja. Zaokuplja me toliko , da me iznenadjuje svaki put kada netko kaze da ne vjeruje u nista, da je prestao vjerovati. Da li je to trenutna letargija svakodnevice ili je to zaista tako, ipak je tuzno . Meni je tuzno.
Ne shvacam kako se moze ne vjerovati u nista.
Ne bih zeljela da sad prica krene u neke filozofije ili dubioze. Za mene je vjerovanje pokretacka snaga, nesto sto me vuce i nosi ka pozitivi. Duhovnost, ona moja , nije u smislu samo ciste religije , tu sam ipak vjernik laik. Tako me zovu oni koji su stalno u crkvi , a ja nisam.
Dok sam hodala Kalelargom, prolazim kroz rijeku ljudi, cujem njihov zamor, lica svakojaka, smrknuta, stisnutih usnica, naboranih cela, zamagljenih ociju bez sjaja. Gdje je nestao smijeh? U tom trenu naleti par skolaraca i razbije taj zamor tuzne monotonije i srce zaigra. Oni se nadaju i vjeruju. Cisto djecje predivno stanje.
Sjetim se sebe u tim godinama i pitam se kao i mnogi: Zasto sam htjela tako brzo odrasti?
U ovo vrijeme korizme, ne prestajem se cuditi izjavama o odricanju, smatram to nepotrebnim. Za mene je odricanje u tom smislu , odricanje od losih stvari, opcenito, dati sebe i svojim dobrim djelima poboljsati barem trenutak.
Kako da ozbiljno shvatim necije odricanje, kada ta ista osoba tvrdi da ne vjeruje u nista? Da li je to licemjerje onda? Zasto raditi nesto u sto ne vjerujes?
Mnogi me ispljuvaju kada to kazem, ali moje misljenje je takvo , ne mora se nitko s njim slagati.
Neki su isli tako daleko i prijetili mi paklom. Meni je to prestrasno, jer ako vjerujes u nesto, vjera sama govori da ce i najveci grjesnik ukoliko se pokaje stati pred Gospodina, cemu praksa zastrasivanja?!
Ne vjerujem u pakao na taj nacin, po meni je on rezerviran zaista za one koji se ni pred kraj kajali nisu, na neki ironican nacin, smatram da cu tog dana gore ugledati velika iznenadjenja.
Zar je moguce da i u ovom segmentu vlada teorija „Zavadi pa vladaj“ ?
Zivot nije bingo, ne treba se igrati s njime. Ne bi se smjeli igrati ni sa onim nakon zivota.
Vecina je raj zamislila sa zlatnim vratima, zelenilo, ko prizor iz Grcke mitologije.
Moja slika je drugacija. Bijela obicna vrata, sve cisto, mirno, smiraj nakon borbe.
Kicenje cu ostaviti onima koji bez materijalnog ni gore ne zele poci. Opravdavat se meni ne moraju. Tko sam ja?! Nit sam sudac nit porota.
Za mene uistinu postoji samo Jedan, koji zna sve unaprijed, koji vidi nasu ljepotu koju ni sami ne vidimo, koji nas voli bili ruzni ili lijepi. Onaj koji nas prigrli i gura na svijetlo kad nesvjesno hodamo po rubu.
Takva misao mene ko laika vjernika, prati dnevno, ohrabruje , jaca.
Eto taj cu dio prakticirati dnevno neovisno o pojmu odricanja, neovisno o tome sto drugi mislili.
Necu odustati nit od onih u kojima cuci makar i unca dobrote. Hodat cu uz njih nezamjetno, jer zivot svakog onog prolaznika sa pocetka price , kad tad se ogrebe o nas, iako toga nismo svjesni. Mozda nasa mala bica, iako poput zrnca pijeska u ovome velikom svemiru, ipak imaju vecu svrhu .koje jos nismo svjesni.

- 10:56 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (11)
Komentari On/Off

Opis bloga

Ono sto me dnevno inspirira, dogadjaji, uspomene , ljudi ... setnja kroz zivot




Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

.....da znam koliko dusa citajuci koraca zajedno sa mnom .....
08.12.2009.



JUKEBOX



U vrtlogu zivota

Svakodnevica nalaze svima nama odredjen nacin ponasanja. Vecina nas pliva uz struju iako se s time ne slazemo, vjerujem da je plivanje kontra stuje ipak zanimljivije. Ne trebamo zuditi da nas prihvacaju oni koji to ne zasluzuju.

http://photos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc3/hs238.snc3/22558_267147997377_782482377_3294779_6111252_n.jpg

http://img51.imageshack.us/img51/6003/darijabanner.jpg

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se