subota, 19.12.2009.
Sentimenti...
Hladno je, zima je tu. Nemogucnost stalnog boravka vani i konstantnog trazenja topline ostavlja mi dosta prostora za citanje, razmisljanje.
Lijepo je citati i razmisljati mada bih ponekad to razmisljanje zaista voljela svesti na neki minimum. Mogucnost razmisljanja na kapaljku, uopce ne misliti puno. Odlicna ideja.
Kad imam ludu glavu uvijek punu pitanja, znatizelje i onda sebe na neki nacin zakopam.
Prije dva dana sam citala nesto sto je jedan moj prijatelj napisao i jako sam se iznenadila sadrzaju, mislima i odredjenom dozom boli i trazenja novog puta i pocetka . Moram priznati da me iznenadilo, jer koliko god mislimo da imalo ikoga poznamo, tek kad nam dozvole da udjemo malo vise u njihov svijet shvatimo da to nije bas tako.
Poznamo nase povrsine, vanjske omotace koji su prezentacija za svijet, unutrasnjost i sve ono sto ona nosi , totalna su nam nepoznanica.
Citajuci ,u mnogo cemu sam vidjela sebe, svoje dileme, svoje boli, svoje pokusaje bijega sto pokusaje novog pocetka.
Sentimenti!
Toliko se prica o tome tko sto osjeca ili ne, al u sustini prica je jedno, osjecaji su totalno neka druga dimenzija.
Vjerujem da mnogi, a i ja sam bila medju njima, smatraju da ako se prica ili iskazu osjecaji skidaju zastitini omotac oko sebe i postaju ranjivi, postaju obican covjek. Danas se pitam sto ima lose u tome?
Tek sad shvacam sto znaci biti taj obican covjek. Shvacam i znam sto znaci biti ranjen, i kako je tesko razorene zidove ponovo dici i ne htjeti ih spustati ni pod koju cijenu.
Tesko je ponovo se prepustiti, barem meni.
Nikad nisam voljela analizirati. Za mene je to bespotrebno trosenje energije na analizu onoga sto se moze rjesiti u par recenica. Volim cinjenice. Zelim razumjeti!
Zelim razumjeti kako se odredjeni osjecaji mijenjaju takvom brzinom, jer smatram da to nije moguce. Za mene je moguce jedino to da se nije govorila istina ili se prikrivala.
Zelim razumjeti zasto covjek covjeka toliko zeli povrijediti, a za sebe zeli drugaciji tretman!?
Zelim razumjeti sebe i osjecaje koje gajim i koji se ne mijenjaju, a za sebe povratne informacije nemam!?
Zelim znati , da li je zaista moguce nekoga bezrezervno voljeti?
Tragam za tim odgovorima, ponukana pricom svog prijatelja i odgovori ne dolaze.
Taman kada pomislim da sam napravila korak naprijed , osjecam da sam odjednom dva koraka nazad.
Onog trenutka kada to naglas izgovorim, okruzena sam s ljudima koji su "veliki strucnjaci" za pitanja srca i duse i govore da to sto ja i neki osjecamo ne postoji, da su takvi sentimenti izmisljotina.
Pa zasto onda kad idu u kino trose kilograme Paloma maramica, jecaju i poistovjecuju se s likovima? Zasto im takve izmisljotine tako diraju srca i dusu? Srame se i boje pokazati da je to ono za cim tragaju.
Svi vole davati savjete drugima, kako to da ih ne primjene na sebi?!
Zar je moguce da ljudi mogu reci da vole cokoladu i taj je osjecaj prihvatljiv, a kad se govori o zivoj osobi onda je to izmisljotina?!
Uostalom, briga me , ionako cokoladu ne volim, volim tu izmisljotinu.
Volim tu veliku osobu, bila ona uz mene ili ne. Za mene vrijedi vise od svega, vjerovao to il ne....
Bezuvjetno i bezvremenski i kad je dobro i kad je lose..... i onog trena kad vrijeme zauvijek stane .... kad se za nas to vrijeme vise ne bude moglo mjeriti.... ko zvijezda na nebu u svom sjaju i vjecnosti...
- 23:06 -
