~ jeste li znali... ~

27.10.2007., subota

... da je walt disney napravio crtić "priča o menstruaciji"?

"the story of menstruation" ili po naški "priča o menstruaciji" je crtić koji je disney napravio 1946. godine. kroz animaciju i dijagrame u crtiću se raspravlja o ženskim reproduktivnim organima te se prati razvoj žene od djetinjstva do majčinstva. u to vrijeme disneyevo bogatstvo bilo je u krizi. drugi svjetski rat pogodio je europsko tržište koje mu je donosilo veliku dobit, a projekti koje je tada lansirao na tržište (npr. "fantasia") nisu isprva pronašli plodno tlo na američkom tržištu. puno više sredstava je uloženo no što je zarađeno, tako da je disneyeva kompanija očajno tražila nove izvore zarade te je na kraju progutala svoj umjetnički ponos i počela raditi plaćene zadatke za vladu i razne korporacije. neki od njih bili su sa zadatkom moralne propagande u ratnoj situaciji, a plaćale su ih američka i kanadska vlada. drugi su pak bili standrardni industrijski filmovi (pr. "the right spark plug in the right place" sponzoriran od strane kompanije Electric Auto-lite te "the abc of hand tools" koji je sponzorirao general motors). ti filmovi nisu imali gotovo nikakvu umjetničku vrijednost te su ih i kritike zaobišle. no, disney je prihvatio i ponudu kompanije international cello-cotton da napravi edukativni film koji bi se prikazivao u školama, vezanim uz sate o učenju o zdravlju. rezultat je bio upravo "the story of menstruation", 10-minutni animirani film koji se bavio područjem s kojim se do tada disney nikada nije bavio. "the story of menstruation" prvi je disneyev film u kojem se spominje riječ "vagina". naratorica je bila vrlo ozbiljna starija žena (identitet nepoznat). u crtiću se objašnjavaju neke djevojčicama malo neugodnije teme, dijagramima se opisuje menstrualni ciklus. u početku je film prilično kliničke naravi, nekima prilično dosadan. nakon objašnjenog ciklusa, crtić postaje malo zanimljiviji pojavom novih glavatih te uvijek nasmiješenih likova (osim kada su menstrualni grčevi u pitanju), koji se bave uobičajenim životnim radostima. u crtiću (a i u knjižici koja se dijelila djevojčicama, kao dodatak) mogu se čuti razni savjeti kako ne podleći pms-u, depresiji i sličnim stanjima duha, kako ostati veseo, kako ne pokazati drugima da vas to pogađa, ali je zanimljivo (i nadasve tužno) to da je temeljnim informacijama i uputama o osobnoj ženskoj higijeni pridodana mizerna, gotovo nikakva pažnja. crtić je godinama prikazivao školarkama (sve do 1960-ih), no vrlo je vjerojatno da se to ne bi dogodilo da isti nije imao toliku komercijalnu pozadinu. nakon što ga je napravio, disney više nije imao nikakvu kontrolu nad crtićem jer je on pripadao "javnom dobru" te se godinama reproducirao u neograničenim količinama. danas disney ignorira "priču o menstruaciji", koju smatra vlastitom sramotom, te tako na njihovim službenim stranicama i nećete naći informacije o njegovom nastanku i postojanju. Story of Menstruation - 1946

14:31 - Komentari (12) - Ispis - #

25.10.2007., četvrtak

... zašto mačje oči sjaje u mraku?

za razliku od ljudskih očiju, koje najbolje funkcioniraju pri danjem svjetlu, mačje oči moraju biti od koristi i pri ekstremno slabom osvjetljenju. evolucijskom prilagodbom mačke su uspjele osposobiti svoj vid i pri samo 1/6 količine svjetla koja je inače potrebna ljudskom oku da bi ispravno vidjelo. u uvjetima slabe osvjetljenosti mačje zjenice moraju se otkriti što je više moguće, ali isto tako šarenice moraju biti u mogućnosti skupiti se pri jakom danjem svjetlu, kako bi se zaštitila vrlo osjetljiva mrežnica oka. u ljudskom oku tu funkciju obavljaju kružni pupilarni mišići. kod mačaka istu funkciju u oku obavljaju dva pupilarna mišića slična poklopcima ili roletnama koji pri danjem svjetlu daju mačkama onu karakterističnu eliptičnu, ponekad i zjenicu u obliku uskog uzdužnog proreza. mačje oči su relativno veće od ljudskih, što znači da imaju i veće zjenice kroz koje može ući i više svjetlosti. leće su im jače zaobljene, što omogućuje i bolje fokusiranje. osim toga, mrežnica mačjeg oka presvučena je posebnim slojem kojeg zovemo tapetum lucidum, a koji dodatno povećava količinu svjetlosti koja dolazi do mrežnice. tapetum lucidum nalazi se u stražnjem dijelu oka, iza mrežnice, te se ponaša kao zrcalo i reflektira svjetlost natrag prema svjetlosnim senzorima mrežnice (dakle, i prema izvoru svjetlosti). to je razlog zašto mačje oči sjaje u mraku. postoje dva tipa svjetlosnih receptora u mrežnici - čunjasti, koji su osjetljivi na jako danje svjetlo i odgovorni za vid u boji te štapićasti, osjetljivi u uvjetima slabog osvjetljenja. mačke (kao i većina noćnih životinja) imaju više štapićastih receptora.

12:45 - Komentari (8) - Ispis - #

22.10.2007., ponedjeljak

... što je živi pijesak i može li nas proždrijeti na brzinu?

živi pijesak sastoji se od mješavine zaobljenih zrna svijetlog pijeska izmiješanog s vodom, ili nekom svijetlom vrstom tla i otpornog mulja, ili pak od mulja koji u sebi sadrži šljunak. voda se probija u svaku poru te mješavina, obavija svako njeno zrno. to znači da zrna postaju razdvojena međusobno (jer se između njih nalazi voda), dok cjelokupni volumen mješavine naraste. kako zrna više nemaju stabilnost ni međusobni potporanj, ona se pri pritisku počinju kotrljati jedno oko drugoga, što onemogućuje teškim objektima da imaju čvrsto uporište na takvom tlu. živi pijesak je tipična vrsta tla u blizini delta velikih rijeka ili blizu obala, gdje je donji sloj čvrste gline upija i zadržava vodu u sebi. postavlja se pitanje - može li živi pijesak neočekivano i na brzinu usisati nesretnu žrtvu i tako je ugušiti, kao što to mnogi vjeruju i kao što se može vidjeti u niskobudžetnim hororcima? generalno - ne može. zapravo, možda bi se utopili ako u živi pijesak padnete baš na glavu te je iz nekog razloga ne možete izvaditi iznad površine. no toliko duboki živi pijesci u kojima bi se to eventualno moglo dogoditi vrlo su rijetki. najvjerojatniji scenarij bi bio taj da padnete u živi pijesak i samo ostanete plutati na površini. otkriće uzgonskih osobina živog pijeska pobilo je horor-teoriju o usisavanju žrtava. kako je živi pijesak zasićen tekućinom (no pijesak uvelike preteže vodu), takva mješavina omogućuje svačemu i svakome tko zakorači u nju, da pluta na višoj razini no što bi bila razina da je samo voda u pitanju. ključan način plivanja u ovakvom bazenu jesu usporeni pokreti. sporijim pokretima, nakon što se nađe u živom pijesku, osoba ostavlja dovoljno vremena pijesku da obavije njezino tijelo, te tako stvori uvjete za lako plivanje ili plutanje kroz tu masu. ako biste se pokušali odgurnuti nogama prema površini, zapravo biste postigli kontraefekt, jer bi to radili protiv vakuuma koji bi ostajao iza pokreta nogom. korisno bi bilo jako raširiti ruke i noge i postaviti se polako u ležeći položaj, kako bi površina na koju djeluje sila uzgona iz živog pijeska bila što veća. najveća površina živog pijeska na zemlji je u zaljevu morecambe, na sjeverozapadu engleske, proteže se istočno od isle of man te južno od nacionalnog prka lake district. živi pijesak morecambe baya rezultat je plimnih nanosa mulja i pijeska, a prekriva površinu od čak 310 km2. kako izaći iz živog pijeska? [en] the quicksand page [en]

10:33 - Komentari (5) - Ispis - #

20.10.2007., subota

... kakva je povijest piva?

ne možemo reći sa sigurnošću kada je točno započeta proizvodnja piva. najstariji dokazi pivarstva jesu od prije 6000 godina, a pripisujemo ih starim sumeranima, narodu koji je nastanjivao prostore između eufrata i tigrisa, na jugu mezopotamije. sumerani su fermentacijske procese otkrili posve slučajno. nitko danas ne zna kako se to točno dogodilo, ali mogući scenarij bi bio taj da je netko zametnuo komad kruha, koji se zatim smočio, nakon kratkog vremena je fermentirao te se pretvorio u toksičnu pljesnjivu masu. sumerani su kasnije uspjeli ponoviti proces te se smatraju prvom civilizacijom koja se bavila pivarstvom, proizvevši "božansko piće" koje su nudili svojim bogovima. u epu o gilgamešu, napisanom 3000 godina pr.kr. govori se o važnosti kruha i piva pri razlikovanju primitivnog od kulturnog čovjeka. kulturni čovjek je, naravno, znao čemu služe kruh i pivo, a primitivni nije. da bi primitivni postao kulturnim čovjekom, morao je naučiti jesti kruh, ali i ispijati pivo kako bi isprao sve svoje primitivne osobine. nasljednici sumerana bili su babilonci, 2000 godina pr. kr. danas znamo kako su babilonci znali proizvesti 20 različitih vrsta piva, od kojih je 8 bilo od krupnika, 8 od ječma te 4 od mješavine te dvije vrste žitarica. svoje pivo babilonci su izvozili čak u egipat, 1000 km daleko. naravno, u to doba pivo se nije prodavalo za novac, već se vršila razmjena dobara - pivo za žitarice (ječam najčešće). egipćanisu nastavili tradiciju pivarstva, također koristeći nepečeno tijesto za kruh za dobivanje piva. ovakav način pravljenja piva očuvao se do danas kod seljaka koji žive u dolini nila. o važnosti piva u egiptu govori i činjenica da su imali i poseban hijeroglif za taj pojam. stari rimljani bavili su se pivarstvom sve dok nisu odlučili da bi vino trebalo biti božansko piće. otada se u rimskom carstvu proizvodi i pije isključivo vino, a pivo se smatra odvratnim barbarskim (teutonskim) pićem, te ga nema unutar granica carstva. dokaz pivarstva iz 800. g.pr.kr. jest pronađena pivska amfora na prostorima današnje njemačke, kod grada kulmbacha u bavarskoj. nekoliko stotina godina nakon krista pivo postaje komercijalni artikl. tomu u prilog ide pronađena krigla nekog starog pivara, kod grada Triera, na jugozapadu njemačke. starim germanima pivo je služilo ne samo kao žrtva bogovima (kao kod egipćana), već su ga proizvodili i za vlastiti užitak. o važnosti piva kod starih germana govori i činjenica da je u staroj finskoj sagi kalevali 400 stihova posvećeno pivu, a samo 200 je ispisano o stvaranju zemlje. prema norveškom epu eddi, vino je bilo piće bogova, a pivo je pripadalo smrtnicima. u prvim stoljećima nove ere, pečenjem kruha i spravljanjem piva bavile su se isključivo žene, i to se zadržalo sve do srednjeg vijeka, kada pivarenje postaje većinom posao samostanskih redovnika. pivo nije smatrano pićem kojim bi se kršio post te se uvijek posluživalo uz obroke. svaki redovnik smio je dnevno popiti do pet litara piva. vremenom su počeli proizvoditi više no što su im bile potrebe, pa su ga i prodavali. belgijski redovnici bili su prvi koji su počeli koristiti hmelj za dobivanje piva. razvili su savršenu tehnologiju pivarenja, a kako su bili prvi u tome, nisu morali plaćati uobičajene poreze na pivo. pivo je bilo dobro, jeftino i vrlo traženo. to se pokazalo kao problem srednjovjekovnoj vlasteli, jer je prodaja onog "oporezovanog" piva opala, a od redovničkog piva nije se punila njihova blagajna. to je dovelo do zabrane rada i zatvaranja velikog broja srednjovjekovnih redovničkih pubova. u to doba često bi se dogodilo da fermentacija piva pođe "po zlu" i da se ne dobije očekivani rezultat i kvaliteta piva. kako nitko nije znao objasniti zašto se to događa, pojavila su se i vjerovanja da je to rezultat vračanja pivskih vještica. mnoge žene bile su proglašavane pivskim vješticama te potom spaljivanje, a posljednje takvo spaljivanje zabilježeno je 1591. godine. nakon što je hmelj postao uobičajen u pivarstvu, bavarski vojvoda wilhelm IV. 1493 . godine izdaje zakon o čistoći njemačkog piva u kojem govori da se za dobivanje piva može koristiti samo ječam, hmelj i čista voda. u to vrijeme još se nije znalo za kvasac, pa se proces fermentacije oslanjao na - slučaj. danas je taj zakon o čistoći njemačkog piva najstariji zakon o hrani u svijetu. dva vrlo važna izuma rezultirala su revolucijom u pivarstvu. prvi je bio parni stroj jamesa watta (1765.), a drugi hladnjak carla von lindea (1873.). u to vrijeme već je bilo znanstveno dokazano da je za dobivanje dobrog piva potrebna određena temperatura. većinom su se te potrebne temperature prirodno pojavljivale zimi, a pojavom hladnjaka kvalitetno pivo moglo se dobiti i ljeti. prvi takav sustav hlađenja primijenjen je u pivovari u münchenu. nakon što je louis pasteur u 19. st. razjasnio procese pasterizacije i upoznao svijet s kvaščevim gljivicama, postalo je jasno da su srednjovjekovne pivske vještice zapravo bile žrtve nesanitarnih uvjeta pivarenja i nemarnih pivara. u moderno vrijeme drvene bačve, u kojima se fermentiralo i čuvalo pivo, gotovo su u potpunosti zamijenjene metalnim bačvama. razlozi za to su bili lakše čišćenje te lakše otvaranje i zatvaranje (prvenstveno osoblju barova i pubova).

17:56 - Komentari (10) - Ispis - #