petak, 29.09.2006.

pročitajte sve ove pjesme,zbilja sam birala one koje su mi baš onako zapele za oko
ili koje volin još od malena..evo pročitajte ih.i pokušajte ih razumit na svoj način.
ja jesam.


A. G. Matoš: Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve, baš sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorano kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
--------------------------------------
SMRT PUŠI MOJE CIGARE
Znaš: Ponovo sam ovde
I pijan
I slušam Čajkovskog na radiju .
Isuse , čuo sam ga pre 47 godina
Kada sam bio izgladneli pisac
I sada evo ga
Ponovo
Sada kada sam stekao delimičnu slavu
Kao pisac
I smrt šeta ovom sobom
Gore-dole
Pušeči moje cigare
Cirkajući moje vino
Dok Čajk uporno odrađuje
Svoju Pathetique ,
Kakav je to samo put bio
I sva sreća koja me je zadesila bila je
Samo zato što sam kockice bacio
Kako treba:
Ginuo sam za svoju umetnost,
Ginuo sam da se dokopam
5 prokletih minuta, 5 sati
5 dana -
Sve što sam želeo bilo je da izbacim
Reč iz sebe
Slava, novac nisu bili važni:
Ja sam želeo da izbacim tu reč iz sebe
A oni su me želeli za štanc-presom ,
Fabričkom trakom
Želeli su da budem magacioner u
Robnoj kući .
Pa, kaže smrt, prolazeći sobom,
Svejedno ću te ščepati
Ma šta bio:
Pisac, taksista, svodnik, kasapin,
Padobranac, ščepaću te .
Važi srce, kažem joj .
I sada pijemo zajedno
Dok jedan po ponoći polako prelazi u dva
Po ponoći i
Samo ona zna pravi trenutak
Ali sam je ipak zajebao:
Izvukao sam svojih
5 prokletih minuta
i još mnogo
preko toga.
------------------------------------
BALADA
Od svih si devojaka bila tisa,
zbunjena, sama, neprimetna, bleda.

Ej, zasto nisi bar porasla visa,
bar visa za pola pedlja?

Jedne je noci udarila kisa
tako krvnicki ko cuvari reda.

Ej, zasto nisi bar porasla visa,
bar visa za pola pedlja.

Jer kada su te u svitanja seda
obesenu nasli o drvo kraj vrata

Izmedju bosih nogu i blata
bilo je razmaka samo - pola pedlja
--------------------------------------------
Dobriša Cesarić - Balada Iz Predgrađa
...I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.

A jedne veceri nekoga nema,
A mor'o bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi...

A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj vec mirise -
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga vise...

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
---------------------------------------------
Jim Morrison
Crystal Ship

Before you slip into unconsciousness
I'd like to have another kiss
Another flashing chance at bliss
Another kiss, another kiss

The days are bright and filled with pain
Enclose me in your gentle rain
The time we ran was too insane
We'll meet again; we'll meet again

Oh, tell me where your freedom lies
The streets are fields that never die
Deliver me from reasons why
You'd rather die; I'd rather fly

The crystal ship is being filled
A thousand girls, a thousand thrills
A million ways to spend your time
When we get back, I'll drop a line

___________ovo je za moju sestru_____________

Ne daj se Ines
Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako netko trazi"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno
A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

--------------------------------------

Godine prolaze nervoznim korakom,
godine prolaze mi stojimo
Jesmo li sretniji jesmo pametniji,
godine prolaze mi gledamo


----------------------------------------------
DANAS SAM DOBILA CVIJEĆE
Danas sam dobila cvijeće
makar mi nije ni rođendan,
niti naša godišnjica.
Jučer me nazivao
pogrdnim imenima
i govorio mi ružne riječi
koje su me povrijedile,
ali ja znam da mu je žao i da me voli
jer danas sam dobila cvijeće.

Danas sam dobila cvijeće
makar nije moj imendan
niti neko slavlje.
Jučer me kasno u noći stisnuo uza zid
i počeo me gušiti.
Probudila sam se sva natečena, puna masnica koje skrivam,
ali ja znam da mu je žao,
jer danas sam dobila cvijeće.

Danas sam dobila cvijeće,
makar nije bilo posebnog razloga za to.
Jučer sam dobila batine i bilo je najgore do sada,
nos mi je krvavio, a rebra su mi slomljena,
Bojim ga se napustiti, jer kako ću sama,
a znam da me voli i da mu je žao
jer danas sam dobila cvijeće.

Danas sam dobila cvijeće jer
Bio je moj sprovod,
Jučer me konačno ubio,
Da sam bar znala prije i ostavila ga
I ja bi sada bila živa.
Ali ja znam da mu je žao,
jer danas sam dobila cvijeće...



------------------------------------------------------------------------------------
ovu pjesmu mi je jedna od najdraži jer se sjećam da mi ju je recitira prije spavanja.

Pismo majci

Jesi li živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek' uvečer nad kolibom tvojom
ona čudna svjetlost sja i dalje.

Pišu mi da viđaju te često
zbog mene veoma zabrinutu
i da ideš svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

U sutonu plavom da te često
uvijek isto priviđenje muči:
kako su u krčmi finski nož
u srce mi zaboli u tuči.

Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
da bih umro ne vidjevši tebe.

Kao nekad, i sada sam nježan,
i srce mi živi samo snom,
da što prije pobjegnem od jada
i vratim se u naš niski dom.

Vratit ću se kad u našem vrtu
rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
budiš me k'o prije osam ljeta.

Nemoj buditi odsanjane snove,
nek' miruje ono čega ne bi:
odveć rano zamoren životom,
samo čemer osjećam u sebi.

I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
svjetlo što mi sije istim žarom.

Umiri se! Nemoj da te često
viđaju onako zabrinutu,
i ne idi svaki čas na cestu
u svom trošnom starinskom kaputu.

Sergej Jesenjin

------------------------------------
BUNTOVNIK S RAZLOGOM
Pa što ako sam sanjar
I zamišljam svijet boljim no što jest,
Idealima je sudbina
da tonu i uzdižu se.

Što ako me lome vrtlozi
laži i licemjerja-
-stalnost izazova
izoštri čula!

Nek' sam čudak
Što vjeruje u sne – to reći će
oni što ne poznaju me,
To njihov je odraz u zrcalima!

Nek' sam sanjar
-sanjat ću i dalje,
U oblacima plovit ću sve više,
Nek' me lome,
Zvijezdama stremit ću
sve bliže;

Ja čudak sam
Na životnoj niti što snove niže…

--------------------------------
OPOMENA
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!

Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!

Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A. B. Šimić




- 21:33 - Scratch of your nail (8) - Spill the color - #

<< Arhiva >>