srijeda, 20.09.2006.
Obrnuta priča
Dakle to je – to, pomislio sam kad sam legao u krevet. Kao i uvijek nakon što sam zagasio televizor. Prije toga sam zaključao vrata i pogasio svjetla kad je izašla sa jaknom prebačenom preko lijeve ruke i ključem od auta u desnoj. Sa privjeskom od Croatia osiguranja.
Rekla je da mora razmisliti o svemu. Na moje pitanje: Što joj je? Odmaknula je ruku za koju sam ju pokušao primiti dok je razmještala magnetiće po vratima frižidera. I papiriće sa crtežima mojeg nečaka. I njezinog kumčeta. A ja sam stajao naslonjen na kredenc sa mokrom krpom u ruci.
Baš smo oprali suđe. Ona je prala, ja sam brisao. Pričala je o poslu. I autu koji je htjela kupiti. Da ne posuđuje od staraca. I o kreditima. I ratam kredita. I kamatama. Ja sam uglavnom slušao.
Dok je rukom probavala da li curi topla voda i razmještala nagomilano suđe po sudoperu ja sam papiriće za jamb sa potuno istim rezultatom sa rajsnedlom pričvrstio na plutenu ploču. Uz flajer od picerije i meksičkog restorana iz kojeg smo naručivali ručak subotom. I popisom za dučan starim dva mjeseca. Ostalo je, dakle, nerješeno. I nakon treće partije koju smo odigrali nakon večere. To nam je bilo smješno. A večera fina. Toliko, da smo se prejeli.
Paradajze koje je narezala i stavila u zdjelu za salatu odnio sam u dnevnu sobu. I beštek. Ona je još donjela kolu i tanjure sa hranom. Malo sam joj se rugao jer je bila ljuta što sam drugu partiju pobjedio za dva poena. Rekla je da se žurila jer je gladna, a šrtukle se hlade. Prvu sam partiju izgubio jer sam između bacanja kockica trčkarao u kuhinju promješati umak. To joj se činilo zabavno. Zbog toga sam previdio jednu najavu.
Štrukle sam skuhao u velikoj rajngli. Umak sa sirom u maloj. Ona je za to vrijeme na televizoru našla program sa muzikom. MTV. Štrukle su bile njezina ideja. Umak – moja. Jamb je spomenula dok je sjedila na kauču i pušila cigaretu. Ako mi se da. Jer je na televiziji glupi film. Koji je preglasno treštao sa televizora kad je ušla u stan.
A kad sam joj otvorio vrata učinilo mi se da je nekako daleka.
