Nemoguće je opisati kako je izgledao taj dan kada se mala Yuriko prvi put zapitala da li je stvarna, i da li je stvaran svijet oko nje dok uranja ruke u zidove i razmazuje nebo na slatke oblake. Ipak… taj dan postoji, da li se već dogodio ili tek treba doći teško je reći. Jedino što mi sada pada na pamet, a stvari zbilja padaju na pamet, kao malene rakete iz beskrajnog svemira ruše se prema našim glavama, dovoljno je samo da stavimo svoju kapicu čudesnosti i beskonačnih mogućnosti i bude svjetlo. Bez ozljeda. I bude ogledalo. I bude stol. I bude maslac i nož. I bude fotografija. I bude slika. I budu ruke i tipkovnica. I bude Yuriko Dagger. I kako bude tako zatim i ne bude. |