* Yuriko Dagger *


Djevojčica od drveta ne dođe hodajući
sjedila je odjednom tamo na opekama
staro cvijeće mora pokri njenu glavu
njezin je pogled imao nešto od tuge korijenja
Gledala je otamo naše živote otvorene
postojanje i kretanje i kruženje zemljom
i dan koji skida boju svojih postepenih latica
bdjela je, ne videći nas, djevojčica od drveta
Djevojčica okrunjena drevnim valovima
gledala je otamo svojim razbitim očima
znala je da živimo u nekoj dalekoj mreži
vremena i vode
valova
zvuka i kiše
ne znajući živimo li, ili smo iz njenih snova.
To je priča o djevojčici od drveta.


a onda je zatvorila knjigu
kao kad jednostavno zatvoriš knjigu.
Osjetila je kako se golem kamen u njoj kotrlja
mogla bi pasti van sebe
svaki čas.
... (4) - ::: - #

<< Arhiva >>