* Yuriko Dagger *



Skoro će jesen.
Ona skuplja svoje razbijene snove,
mota ih u krpice toplih boja
i sprema u škrinju podno kreveta.
Van prozora noć gazi u svojim zvjezdanim čizmama.
Netko tužno svira u violinu.
Čini joj se da u velikom zrcalu na zidu
vidi dječaka kako plače.
Da...skoro će jesen.
... (14) - ::: - #


Leži u kadi.U studenoj vodi.
Promatra namreškanu kožu na rukama.
Dvije srebrne ribe plivaju joj pored koljena.
Zatvorila je oči.
Iza očiju slika dječaka. Onog kojeg voli. Kojeg nema.
Plače za njim u tišini. U vodi.
I ribe plaču svojim studenim očima.
A onda je voda potekla u slivnik.
Isprva polako... a zatim snažno, praveći vir...
vukući i ribe i nju
u nepovrat.

Probudila se u nepoznatoj kući.
Jedna žena je prišla krevetu i dala joj plašljiv poljubac u čelo.
-Dragi, dođi vidjeti, stvarno izgleda kao prava djevojčica!
Onda je došao muškarac. Gledali su je i dirali joj kosu. On reče
-Misliš da nas čuje?
-Možda, šteta što ne može govoriti.
-Da...šteta.
Ostavili su je na krevetu i otišli.
Čula je kako zaključavaju vrata.
... (6) - ::: - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>