Mon cheri

petak, 30.03.2018.























Jutros rano sam dobila Mon cheri bombonijeru i polomljenu mačku, stradalu noćas na cesti.
Malena će se teško izvući, tako izgleda misli i Zlajo koji je kratko vrijeme ležao uz nju i grijao, a onda ju ubrzo ipak napustio.

- Baš joj se neće u mačkama - rekla je moja mama susjedu koji nam je za nju došao javiti.
I neće... previše sam ih posljednjih godina izgubila.... sve moje mačke kod mene uživaju potpunu slobodu, no to je izgleda i najveći razlog zašto ih je tako malo uginulo od starosti.
Njihovo stradavanje mi sve teže pada i, nažalost, mislim kako ću ih prestati udomljavati.



A... a ništa.

















Jučerašnja, 'telepatska'

utorak, 27.03.2018.









Naravno, nije prvi takav slučaj, al' baš skroz zanimljiv :)








Sugar bunnies

srijeda, 21.03.2018.














Oznake: besposlena V u zemlji čudesa











Novi dan, nova juha

srijeda, 14.03.2018.









Uglavnom, ništa pametno :I
Eventualno bih ("Osjećam se vrlo eventualno" reče jednom jedna misica... ne znam zašto mi to sad pade na pamet :I) mogla ostaviti recept za mitbolse, ako koga zanima... meni su jako fini i pravim ih za razne juhe.
A i jednostavni, čak bi ih i Fresh mogao s lakoćom napraviti.




Nu, i pjesma



Headline

utorak, 13.03.2018.





















































A što ja znam...

petak, 09.03.2018.







Jutros sam se počešljala...O.K. češljala sam se dok mi nije dosadilo pa sam prestala, al' fino i temeljito, pramen po pramen s onim velikim grabljama - češljem.
Tko zna što to znači za ostatak dana... ali zvuči obećavajuće :I


No, sad sam lijepo počešljana, skoro kao Audrey Hepburn, pa mogu ići vidjeti i što ima za doručak.



Rođendanska

srijeda, 07.03.2018.







I tako sam ja svojoj majci ispekla rođendansku tortu, a ona se onda ozbiljno naljutila na mene...
uzburkane strasti su se na jedva jedvite jade smirile :rofl























Tko je lud, ne budi mu drug...

subota, 03.03.2018.








Tko je lud, ne budi mu drug... govorilo se obično u prilikama kada bi netko napravio, svjesno i bez ikakvog pisanog dokumenta o mentalnom oboljenju, nekakvu manju nepodopštinu ili čin koji se kosi sa općeprihvatljivim društvenim normama... i to ne nužno loše po društvo, koliko samome sebi na štetu.

Pa tako reče i moja majka prije dva dana, gledajući me s nevjericom kako u večernjim satima na minusima (tko zna koliko ih je bilo) drrhturim s fotoaparatom i kišobranom u rukama, u tankim mokasinama i vestici koje inače nosim i među sigurnih četiri zida.
Dobrih pola sata... a onda, ne pretjerano zadovoljna rezultatima, nakon nekog vremena još toliko... ništa pametnija.

Palo mi na pamet kako bih mogla napraviti nekoliko snimaka s božićnim ugođajem :I




Hm... a onda sam, usput, na tragu spoznaje o kaljenju čelika, shvatila kako mi sad već malo i proljeće nedostaje.




























<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>