Eto tako... poslije kave ručak, a poslije ručka i čaj...
Fresh se stalno nešto žali i ljubomoran je na Domenica, pa bi mogao ovaj puta on platiti.
Fotku čaja stavljam poslije,... samo ne znam tko će posuđe oprati...valjda ne opet Pepeljuga, Trnoružica, Snjeguljica i sl. :I


_________________________________________



Evo ga, prvo sam namjeravala staviti dvije fotografije, ali ova druga je oštrija, puno se više vidi što ima na stolu pa bih se zbog nje trebala ispričavati na neredu... pa onda ipak nisam:I








Dobro jutro

srijeda, 15.11.2017.



Domenico, aj ti ovu plati :)














Aleja Topova

utorak, 14.11.2017.









Bemu, namjeravala sam se odmoriti na nekoliko dana, mjeseci, godina, života... odmor mi je potreban, a i snaga za obaviti nešto neodgodivih poslića.... ali sad je i mene uznemirila ova strka oko Topova, toliko da sam morala od muke i nešto prigristi :/

Molim vas, mislite malo na moje dobro zdravlje, ugled i izgled (neee smiijem seee višeeee udebljati niiiimalo!!!), i maknite me iz te Aleje... ako vam je problem naći zamjenu, možete meni ponuditi nekoliko slobodnih i zainteresiranih kandidata, pa ću ja sama odabrati, a ako treba i podučiti ih kako časno obavljati odgovornu funkciju Topa i savjesno visiti u Top - okvirčiću.
Ali, molim ih, ako su zainteresirani, neka se sami prijave, a ne preko posrednika... i neka ih se svakako prijavi više, jer... jedna lasta ne čini proljeće...
Hvala.







Faux pas

nedjelja, 12.11.2017.



Prije nekoliko godina majstor moler je morao u jednoj od pomoćnih zgrada sastrugati stare slojeve boja sa zidova. Bilo ih je previše i zidovi su se već počeli ljuštiti.
Pogledala sam ih samo ovlaš, u prolazu, ali i taj kratki pogled na vidljivi presjek svih dosadašnjih boja mog života bio je dovoljan za pravu poplavu emocija. Ugodnih uglavnom. Kao što se to događa ljudima pred smrt, izlistale su se, u trenu, sve do posljednje - do plave i ljubičaste, s uzorkom kojeg je ostavljao gumeni valjak za bojenje.
Ne sjećam se zašto smo imali i takve zidove, možda kao ostavštinu očevog prelistavanja po njegovim bojama... ne znam. Tada mi se nisu sviđali, ali danas bih se možda i sama poigrala s takvim valjcima da su kojim slučajem sačuvani.


Ne možeš dvaput ući u jednu te istu rijeku, jer prema tebi stalno teče nova voda, rekao je Heraklit, no, što se događa stanemo li u ništa... mijenja li se tada što.
Ne znam, a možda nikada neću ni saznati...


Mi djeca nikada nismo smjeli šarati po zidovima (iako je meni, pored skakanja po krevetima, što isto nisam smjela raditi, to bila jedna od većih životnih želja), to nam je bilo najstrože zabranjivano...ali, ni nikada nismo morali tako ispisane zidove pokrivati komadima šarenog papira.









Red pisme, red cvita...

petak, 10.11.2017.



Evo, Domenico... fotić je rekao da ne moramo gnjaviti 'tele', jer se on već polako navikava na svakodnevno mučenje... :)






Pa onda jedna noćna, mutna...






I dnevna.... raskošnija :)








A rekao je da sam na zadnjem postu zaboravila dodati i ovu fotku :)










Evo ga... napisala post :)




Pifce

srijeda, 08.11.2017.





Kaže mama danas da ako hoću imam pivo u hladnjaku... i ako ne mislim ništa raditi,dodala je još sa zlobnim smiješkom poznavajući već urođenu mi 'nestabilnost' na nogama nut

Ha, jesam takva... a uz to još i povodljiva i ljenčina (skraćeno - povodljiva ljenčina (je li to oksimoron? :O)), pa evo mi današnjeg rezultata rolleyes
























E, a kako sam, uz to što sam obećala da ću pripaziti što radim, komentar sličnog sadržaja već ostavila ispod jednog posta, iskoristit ću ovu prigodu pa 'svjetla reflektora' uperiti malo na kolegu blogera - Samozatajnog Fresha ;)






Mi smo hipohondri, samo nam nitko ne vjeruje

subota, 04.11.2017.











stigao TV, a s njim i lijepi 'buket' (što buket... naramak) lovora i ružmarina, i što prvo pogledam na TV-u?
Pjesme na YouTube... nekim ljudima baš ne možeš pomoći rolleyes
















GSS (lud, zbunjen, nenormalan)

srijeda, 01.11.2017.





II.
Novi susjed napravio lomaču; čisti u svom dvorištu... motiviralo to mene pa dohvatim i ja metlu. Nekako ću i ja svoje pomesti, mislim si, a ak' ne, sutra je novi dan... :I
Uto novi susjed dođe posuditi kolica, a ja mu brzinom munje utrpam metlu u ruke... Kaže neće, na godišnjem je. Čak je nekoga platio da napravi i onu njegovu lomaču.
Koja korist od susjeda, mislim si opet
Ne znam...znam, valjda previše mislim:I





I.
Lupa netko po prozoru, ja skočim (je, ne baš kao Blanka... al' što me prepadaju ti prozori, čudo jedno :I).
Susjed i ujak; jedan na prozoru, drugi bez prozora; u isto vrijeme mi govore kako je tu neka mačka s glavom u limenci, i misle da je moja. Na brzinu 'sračunam' kako će prije oni mačku donijeti do mene nego da ja izlazim van, pa vičem da mi ju donesu. Ujak ju gurka nogom, kaže živa je. Susjed zaustavlja mlađeg prolaznika i pojašnjava mu što je s mačkom, i pita ga da joj pomogne... ako ga nije strah. Ovaj nešto progunđa, pogleda mačku i produži dalje. Ja se počnem derati da mi donesu mačku, pa ju ujak podiže hvatajući limenku.
Gubim živce,
Dreknem još jednom da uzme mačku u ruke i donese mi na prozor (svega nekoliko koraka udaljen), on ju ponovno podiže držeći limenku, baca na tlo, a zatim ju hvata za rep,. Mačka se brani i ogrebe ga. On hoće odustati, a ja već na rubu živaca, prijetećim glasom i polako govorim da mačku primi s dvije ruke i donese mi ju. On ju počne gurkati. Mačka srećom hoda prema dvorištu i ja žurim van.

Mačak je. Pronašao je negdje praznu limenku mačje hrane, i nezajažljiv kakav već je, uspio je cijelu glavu ugurati u nju, ali je srećom s dobrom 'unutarnjom navigacijom' nekako došao skoro do kuće.
Pokušavam mu svući limenku s glave, ne ide. Nemam puno vremena jer skoro više i ne diše...
Trčim po škare, ne nalazim ih... uzimam nož i trčim natrag. Ujak vani pere ruke i pokušava mi skrenuti pažnju na svoju ogrebotinu, ja mu, ne gledajući, samo odbrusim kako ga je mogao i više ogrebati.
Koliko ga poznajem, sad bi se mogao ljutiti barem dva naredna života.

Nožem pravim mali prorez pri dnu limenke... beštija sad može disati.
Tražim druge škare i pokušavam s njima razrezati cijelu limenku... dolazi susjed, ujak je već tu, izlaze i moji roditelji...stoje svi iznad nas i 'navigavaju' me (a nemaju pojma koliko sam opasna sa škarama i nožem u rukama burninmad).
Ne uspijevam prorezati lim, nema ni mjesta za škare... no sad već opuštenija s dobivenim vremenom pronalazim način da nekako svučem limenku preko glave.
Mačak u šoku... s velikim i okruglim očima ne zna da li bi pobjegao ili na mjestu uginuo. Držim ga nekoliko sekundi da se smiri, a onda, ne čekajući da se ostali raziđu -razilazim se ja.

III.
Sutra ću dobiti TV.
Rekoše mi nedavno... da ne mogu biti bez njega, da to tako ne ide.
Slažem se.
Treba mi.









<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se