Faux pas

nedjelja, 12.11.2017.



Prije nekoliko godina majstor moler je morao u jednoj od pomoćnih zgrada sastrugati stare slojeve boja sa zidova. Bilo ih je previše i zidovi su se već počeli ljuštiti.
Pogledala sam ih samo ovlaš, u prolazu, ali i taj kratki pogled na vidljivi presjek svih dosadašnjih boja mog života bio je dovoljan za pravu poplavu emocija. Ugodnih uglavnom. Kao što se to događa ljudima pred smrt, izlistale su se, u trenu, sve do posljednje - do plave i ljubičaste, s uzorkom kojeg je ostavljao gumeni valjak za bojenje.
Ne sjećam se zašto smo imali i takve zidove, možda kao ostavštinu očevog prelistavanja po njegovim bojama... ne znam. Tada mi se nisu sviđali, ali danas bih se možda i sama poigrala s takvim valjcima da su kojim slučajem sačuvani.


Ne možeš dvaput ući u jednu te istu rijeku, jer prema tebi stalno teče nova voda, rekao je Heraklit, no, što se događa stanemo li u ništa... mijenja li se tada što.
Ne znam, a možda nikada neću ni saznati...


Mi djeca nikada nismo smjeli šarati po zidovima (iako je meni, pored skakanja po krevetima, što isto nisam smjela raditi, to bila jedna od većih životnih želja), to nam je bilo najstrože zabranjivano...ali, ni nikada nismo morali tako ispisane zidove pokrivati komadima šarenog papira.









<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se