Dobro vam jutro Petrović Petre...

petak, 20.04.2018.









Jučer su iznesene vrtne stolice, i za sada samo noge za stol, ali bi se moglo reći kako je za moje otvorena sezona dvorišnog ispijanja kavice.
U kuhinji, s rukama u brašnu, kroz otvorena vrata slušam mamu i ujaka kako prvo pretresaju dnevne vijesti s TV-a, pa onda i one seoske: tko je umro, kada su sprovodi... pa dođoše tako sve i do pitanja što život znači...

Počeo moj ujak nabrajati tko mu je sve od umrlih bio dužan novaca: ovaj 200 kuna, onaj 500 kuna... 100 €.
Jedan mu obećao vratiti novac nekoliko dana prije svoje smrti, drugi samo jedan dan prije nego je umro, treći se kleo ženom da mu je ona vratila...
I tako, podulja je to lista bila, a onda se uključila i moja mama s pričom tko je sve njoj i ocu dužan novca na kojeg više ne računaju. Nisu posuđivali, ali im nikada nije bilo plaćeno za njihov rad, no... njihovi su dužnici uglavnom još živi.
I prođe im u razgovoru sat, dva ... u tren, što bi se reklo :)))
Dovrši ujak svoje pivo, zaputi se kući, a mama polako u kuhinju k meni, s istom pričom koju sam već odslušala: gdje je pao avion, tko je stradao, umro... dužan novca...
Spremam tijesto za kekse u hladnjak i govorim joj - Dobro je , mama, sve sam to već čula dok ste vani razgovarali... aj ti samo pazi da uji niste dužni novca :)))












<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se