Zona sumraka by Young

23.01.2006., ponedjeljak

IME

Što me gledaš !? Briši što dalje od mene!
Ne čuješ!? Ne želim te vidjeti, kučko glupa!
Uzalud spuštaš pogled i gledaš me iz sjene. Ne želim te, zar ti nije jasno?!
Uzalud oblačiš tkanine meni najdraže boje, crne. Neće ti to upaliti.
Ne danas, a niti sutra..
Uzalud me pozivaš tim dugačkim manikiranim noktima. Neću se odazvati.
Ne danas, a niti sutra…
Uzalud se prstima poigravaš najstarijim oruđem ili oružjem svog zanata. Nećeš me time zbuniti.
Ne danas..
Badava naginješ glavu na stranu. Nećeš me zavesti!
Badava nudiš vječnost kad ja želim trenutak.
Badava nudiš spokoj kad ja želim nemir.
Badava nudiš istinu kad ja volim sitne laži.
Jednog dana biti ćemo ljubavnici, jer tako je zapisano na tvom i mom dlanu. Isprobati ćemo se u svim pozama, i uživati ćeš. Obećajem ti.
Ali ne danas, niti sutra…zato se gubi glupačo. Glupa si kao i to tvoje ime! Četiri suha suglasnika bez ijednog samoglasnika.
Glupo ime – smrt.

- 19:38 - Komentari (12) - Isprintaj - #

13.01.2006., petak

Kraljević i djeva

Ovu priču započeti ću kao i svaku drugu. Jednom jako, jako davno iza sedam gora i sedam mora, živio je prelijepi kraljević u svom velebnom dvorcu. Bio je okružen bogatstvom, podanicima i slugama i imao je sve, osim izabranice srca svog. Mnoge lijepe princeze koje su nudile svoje draži, činile su se običnim i nedovoljno posebnim. Jedne noći, prije nego što je usnuo, poželio je da barem sanja svoju djevu. U snu mu je prišla vila i šapnula ;
~ Tvoja princeza spava stogodišnjim snom u najvišoj kuli dvorca na Crnoj planini. Otiđi po nju, poljupcem je probudi i postat će tvoja sudbina. Samo prije nego što je izbaviš, moraš ubiti strašnog zmaja! ~
U snu je vidio njeno lice, vidio njen stas i čuo njen glas.
Ujutro kad se probudio, nikako nije mogao odagnati sliku tog sna i sliku te prekrasne žene.
Da li da posluša vilu i otiđe na Crnu planinu i poljupcem je probudi? To bi još mogao, ali kako da ubije zmaja, kad on nikad nije držao mač u ruci ili vodio ratove.
Žudnja je bila jača od straha.
Vođen tom žudnjom stigao je podno Crne planine i započeo se uspinjati. Mač mu je drhturio u ruci dok se približavao mračnom dvorcu. Oprezno je otvorio teška vrata i na prstima se probijao kroz paučinu i prašinu, u strahu da ne probudi zmaja. U najvećoj tišini uspinjao se kamenim stubama prema najvišoj kuli. Trzao bi se na svaki zvuk i fijuk vjetra kroz otvore.
Ušao je u najvišu prostoriju najviše kule i ugledao je. Bila je još ljepša nego u snu. Ležala je na odru, sklopljenih očiju i sa uvenulim cvijećem u rukama. Prišao je i poljubio je. Cvijeće se rascvalo i oči su se otvorile. Prekrio je njene usne šakom.
~ Psssst !~
Gledao je oprezno na sve strane.
Još treba ubiti zmaja , ili možda ne…Bude li oprezan…Da, možda uspije…
Uzeo je djevu u naručje i istim putem kojim je došao, započeo se spuštati, još tiši i još oprezniji. Samo da ga zmaj ne čuje, bila je njegova jedina misao. Oprezan do krajnjih granica, korak po korak, došuljao se do ulaznih vrata, i šmugnuo. Trčao je svom snagom i koliko mu je težina djeve to dopuštala. Došlo mu je da vrisne, jer uspio je.
Oženio je djevu, uživao u njenoj ljepoti i strastima koje mu je pružala. I živjeli su sretno. Skoro.
Podanici su ga jedan po jedan polako počeli napuštati, kao i dvorjani. Kad bi ih upitao zašto, ona je zla, odgovarali bi.
~ Čista ljudska zavist!~ nalazio bi objašnjenje.
Uz to, i njegova riznica polako se praznila. Ona je željela lijepe stvari, a njena ljepota to i zaslužuje, opet je nalazio objašnjenje. Nije prošla ni godina a dvorac je opustio a riznica se ispraznila.
A što mu više i treba od nje i njene ljepote.
Jedne noći probudili su ga čudni zvuci sa njene strane postelje. Upalio je luč i prodrmao njena ramena.
~ Ljubavi, što je? Probudi se.~
Umjesto plavih snenih očiju gledale su ga oči zmaja. U njenom dahu osjetio je neku čudnu vrućinu.
Tad je shvatio. Shvatio je zašto u kuli nije bilo strašnog zmaja. Nije ga bilo jer ga je on doveo. Ona je bila zmaj. Lijepi nokti pretvorili su se u kandže a bijela koža u krljušti.
Posegnuo je za mačem, ali uzalud. I prije nego što ga je dohvatio bio je spaljen.
Zmaj je ponovo poprimio obličje žene, uzeo cvijeće i legao na odar, u očekivanju novog kraljevića.
U priručniku mi piše da svaka priča mora imati neku pouku.
Gdje bi bila ovdje?
Pa, jeste li sigurni da ste ubili zmaja dok ste osvajali svoju djevu i izabranicu srca svog.
Ili ste ga doveli kući?
Kao ja.



- 20:11 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Priče i razmišljanja sa dodirom mističnog, neobičnog i okultnog, namjenjene onima koji vole razmišljati i drugačije.

Linkovi

Papir

Svjetlo u rupi - Karlovacki tjednik
Muk - Karlovacki tjednik
No Nomen - Kameleon, Svetonedeljska panorama
Tramvajska prica - Kameleon
Miris vanilije - Svetonedeljska panorama
Okicka legenda - Predstava, CD izdanje
Prosjak - Veritas

Preporuke i kolege

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se