NOĆ IZAZOVA
Petak. Uslijedio je nakon burnog četvrtka. Nelogično. A opet normalno. Najuporniji su na školskom. Napola trijeznih glava. Iz jedne takve izašla je sumanuta ideja: NOĆ IZAZOVA. 3,2,1.. Dvije ekipe i dva suca. Prva ekipa, s ponosom je predstavljam, Plesačica i ja. Druga, koju ne čine tako zvučna imana, Pjevač i Flegma. Suci, Super Mario i Bomba.
Izazov pod rednim brojem 1.
Krećemo Plesačica i ja.
Zadatak: otići u najpopularniji kafić u gradu (definitivno), koji je pun u petak navečer, upasti nepoznatim osobama i bez riječi im eksati piće.
Uvjet: osobe ne smijemo poznavati ni iz viđenja, a piće mora biti iskapljeno.
Nije se činilo strašno. Nije. Dok nisam ušla u kafić i vidjela svu rulju. Kvragu. Našle smo dvije cure. Gušeći se od smijeha popile smo im piće. A one... Dale su nam pet i divile se kako imamo muda to napravit. Dobro je prošlo. Samo šta sam popila vino. Fuj.
Na redu su Flegma i Pjevač.
Zadatak: uskočiti u vodoskok u centru grada.
Uvjet: moraju se minimalno do vrata smočiti.
Flegma je prva uskočila. Do guzice. Pa se morala vratit. Do vrata. Ona je gotova sa svojim dijelom. Pjevač se skinuo u bokserice. Trijumfalno je skočio na glavu. Zadatak izvršen.
Zadovoljili smo suce, Flegmi dali vremena da se presvuče i osmislili nove zadatke. Ovoga puta prvi su Pjevač i Flegma.
Izazov pod rednim brojem 2.
Flegma i Pjevač.
Zadatak: oko već spomenutog vodoskoka puzati, pasti travu i vikati "muuu"
Uvjet: mukanje mora biti glasno i dužni su napraviti dva kruga.
Bio je to definitivno najsmješniji izazov. Trebam li uopće napominjati kako je mukanje privuklo ljude? Plesačica se popišala u gaće, a oni su izvršili zadatak.
Ponovno smo na redu Plesačica i ja.
Zadatak: otići u onaj isti kafić sa plastičnom vrećicom i skupljati boce sa stolova.
Uvjet: moramo obaći cio kafić, skupiti najmanje 15 boca i vrećicu držati visoko.
Plesačica me sputavala. Stalno je spuštala vrećicu. Ja sam pošto-poto htjela izvršiti izazov jer sam znala da bi nam kazna bila još gora. Ljudi su različito reagirali. Većina se smijala osim onih što su beštimali na nas. Izvršile smo zadatak. Na školsko smo se vratili puniji za iskustvo koje smo odlučili ponoviti. Za sad je 2:2...
TOČKA U DALJINI
Mamy me izbacila iz takta. Demonstrativno napustim kuću i odjurim na školsko. Glumica je sjedila zamišljeno. Pridružim joj se. Posegnula sam za najboljim prijateljem. Otrov Walter Wolfa mi teče žilama, a ja tupo blesim u neku točku u daljini.
"Od kad je onaj zid žut"-Glumica će, neobično rastresenim glasom.
Okrenem pogled ka meti i pokušam se skoncentrirati.
"Nean pojma. Možda od davno, a možda je friško opituran"-odgovaram.
Ona me pogleda "o čemu ti pričaš" pogledom. Postajem svjesna da ni ja ne znam o čemu smo pričali. Vratila sam se svojoj točki u daljini. Dolaze Kovrčavi i Brat.
"Šta tu sidite ka oni svatovi?"-Kovrčavi će-"kako se ono kaže?"
"Bakreni svatovi!"-pokušao je Brat.
"Ma nisu bakreni nego ukipljeni"-Glumica je dala svoj odgovor.
Ja i dalje meditativno gledam točku u daljini. Njihova zbunjenost plus moja blokada daju imbecilno degeneričnog kretena. Tako sam se i osjećala. Plesačica i Visoki su stigli.
"Kako se zovu oni svatovi?"-Kovrčavi ne gubi nadu
"Marija i Jakov"-izlane Plesačica
"Ti si luda"-Kovrčavi će živčano-"mislim na knjigu"
"Koji kurac ti umišljaš?"-histerija je prešla i na Plesačicu-"šta bi ja tribala znat na šta ti misliš?"
Rasprava je prestala nakon nekoliko minuta i isto toliko bisernih pokušaja.
Pridružili su se mojoj meditaciji. Gledam ih priko oka; i oni su pronašli točke u daljini. Tišinu je prekinuo Pjevačev dolazak.
"Šta sidite tu ka kameni svatovi?"-prokomentira.
Kovrčavi se prene. Usne mu se rašire u "dobio sam na lutriji" osmijeh. Zaleti se prema Pjevaču i izljubi ga. Ovaj sav zbunjen sjedne kraj nas i u tišini pronađe svoju točku u daljini... Nakon nekog vremena progovori Visoki
"Ko su Marija i Jakov?"
Shot at 2007-08-12
