Zašto je život tako sjeban ?!?!?!?!?!
27.04.2006., četvrtak
Dan je započeo u mom raspoloženju.. ni dobrom ni lošem... baš mom... I taman kada sam odlučila ne skidati osmijeh s lica, netko se potrudio da to ne ostvarim... skoro je pala i pokoja suza... tek tako... zbog nemoći... ali ipak nije... Neželim im pružiti taj gušt da me vide sjebanu.. neželim, neću!!! Dokazat ću im da su bili u krivu.. Dokazat ću im da sam jača od njih.. od njihov priča i ’’savjeta za moje dobro’’.. A dan je prolazio... Bila sam sretna zbog toga... Čekala sam bolje sutra... bolje dane... Čekala sam Njega.. Pojavio se Moj Maleni... i zagrlio me... Onako kako me već predugo nije zagrlio... tako snažno.. a opet nekako nježno.. I upravo onako kako mi je trebalo... |