Zašto je život tako sjeban ?!?!?!?!?!
24.04.2006., ponedjeljak
Izvadak iz dnevnika propale ljubavi...no.2
|
Poslije svega... Sad poslije svega, ja ipak te volim... Poslije svake suze za tobom prolivene ja ipak osjetim čežnju za likom tvojim... Zašto te samo volim ovoliko? Sjećaš li se mili..šta smo jednom bili? Zaljubljen par... Ruka u ruci.. Znam da su nam zavidili svi. Ja sretnija nego ikad, a ti?? Šta si ti mili glumio? Dali si se u duši radovao mojoj nevolji... Čekao trenutak kada ćeš me spustiti na dno...i još niže???? Dali si se u tajnosti smijao mojoj naivnosti i vjeri u tebe... U našu ljubav??? Dala sam ti od srca sve što sam imala, čak sam te od sebe više voljela... Ma šta pričam.. volim te još uvijek!! I dan danas, kao djevojčica naivna.. žalim za tvojim osmjehom... Mislim da će me vratiti u stvarnost. Da će mi vratiti volju za životom... Ne mili... nitko to nemože kao što bi mogao ti... Svaku noć ja provedem otvorenih očiju... bojim se da ako bi se pojavio slučajno... da ću te promašiti.. A ako me ipak ponekad , jedne noći... san prevari... ja sanjam tebe... sanjam svaki tvoj pokret.... svaku tvoju riječ.... Svaki lažni poljubac koji si mi dao.... ja te osjetim u noćima.... ipak,kada sunce obasja dan,ja tužna se budim... Ne mogu vjerovati da srce može toliko da boli.... zar može duša da drhti dan i noć za tobom.. Zar ove suze nemaju kraja... pa već je stota rijeka isplakana... Dokad ovako? Ja patim... znam da se to vidi... Srest ću te jednog dana sa kosama sijedim, obećavam ti to.. čak i tada... bez duše i srca.... zagrlit ću te jako... i reći: "Mili,još te volim zar se to nevidi?" Samo tvoja malena... |
