|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
designed: Purple Design
moj razred
barbara
josie
Pčelca... bzzz
joki und marinche
keti
baby
rosie
metalka
hachi
DeviantArt
I saw your face
Elegant and tired
Cut up from the chace
Still, I so admire
Blood shot your smile
Delicate and wild
Forgive me she was stoned
Rip right through me...
Listen to the talking heart in my chest
With this gift goog lord I'm blessed
There's a lump and it's in my throat
I'm in love with the wilderness...
It's like a dream
That falls away
Into the night
Where we can play...
My sunny side has up and died
I'm betting that when we colide
The universe will shift into a low
The travesties that we have seen
Are treating me like benzedrine
Automatic laughter from a pro...
Rebel and a liberator
Find a way to be a skater
Rev it up to levitate her
Super friendly aviator
Take a look its on display for you
Coming down, no, not today...
Over the laws of light
Over the moon by midnight
Let's do it all this time
Everyone wishing where we go...
I walk away from the rank and file
With a punched out mouth
And a pack of style...
I could never change
Just what I feel
My face will never show
What is not real...
Daa... Moj skoro pa prvi post nabrzaka... kak se piše nabrzaka? Valjda sam pogodila... hehe...
Ma ništ novo, škola, škola, škola, predstava i šoping u Zagrebu, otvorena nastava, otvorena nastava, Strmac, subotnji izlazak, učenje, nedjeljni izlazak... Eto, tako je izgledao moj protekli tjedan, nisam imala vremena ni za post, ni za komentiranje, čak ni za moj mali slatki winamp... Jadan on bez mene... hehe...
Već sama sebi idem na živce, stalno spominjem Stage, nemojte zamjerit... Moj cijeli život se sastoji od Stagea... Živim za vikend i da završi dan u školi da mogu malo provirit u moj drugi dom... Malo imaju problema s vlasnicima, malo s bendom (stalno im se kvari nešto)... Ali je ekipa stalna, to mi se jaaaako sviđa... To je kao iz one pjesme:"slavonijo, tko te nije volio, ne zna šta je izgubio!"... Samo što ide:"Stage, tko te nije volio, ne zna šta je izgubio!".... hehe.... strašna sam danas...
Hmmm.... Malo je bilo nekakvih svađa unutar ekipe, naime, sve su cure pa to ne mozes nikako izbjeći... Al zapravo i nije tako ozbiljno, bar se nadam. Ja šaljem Maji ruku pomirenja ovako, preko bloga... Već sam je pružila i preko SMS-a... i još ću u školi i tak... Držite mi fige... Ovaj, da... Sigurno se pitate zašto smo se svađale! uobičajeno, dečki, cuga... Zna se... Al' ništa što se ne može riješit.... Vikend ne ću prepričavat, bilo je tu svega... Suza, smijeha, alkohola, pušenja, pjevanja, deranja... Uobičajeno....
Sad škola. Ma valjda će sve biti okej... Moram se još malo potrudit i to je to... hehe... uvijek bude to..... baš uvijek.... jesam spomenula da mrzim ponedjeljak? Fizika, biologija, latinski, tjelesni, glazbeni, vjeronauk i engleski... Zapravo ga mrzim samo zbog prva tri sata... Ostalo je odmor za mozak... hehe... com si com sa.... daaa... baratam i francuskim.... moš' mislit
I sad, post se malo odužio, pisanje je trajalo više od dvije minute, ko ga jebe?
Pozdravljam sve one koji svrate tu, ostave traga i one koji to ne neaprave.... hehe....
P.S. Ukrali su mi kutiju cigareta u Stageu, okej, ostalo je još pola u njoj al i to je puno... Kmek, smrc...
A hundred days had made me older since the last time that I saw your pretty face
A thousand lights had made me colder and I dont think I can look at this the same
But all the miles had separate
They disappeared now when Im dreaming of your face
Stalno slušam tu pjesmu... 3 doors down - here without you... yea, great pjesma....
Sa trinaes sam popusio prvu pljugu...A posle prve odma i drugu...
Jer tad...Tad sam bio mlad...
S cetrnaes sam popio prvo pivo...A posle piva sam pio sve zivo...
Jer tad...Tad sam bio mlad...
E, ova pjesma budi uspomene... hehe... podsjeća me na svaku jebenu subotu ili dan kojeg sam provela u Stageu... obožavam ju... i pozzz mom drugom domu... Stage, volim te!
Ne znam šta da radim sa sobom...Na što misli da bacim...I da stvaram polako pjesmu o tebi
Gledam tvoje tijelo...Ludujem za njim...I ponavljam u sebi samo jedno
Hej, poljubi me..Pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me..Hej, poljubi me...Pa se privij tik uz mene...I zapjevaj ako znaš bilo što
Ovo sam napisala zbog svoje najbolja frendice Barbare, njezina najdraža pjesma od Azre.... Nek' joj je sretno s jednim... dečkom...
hihi... jebga, pojela keks...
Carve your name into my arm...Instead of stressed, I lie here charmed.
Cuz theres nothing else to do,...Every me and every you.
Mojoj Jokici malo Placeba... Da ja razveseli... Hehe, jesam dobra danas....
nesto na dar... Hihi....
Do it now
You and me baby aint nothin but mammals...So lets do it like they do on the discovery channel
Do it again now
You and me baby aint nothin but mammals...So lets do it like they do on the discovery channel
Gettin horny now!!!
Haha... ovo je Josiena omiljena pjesma za čaganje... Pa evo i njoj...
I da... Za mene jedna pjesma...
Odlutaš ponekad i sanjam sam. ...Priznajem, ne ide, ali pokušavam. ...I uvek dođe d-moll.
Spusti se k'o lopov po žicama,ruke mi napuni tvojim sitnicamai teško prođe sve to.
Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je. ....Glupi d-moll uvek sazna kad je to.
Eto, jedna slika za moju Martu...
Za moju Pčelcu (pečencu, salim se), malo cvijeća... Nadam se da će bit dosta za pola tegle meda... hihi...
I to je to... Ostale moje prijatelje ću spomenut u nekom drogom postu... Ovaj je posvećem mojoj ekipi... Mojoj najbližoj ekipi... daa...
ByeBye
Hey ho....
sretan vam svima prvi april, nadam se da ste nekome već smjestili neku zezanciju i da je netko vama i da ste se dobro zabavili... Hm, ovi protekli praznici su prošli okej, nisam ništa učila, nisam ništa čitala,
nisam ništa ozbiljno radila. Samo sam se odmarala i zabavljala. Malo kod kuće, malo u Stageu, malo u drugim kafićima i tako. Hihi... Frendovi i zabava na prvom mjestu.
Fuckin' škola je opet počela, test odmah prvi dan, ispitivanja i te stvari. A baš je gadno krenulo, nema veze, nalazimo mi zabavu i u obvezama... Jel' tako narode?
Eto, zapravo je to to, što sam htjela napisati. Al jedna stvar mi dosta zaokuplja mozak... I muči me, kljuca, ne da mi mira.
Sigurno ste već čuli ili vidjeli neke stvari koje se dešavaju u našoj državi. Jeste li primjetili kako je onaj general poubijao ljude, kako se djeca mog godišta ubijaju, bježe od kuće, kako u Zagrebu sve više ima onih huligana po parkovima i kako nitko ništa ne poduzima... A to je najgore, čak mogu priznati da mediji najviše pridonose svijesti građana i ukazuju na probleme koje oni očito ne bi sami primjetili. Kako se malo brinemo za malog čovjeka, dopustimo neuravnoteženim osobama da naruše život i pobjegnu tko zna gdje. I što je najgore, nitko se zapravo ne trudi stati tome na kraj. Rijetki.
Ono što mene najviše zanima, nadam se i vas, je to kako mladi ljudi ginu (na cestama ili se ubiju). I nekako me hvata panika. Ako netko od mojih poznanika izgubi život, prijatelja ili sugrađanina, cijeli moj mali grad bi se digao na noge i jedno mjesec dana bi samo brujalo o tome. Također mislim da kad na vijestima jave za samoubojstvo na neki način onaj koji se ubio potiče ovog drugog koji se želi ubiti a nema hrabrosti. Shvaćate što mislim? I on potaknut ovim koji se ubio dobiva tu hrabrost. Isto tako, mladi koji ginu na cestama, to je meni stravično, toliko mladih, toliko života, toliko osoba. Nestade. Stalno govore kako su pooštrili mjere, kako sad paze na svaku sitnicu. Ipak nije dovoljno. Nažalost, još se gine u velikom broju. A kako tome stati na kraj? Ne znam, ne vidim načina. Samo edukacijom, koju mi shvaćamo preolako, čini se. 
Još jedna stvarčica. Jeste li primjetili kako vrijeme brzo leti? To mi padne najteže kad sam subutom u gradu-dođem oko pola 9 i da za čas moram ići kući-smijem ostati do 1. I onda mi taj odlazak kući teško pada, gledati kako drugi još ostaju, vesele se,
plešu, piju,
druže se
i te lijepe stvari. 
Eto, to je to za danas od mene... Čujemo se, vidimo i čitamo. Ostavljam vam velike pozdrave... 
