The Last Broadcast

Odavde do ženovječnosti

Nema veze koliko smo napredovali u civilzacijskim rabotama, koliko smo cesta pomeli, koliko sad i žene idu u svemir i to sve skupa. Neke stvari se ne mijenjaju. I mogla bih si glavu razbit o hrid zbog tih nekih stvari. Ili teksas-motorna-pila masakrom srušit sve pijune svijeta. Ali me ne bi naučilo. Ruka bi mi i dalje sezala za raznoraznim šarenim kutijama koje obećavaju brda, doline, teleće šnicle, činčile koje peglaju.

Primjer jučerašnji: tavam pustopoljinama britanske verzije De-eMa tražeći nešto poput paste za zube ili kurje oči [da, da, i ja i Tom Waits i braća Coen, svi mi imamo kurje oči i peremo si zube]. Uglavnom, borim se među oznojenim tijelima potrošača da doprem do tamo do kud mi je bog zapovijedio, da platim svojim plastičnim odelom [da pokradem Vladu Divljana] i da se izvezem iz ine zgrade brzinom vulkanske prašine.

Ali ne! U očno polje mi se sasvim nenadano ubaci projektil zvan anti-celulitna krema. Ne znam kako vi, ali meni, kao ipak nekoj tamo na brzinu sklepanoj ženi, kad se ubaci anti/celulit/krema u vidokrug, ja pošandrcam! Šta će meni i diploma i postdiploma i Copacabana, kad nešto takvo majušno i beznačajno može lokomotivu [mene] izbacit iz tračnica [tračnice]. Mislim, grleno se smijem ovima koji kupuju čajve za mršavljenje/misle da afrički majordomovi [jel' to množina od majordoma?] stvarno misle da su oni dragi, lijepi i da su baš nabasali na njihov račun na koji bi ispadobranirali par nekih Đorđova Vošingtonova. Sve je to zgodno, duhovito i može poslužiti kao podložak odraslom razgovoru na domjencima za kavu.

Ali kad se nađem ispred sasvim obične tube koja na sebi sadrži ilustraciju ženskih bedara, ili daj bože, ženskih bedara sa ovlaš uhvaćenim guzom [golim, naravno], ja pošandrcam u iskonskom značenju te riječi, padne mi tmasta koprena pred i na oči, te prije nego se osvijestim pored vlastitih nogu, ruka mi iskače iz mirnog u manijalakni položaj, pritisak skoči na oktavu više, shvaćam da nježno vrhovima prstiju milujem gorenavedenu tubu, te da je odmah nakon toga grčevito ugrabim, zapravo otmem kao Zeus neku od svojih konkubina, platim bez obzira na cijenu, dođem kućama, odmah konzumiram moju novonastalu ljubav. A sve na bazi "sit tight: sit-activated [mislim, stvarno!] special lower body firming formula". Kao i nakon svih strastvenih i brzih ljubavi, nešto poslije, kad uvidim što je već čitač ovih redaka uvidio i prije nego je pročitao prvi redak, osjećam se posrano, kiselo, prevareno, posvađam se, te onda bacimo jedno drugog i kažemo, nikad više! Do slijedeće oznojene prilike koja će me zamamno magnetizirat sa svojim glatkim i svjetlucavim bedrima, obasjana lošim flourescentnim osvjetljenjem, na nekoj od sasvim običnih plastičnih polica, tamo negdje sa ne znam više koje strane duge.



Psihologija, Freud, ženski hormoni, neurosinapse, prazna ladica u glavi (tamo gdje bi trebao bit perceptilni mozak). Operaciono žensko sam.