Bijesni Žavijera Osloboditelja
četvrtak, 10.06.2010.
večer je vulvasta
svilena i liže udove
na vreo način
još jedino ljeti volim ovaj grad
večeras je zovem ova grad
jer je podatna i nagoni da joj tražim dražicu
jedino još ljeti i večerima radnog dana, svilenkastima i
nekako je pusto
oko novozagrebačkog mora rijetke lelujave rolerblejd sjenke i
otužna prorijetka korporativna zabava sa karaoketom i roštiljem
dopedalao sam taman kad je mikrofon na pozornici preuzimao direktor da zapalamudi (zamišljam da je pred sekund trijebio konce govedine iz zuba) a prije nego neke djevojke nastave karaokisati – cliche alert – Aj Vil Srvajv
Zašto djevojke? Zašto?
Okolo mene šištalo je još leleujavih roler-sablasti
(unose mi nespokoj iz čudnog, nalomljenog a brzog gibanja)
A ja zaobilazio sam nešto malo parova i nonic u šetnji
Ćireći u grupice omladinaca tamo u tami ispod drveća kako im je fora
Na šljunak zagazih boso i sjeo do u vodu i pružio ribama da grizu noge ako žele.
Nisu.
Komarci se nisu doduše ženirali.
Sve je pustnjikavo i tiho i volim to na zemaljski i priprosto senzualan način iako krajičkom
uma svejedno tražim sablasti i minule ljude i zaprepaštena mrtva iskolačenja
i oniriju
u podrumu recimo, u betonskom trash podrumu gdje držim zatočen bicikl
Ljepljivo je sve i mokro u pregibima škembe
I na vratu sjedim samo u gaćama ovo pišem samo sebi da sa čežnjom čitam kad opet za pešes mjeseci napadnu sluzave zimske gnjusobe i kad se tresem od besa i zime sad recimo stan je zagušljiv kao balon
This summer room 's like hot air baloon
