Bijesni Žavijera Osloboditelja

utorak, 24.11.2009.

Nostalgična



silom bez volana
hodao sam kroz popodne vođen
silom i nepravdom koja je tjerala kod krojača
na porubljivanje nogavica odijela

je li preuzetno reći - tko nije rubio, nije živio?

a put vodio je kroz gusto trnje
uz
držićevu, po istim stopama koje utisnuh u asfalt
zadnji put devespete

momci uz prvomajsku koja to više nije nego nešto kao elektrodrvna
puše duvan iza ugla
negdanji, oni koji su dijelili kokseve i uvrede djeci koja bi greškom prolazila mimo za vrijeme najvećeg odmora,
sjedili su nogama u nekakvoj betonskoj rupici koja je
a možda i nije, nekoć bila fontana
ili je bar htjela to da bude

fontana je danas ukopana spod nekog šiblja
a momci i rijetka djevojka stoje na drugom mjestu, iza novih grafita

nešto niže, atletsko igralište "Partizan"!
ondje su se noću
događale razne čudne stvari koje uključivahu seks droge i gadne batine.

čuo sam za mnoge atletske batine, felacija, vlažna tinejdžerska prodiranja za sitan novac ili prestiž, intravenozne intervencije,
još prije 13-e.

djeca su uvijek odrastala brzo

danju, po crvenom lešu "Partizana" trčalo se i loptalo.

uhvatio sam sljepića jednom u pijesku za atletski doskok.

U blizini, OŠ je marin držić.
s djecom iznutra, nismo se voljeli.

Dalje, peićevski u suton, duljim kraj parka izmeđ dviju betonskih zgrada
pored dubokog žbunja gdje jednom učinih prvi ali ne i posljednji zločin protiv prirode
u naizgled nevinoj 5-oj ili 6-oj godini
skupljali smo iz nekog višeg djetinjeg razloga puževe poslije kiše u plastičnu Unikonzuma kesu
i kad smo ih napunili kilogram, tad neki bijes me obuze i
dograbih rasklimani kamen iz pločnika...
i
druc


zapjenjeno.


bilo mi je žao kasnije ne samo iz skičanja druge djece i osjećaja karmičke ružnoće

bilo mi je žao kasnije.

digresija o životinjskom nasilju:
godinu-dvije iza, skupina dječaka našli smo se u 'močvarama' uz savu
i zbog kreketa, u veselom amoku stadosmo grabiti kamenje i gađati

jedan počeo je tad vikati dosta dosta i izgacao kroz šaš i vodu i
iščeprkao jednu
krvavo mrtvu
ogromnu žabu sjećam se kao da joj drob curi a on ju je držao u ruci mislio sam zašto to radi, koji je tu razlog
i vikao je na nas da smo životinje i idioti, a možda je i plakao ne znam.
zvuči dramatičnije.
Nekoliko mu je posprdno dobacilo da je pederčina i šta sere budala,
posprdna agresivna sitnež željna socijalnog uspinjanja
A njega to kao nije bilo briga

ja sam gledao kako i viče i odlazi od nas nosi krepanu, slinavo izdrobljenu žabu u maloj ruci,

i osjećao nešto šutljivo novo o cijeloj toj problematici,

- - da je on u pravu a da mi svi nismo i da je time jači od nas - -

i makar ranije nisam tog dječaka doživljavao osim kao čudnu budalu

to popodne

skoro da sam promijenio mišljenje.

jedna je to od prvih važnih lekcija, prvih susreta s moralnom vertikalom

"takvih ima".


koju minutu kasnije rekao sam, ok i meni je dosta za danas ovo je dosadno aj bok i

otišao doma.


Nešto niže od Parka masakra,
dvije socijalistički konfekcijske, faux-corbusierovske zgrade
udaljene dijagonalom preko cvjećarne i kioska
ispod njihovih stupova natkriven a otvoren prostor - okupljalište poluokorjelih omladinaca

u prvoj polovici osamdesetih, u jednom su se nalazili metalci u drugom pankeri

a sredinom osamdesetih još nismo točno znali što konstituira metalca a što pankera i zašto.

Znali smo samo sljedeće:
A) metalci imaju dugačku raščupanu kosu i traperjaknu s kožnim rukavima i prišivcima s kosturom koji nosi englesku zastavu
B) pankeri imaju irokezu ili istruganu ili šarenu glavu i ziherice u ušima i bodu se možda heroinom i udišu sigurno tigar i oho u brutalnom mraku garaža ispod platoa

zaobilaziti treba jedne i druge jer su ludi i opasni ali
pankere malo više jer se drogiraju pa te mogu razbiti iako si dijete


znali smo da se mrze i tuku iako su im sastajališta na pljuvomet i
svako malo netko bi došao s novom pričom o tučnjavi a jedna od prepričavanijih u to je doba bila:

desetorica su pankera napala osamljena dva metalca a ova su dvojica srčano brejvhartovski prihvatila omjer i još ih sve izubijali kao konzerve razbucali posvuda hej! i
zaključak se nametnuo od sebe: pankeri su pičke.

svi nekako ubrzo nakon počeli smo razmjenjivati hevimetal kazete.



* * *

pothodnik ispod slavonske uvijek je noću bio mračan i nelagodan i sluzavih zidova

a kroz njega trebalo je proći do doma.


danju, otkad pamtim


stajao je plavim sprejom natpis koji se urezao u korteks

VIDI ŠTA SMO TI URADILI OD ČERKE MAMA

i uznemirujuć sprejni kroki raskrečenih ženskih nogu sa između spolnim, dlakavim, malo rastvorenim organom

kao klinca me intrigirao

--- --- ---

pitao sam se,

tko je ona,

--- --- ---

tko joj je to uradio i

--- --- ---

zašto to zauvijek oglašava sprejem u pothodniku



***

well,

ne zauvijek.


24.11.2009. u 20:14 • 7 KomentaraPrint#

petak, 13.11.2009.






13.11.2009. u 23:52 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 11.11.2009.

...

kad zaarlaučem ovu pjesmu:

DIY
ili
DIY

u centralnotoploj sobi za spavanje i pjesmu,
gdje pucketa suhi zrak

puc

zaćutim rijetku misao: živio život.

ovo je jedna narodnoteološka.

nemam tehniku za snimanje.

zato je tiho.

i cvrči.

rado bih skladao narodne pjesme nepoznatog autora.

11.11.2009. u 21:26 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (23)
Siječanj 2015 (30)
Prosinac 2014 (30)
Studeni 2014 (23)
Listopad 2014 (26)
Rujan 2014 (30)
Kolovoz 2014 (10)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (9)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Popis obavezne literature

Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa

* * *

Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador

* * *

Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator


Predak

Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.






Popis dodatne literature:

Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.

Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.




Zapah Minulosti
1926


Dodaci

Life is not a succession of urgent 'nows'.
It's a listless trickle of 'why should I's'.


***

There is no pleasure in having nothing to do;
the fun is having lots to do and not doing it.



***

zavijer@gmail.com


***


online
Online Casino

IZREKE ŽAVIJEROVE

- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.

- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.

- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.

- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu

- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.

- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.

- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.

- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.


I'm watchin' you, Gandhi





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se