Bijesni Žavijera Osloboditelja
srijeda, 21.05.2008.
A)
Probudio sam se od nedostatka zraka.
Nije to bilo ni buđenje jer
nije bilo pravog sna - tek trzanje ni ovamo ni onamo,
kroz epilepsiju svjesne nesvijesti:
bijah posve osviješten o naborima kreveta, krckanjima zidova, i puštanjima klozetvode na katu iznad,
ali posve uvjeren u istinitost svih somnabulija
Probudio sam se bez zraka i
tren-dva zijevao u vakuum.
Osjetih, doduše, hladnjikavo ćarlijanje kroz prozor i
cvrčanje kišnih ptica kojih, u suprotnom, ne bi bilo,
ali
iščupao sam se svejedno nasilno iz bunila za kosu,
da prodišem.
Apneja?
Anksiozni napad?
„Ovdje leži onaj koji je zaboravio disati“?
B)
Tijekom beskonačno ljepljivog hipnagogičkog iskustva,
nabasah na sljedeće motive:
- plagijatorstvo,
- sujeta,
- kiša,
- Jeruzalem,
- mačke
- dužnost
- uvlačenje ruke u gaćice; peting
- sujeta,
- kiša,
- Jeruzalem,
- mačke
- dužnost
- uvlačenje ruke u gaćice; peting
Što se pretposljednjeg tiče –
Ovaj tjedan obaviti mi valja nešto polubirokratsko na drugome kraju grada.
- U ponedjeljak se otputih, i nakon dugo voženja i traženja, shvatih da dolazim u krivo vrijeme. Treba doći kroz ranije prijepodne.
- U utorak, iako sam imao veliku želju to riješiti, nekako mi nije uspjelo ustati prijepodne. Ponekad željezne ruke prikuju.
- U srijedu, iako sam ustao vrlo rano, odlučio sam da - evo - baš ne želim ići: iz golog inata.
Treba sad pričekati četvrtak, da se puni krug zatvori.
No, petak, jer četvrtak stiska pauzu.
Prostoproširih onu
Što možeš učiniti danas, ne odgađaj za sutra
na četiri dana plus blagdan.
Kada bi se našlo vremena u nepostojećem rasporedu, zanimljivo bi bilo
potražiti popis svih narodnih i popularnih moraliziranja, tek da provjerim jesam li
gdjekad poslušao koje.
C)
Posljednji motiv sna bio je Bog.
Sjetih se da je otac, nekoć davno, u ljutnji poštapalački psovao boga - katkad usmjereno, češće u prazninu kao ispuh.
Ne znam zbog čega je - ima tomu - prestao (možda iz razloga mode),
ali držim to odlukom na mjestu -
tim više što Boga uglavnom psuje tvrdokonzervativna, deklarirano religiozna čeljad,
a on ne bi volio biti u takvom društvu.
Pade mi međutim tričarija da je, kao ateist i dijete vremena i njegova pravopisa,
on psovao 'boga', malim slovom,
ne spominjući Majku Božju™, Duha Svetog™ niti ikakve toponime ili parafernalije koje bi ga semantički konkretizirale.
Sve to dalje ostaje na pojedinačnim interpretacijama,
lajanje u prazno, kao i ovo...
Bog njegove kletve generički je - ontološki prazan.
Ako stvar ikad dođe pred (posljednji) sud,
možda se po konkretnom pitanju izvučemo na proceduralnu grešku,
pomislih prije nego što mi je
ludilo
divljački stisnulo plastični pokrov preko lica.
D)
Zamijetih da su maturantijade u pravilu kišne,
makar dani prije nje pištali pod vrućinom i suncem...
