Bijesni Žavijera Osloboditelja
nedjelja, 30.03.2008.
Crossroads
Prvi put kada sam pogledao film,
potkraj maloljetstva,
svirao sam tek nešto, samonaučeno, falšno ali žustro, ako i melankolno.
Nisam znao ništa o bluzu, i prvi sam put tad
čuo za Roberta Johnsona ali
opijen sam bio željom da učinim isto što i on
i zatražim isti dar.
Držao sam da mi je prazna duša toga vrijedna.
Možda zbog toga što nisam u njega vjerovao - što mu je, navodno, najveća varka - nije se pojavio.
***
Žudim još uvijek za istim, iako dušu - jer više nije prazna - ne nudim.
So, that's that, I suppose...
There won't be no Hell Hound On My Trail...
***
"The blues ain't nothin' but a good man feelin' bad...
Thinkin' 'bout the woman he once was with."
Makar -
Prava ljubav - kao i energija - niti započinje niti prestaje.
Ona je tu i samo mijenja oblik.
petak, 28.03.2008.
Usput, maligansko
Rijetko uviđam svakodnevicu.
Svakodnevica umućena je u dosadu i ciljeve.
Sve je to isto, apstraktno i projecirano - odsutno.
***
Pijanstvo otvara dojam ovostranosti, prizemnosti,
nečeg životinjskog,
kao i bilo koji drugi ekstremni trenutak.
***
Noćas, uvidio sam koješta, od 2
do 2.20 ujutro,
sjedeći na zidu Savske, iščekujući noćni prijevoz,
pljuckajući na beton i gledajući
bijelu pjenu koja je bujala.
***
Tih dvadeset vrtoglavih minuta doimalo se životnije
od cijelog proteklog tjedna, od
deset tisuća prethodnih minuta.
***
Doimalo se kao nešto vrijedno patnje.
***
Zašto?
subota, 22.03.2008.
Evo...
...pjesme koja me
trgla za kragnu i ne pušta.
One time, one take, nothin' more
link
petak, 21.03.2008.
Očaj očiju
Nošen vjetrom prolazio sam pored gradilišta
Nošen vjetrom u oko mi je upao građevinski trun
i vrištavo stao grebati rožnicu
Oblio me suzama
Teturao sam preko ceste obnevidio dok su auti stupovi i prometni znakovi skvičavo skretali mimo
'Gle',
primijetih,
'Ovo je dobar trenutak da se isplačem... Da
isplačem cijeli prokleti tjedan i mjesec i
šest mjeseci... '
...
Vjetrom nošena zgrožena lica prolaznika
...
Možda sam malo pretjerao
Možda su kotrljavo ridanje po prašini, čupanje kosa, urlici
Zašto?!
BOŽE: ZAŠTO!?!
bili ipak trun previše.
nedjelja, 16.03.2008.
O gledanju
Stajao sam prekjučer drndavo u autobusu oslonjen svim udovima o štogod i
kao konj spavao.
Treptajima micao gnoj sna s očiju.
U tri i po popodne na putu kući.
Pogled na babu u prednjem sjedalu uvjeravao me da sam u noćnoj mori.
Držala je zelene i bijele kese s namirnicama i lišćem po nogama i
brevijar psalama ili molitava u ruci,
slijepljenih, mašću s prstiju izvalovljenih straničica.
Brojala je molitve u bradu.
Usne su epileptično trzale.
A onda se prolomio mobitel iz torbe i ona je prekinula mantru da objasni
koji se lonac podgrijava za ručak, i nastavila taj - taj ritual, i opet ga prekinula zbog zvona,
i tako ponovo...
***
Netko je razlomio moju najdražu ogradu u gradu, vidio sam kroz trepavice.
Drvenu, škrbavu, predratnu, koja
nije čuvala ništa osim kvadratnog metra drača
ali je imala karakter.
***
Stajao sam istu večer ispred fakulteta i gledao komad travnjaka gdje sam
ležao za rođendan kada su rođendani još bili topli,
sabijen ljubavlju, pivom i glazbom.
Ostali su pivo i glazba.
Travnjak je, kao i život, skraćen intervencijama.
***
Večeras, gledao sam prijatelja kako slika crnu glavu - stariju od svega što postoji - preko čitavog zida.
Pogled mi je zatim slučajno pao na izvitoperenu metalnu skulpturu u kutu u kojoj je
ona jednom odlično uočila ženu i poželjela je na svom jastuku.
Otišao sam nakon toga mutno piljiti u noćna stabla.
***
Osjećao nepotreban nakovanj na prsima cijeli bogovetni dan, bez ikakvog vidljivog razloga.
***
Otklonio ga u dva u noći.
***
Iza desnog oka nešto još uvijek tupavo i tupo kljuca.
***
Tko pročita - vol.
četvrtak, 13.03.2008.
Gastritis u Ponoć
Uredne pišem retke u
Bilježnicu od biljne kože.
O srnećem snatrim srhu, na vrhu
Pera. Oh, kako bih umočio u tintarnicu
Svoju zašiljenu tintaricu.
O volujskom pišem rogu.
O herojskom snatrim dobu.
Propustim li još jednu dobu –
Grč u drobu! Grč u drobu!
srijeda, 05.03.2008.
O drami
Drama je nalik pijenju gorkog čaja: osjetiti treba zadovoljstvo umiješano u nezadovoljstvo.
Primjer drame:
ON: Ah, ti si..
ON: Evo, kao što vidiš.
ON: Što radiš ovdje?
ON: Došao sam te posjetiti.
ON: Jesi li donio kolače?
ON: Nisam znao da...
ON: Doviđenja.
ON: Ali...
ON: Doviđenja.
Dobro uprizorenje treba da bude poput spolnog odnosa - gluma neka bude glasna!
ponedjeljak, 03.03.2008.
Kroki treći trećeg osme
Kraj kontejnera ostavio sam vreću plastičnih boca penzionerima na samoposluživanje,
Objahao biciklo i krenuo vrludavo
izbjegavajući pse i njihove poklone.
Zeleno gledam kroz naočale:
- pred kladionicom kvartovske dečke u trenirkama
- djecu na putu iz škole
- predpubescente usred rumenoznojne i raščupane igre u parku
- ambulantu
- tržnicu
- novu benzinsku stanicu
- njezin budući haustor
- gradilište nove zgrade s možda nezagađenim vodovodnim cijevima
- bagere što lupaju neku prizemnicu i dižu oblake prašine
- trudnice što šeću plod
- gomile sunčanih cvikera koji srču kavu
- bezbrojne porodilje koje guraju kolica oko jezera
Zaustavljam se kraj okvira za klofanje (rijetko im odolijevam), zgibam jednom-dvaput majmunski visim promatram ljuljajući se nasip krckam kralješcima
osluškujem srednjovječan isječak koji prolazi mimo:
"...nezaposlen, i stalno sam doma, i ubija me to..."
Objahujem, drmusam po kamenju,
prolazim pored momka koji podučava nečemu svoje ružno, keseće pseto...
...sjetim se da sam u šetnji jednom na
obali Save vidio nindžu gdje vježba s katanom.
...
Studenti na Savi glume kampus.
...
Sunce sija sija najavljuje ljeta puna tropskih insekata i malarije.
...
Vraćam se kući puteljkom uz zgradu gdje je prije nekoliko tjedana ležalo truplo, susjedstvu budeći blagu znatiželju.
Da cipele nisu virile iz plastičnog omota, pomislio bih bio da je netko ostavio ćilim.
Policajac je stajao kraj njega, češao glavu - ...Šta sad majkumu?...
subota, 01.03.2008.
Slučajevi inspektora Lulua
„Nećete me živoga uhvatiti!“ reče optuženik i skoči unatraške kroza prozor.
Začu se glasno tup a potom urlik.
„Bojim se, prijatelju, da smo te uhvatili“, odvrati inspektor Lulu sutradan u brijačnici, „i to na način koji nisi očekivao“, dometne ribničaru, uzimajući umotane srdele.
„Makar ne volio prisvajati sve zasluge, ingenioznom mojom zamisli posjekli smo potajice prvih osamnaest katova tvog tornja, jer smo znali da ćeš kaznu htjeti izbjeći skokom u smrt.“
„Padom s preostala dva kata jedva si slomio obje noge, pa ćeš srećom živ i zdrav u nedjelju zamastiti omču“, pričao je u subotu navečer inspektor Lulu svojoj supruzi tijekom spolnog čina za njezin rođendan.
„Da ne spominjem da te čeka još i gora kazna uspijemo li dokazati tvoju krivnju“, reče inspektor Lulu i šutne stolac pod vješalima.
