Bijesni Žavijera Osloboditelja

srijeda, 26.12.2007.

...

Izašao sam pred koji sat
unijeti hladnoće u srce
i provjetriti topao smrad blagdana.

Zaškripao preko parkirališta,
otključao auto,
povlačio kvaku...

Krckala su.
Popustila su.
Usisala prhku gomilicu na sjedalo.



Zen-metlicom zen-čistio naslage.



U nabreklom, podstavljenom muku,
Šuškanje metle odbijalo se o zgrade.



Ispod snijega, auto je posvema bio okovan čvrstim milimetrima.
Pokušao strugati, uzalud,
pokušao razbijati drškom - tek naprsline.

Prestao udarati trenutak prije nego ću
razbiti s ledom i staklo.

Poželio svim onim punoljetnim dušama koje su
usrdno molile za snijeg i led za Božić,
da im božićno zasniježi u dnevnoj sobi.


***

Hodajući kasnije u bijeloj, umnoj tišini,
prisjetih se gimnazijske zadaćnice naslova
"U bijeloj umnoj tišini snijega ja hodam i osjećam jalovu bol"
u kojoj sam balavio
o teturanju alkoholičara i oštrim ubodima pseće pišaline u bjelini i
sve nekim još bjesovima i
razmišljao
zašto profesorice materinjeg jezika zadaju takve naslove,
zašto brkaju afektaciju elokventnijih tinejdžera s umijećem izražavanja,
zašto ne potiču konkretnost, strukturiranost,
'teza-argument-zaključak', pa ma o čemu,
umjesto kvazipoetske ljigavoće i bespredmetnosti,
i zašto su svi tako ležerni što je ovaj narod, od vrha do dna, nepismen...

gore, neartikuliran…



U sablasnom parku, među zametenim spravama za igranje,
dva-tri tate vukla su nejač na saonicama.

Utaban, leden,
Ovakav je snijeg za dijete raj.

Da ga do besvijesti samo vuku
Pa i kad otopli i provire one
krpe travnatog blata po kojem ocu iskače žila na čelu

...

Preko ceste prelazio je još jedan
"par u ranim tridesetima u božićnom posjetu".

On naprijed, s rukama u džepovima, nešto napižđen,
Ona korak-dva iza,
našminkana, odjevena, s celofanski omotanim nečim u rukama.

Svaki put kada sam pogledao danas kroz prozor
- cijeli bogovetni dan, od jutra do večeri -
preko parkirališta je prelazio par u ranim ili srednjim tridesetima,
s djetetom ili djecom pride.

On uvijek naprijed, prazna lica, praznih ruku,
Ona uvijek iza, našminkana, s frizurom, odjevena, pažljiva preko bljuzgavice,
S darom u ruci.

Generička slika dvajspetog dvanaestog,
rođendana boga sunca Mitre.

...

Policajac u automobilu, na rubu križanja, posred zebre,
kvrcnuo sva četiri žmigavca i
stao tako na desetak minuta.

Automobili su ga uz muku obilazili, pokušavajući nazrijeti ide li što.

Stao čovjek da porazgovara na mobitel.

...

Na srednjem katu nebodera preko ceste,
neki je manijak preko cijelih prozora polijepio
hiljadu velikih žutih žarulja.

Žutilo je epileptično bljeskalo po cijelom susjedstvu.

...

Skupio sam snijega s jednog auta,
u toploj školjci dlana oblikovao kuglu i
zavitlao je u zgradu trgovačkog lanca koja mi je namigivala neonom.


Uvijek sam slabo vitlao.

...

Odškripao do stubišta,
Toptao,
Izudarao cipelama zid.


U veži se susreo s
buljavim očima vječno neprijaznog susjeda.
Blagdanski ga izignorirao.

...

Ušao u radijatorsku omaru,
sjeo,
protrljao mokru kosu,
zapalio cigaretu,




doživio flešbek.




Jednom davno sjedili smo u autu i sniježilo je i
želio sam iskreno tad da nas zatrpa, ušpilji u
mrak u kojem gori samo glazba iz radija i obrazi
ali snijeg, iako gust, gubio je od zamagljenog stakla,
na njemu se izdajnički topio




26.12.2007. u 00:30 • 11 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 24.12.2007.

Kasni popis želja


Deda,
ako još slušaš:




- Računalo koje bolje računa
- Elektroakustičnu gitaru
- Elektroakustični bas
- Set bubnjeva, garažu oko njega
- Nešto za snimanje s više kanala
- Neograničenu zalihu yerbe "Taragui"
- Gume "Sava" (4 kom.)
- Kočnice
- Brisače (2 prednja, 1 stražnji)
- Smisao



Njoj:
Sreću



Ostalima:
Spoznaju.
Krov nad glavom.
Jelo.



***

Badnjak kao s goblena.

Kakav kič...





24.12.2007. u 19:13 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 20.12.2007.

... prži kad je usijana...



Pjesma


i

moj naklon

20.12.2007. u 22:25 • 7 KomentaraPrint#

subota, 15.12.2007.

1782



Uzduh je danas bio leden kao srce Valmontovo a

Ledine bijele kao svila visoko uz bedro Madame de Tourvel.

Danas,

Grad bje zaprašen kao vlasulja ancien regima.







15.12.2007. u 02:41 • 7 KomentaraPrint#

nedjelja, 09.12.2007.

IV









I.

Izašao sam.

Iznio smeće.

Dok ga vitlam, primjećujem da kontejner dupkom kipi, uredno svezanim, nabreklim vrećicama
jednake veličine.

Zlatan prljavi rez prizora izvlači
asocijaciju na neki tamo fiktivan
kontejner iza klinike za plastičnu ili najobičniju kirurgiju,

napunjen barkodiranim omotima mesa
i izlučevina.

I pse koji ih, fiktivno, razvlače...


II.

Iza sljedećeg kontejnera naime vidim,
provlači se mali crni pas.
Oko vrata mu povodac, a
crvena plastična ručka poskakuje za njim po asfaltu.
Oteo se.

Svijet se guši u otpatcima.

Čovjek je maničnodepresivni parazit koji uživa u trošenju života i
žudi za sporom smrću.

Možda bi trebao imati povodac.
Nek' se i otme.


III.

Svaki put, obdan i obnoć, susretnem barem jednog.

Ovaj je bio star, imao je štap za hodanje zavinutog drška.
Jedva sam ga, u mraku iza nekog trećeg kontejnera i stabla, zamijetio.

Klečao je u blatu i skupljao
plastične i staklene boce koje su mu se rasule iz torbe.



IV.

Sanjao sam, ulijepljen i utučen danas popodne,
kako se na tratini ispred moje zgrade
odvija
dobra stara klasno-ideološka borba.

09.12.2007. u 19:01 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 06.12.2007.

Blurred

For Tomorrow


G2, G3 i ja

putujemo dugo i neobjašnjeno na drugu stranu kugle,

prolazimo mutnim aerodromskim hodnicima, vuku nas pomične stube.

Pričamo, smijemo se.


Stvarnost uokolo začudna je hladna udaljena zamućena

Uzbuđenje nadima se ispod kože od stranosti.


Mrlje prolaze, mijenjaju se vizure prenaglašenih detalja, oblijepljene nelogičnim značenjima

Mijenjamo letove u New Yorku, s nekoliko sati razmaka.

Iskoristit ćemo razmak, dogovaramo se, trčati da bismo vidjeli Kip Slobode.


Svijet je sažet, reduciran na najvažnije

dok do obale stižemo hodnicima, prljavo pleksiglasnim, beskrajno dugim pomičnim stubama koje se

Escherovski isprepliću



Primjećujem suptilnosive otpatke, posvuda, dok penjemo se - trčeći - stubama koje cure u suprotnom smjeru.

Izranjamo iz podzemlja, nalet svježeg zraka stiska mi udove,

Izlazim u fotografski manipuliranu kasnu jesen.


Shvaćam u tom trenutku da sam ostavio negdje fotoaparat.

G3 skida svoj teški Canon s vrata i daje mi ga: "Slikaj."


Dolazimo do kamene kejske ograde s koje puca pogled na zaljev i udaljeni Kip - posve omotan skelama i daskama.

Nesretni zbog neostvarenja, motamo se uokolo,

ispucavam fotografije bez obzira, slikam njih dvojicu.

Smijemo se kao davno.


U gužvi ljudi, odjednom, vidimo V., nakon dugo, možda i deset godina.

Skupljamo se oko nje, dvojica obigravaju, ispituju, dječački, a ona

Ona je odrasla poslovno kostimirana suzdržana

Odvraća, hladno se pozdravlja, diskretno me očima upućuje da je slijedim.


Okrećem se da im nešto kažem,
gledaju me a njihovi pogledi znače nešto što ne
razumijem, sliježem.


Vodi me kroz užurbane hodnike, stubišta, cijevi i
shvaćam da se nalazimo

opet u kompleksu, u užurbano prljavim, gotovo javnim hodnicima
bezličnog, generičkog aerodromskog hotela.

Slijedim je do sivih vrata sobe s brojem dvjesto i nešto
ona otključava magnetski vrata, ulazimo.

Nekoć je nešto između nas bilo, nešto uzbuđujuće aseksualno.

Ona pali svjetla, bljeskaju glasno fluorescentne cijevi i u treptanju

V. mi prilazi, pruža ruku i govori: "...

...

Pregnantan rez.


...

Izlazim u hitnji, trčim hodnicima koji su uznemirujuće prazni,

znam da kasnim na let,

da nikako,
nikako neću stići, a

Canon još je uvijek oko mojeg vrata, i znam da će dvojica
otići bez mene.

Trčim bezdašno ispražnjenim terminalima, nikoga

nema, i sve se zamućuje.


Uzlazi fokus u vis,

jasno izgovaram riječi:


"Učinili smo to jer ranije nismo.

Nismo možda trebali niti željeli, ali učinili smo to - samo zato jer smo mogli"







i režem naglo tim riječima grkljan
snu, i otvaram nabrekle oči, trzam se sporo


u znojnoj hladnoći
prijepodneva.

06.12.2007. u 23:22 • 9 KomentaraPrint#

srijeda, 05.12.2007.

Vojni dramuljak u tri čina



(Posljednjoj ročničkoj generaciji)



***


Čin prvi: Narednik


(U uredu)

A: Gospodine naredniče, smijem li vam se obratiti?

B: Izvoli, vojniče.

A: Gospodine naredniče, volim vas.

B: Vojniče!

A: Gosp...

B: Vojniče, stani! Ovakve... Ovakve stvari neprilične su u vojsci... Taj, taj - homo, gej...

A: Gospodine naredniče, ja sam žena.


***


Čin drugi: Desetnik


(U menzi)

A: Što ima danas, desetniče?

B: Ovisi jeste li za ribu, vegetarijansko, makrobiotsko... Evo, krasan povrtni složenac s tofuom, za prste oblizati! Maloprije sam ga s vatre skinuo, dajte tanjur.

A: A imaš li možda gra..?

B: PSSSST! Znate da ne smijete tu riječ!

A: Ali stvarno mi se prijeo gr...

B: PSSST!

A: Ne volim ti ja te tufe, daj ako Boga znaš malo onog pravog, vojničk...

B: PSSST!!!


***


Čin treći: Razvodnik


(U pustom hodniku)

A: Razvodniče, šta je pobogu?

B (briše obraze): Ništa, gospodine. Oprostite. Ja... Ostavila me zaručnica jučer... Kaže - promijenilo se sve... Nismo više isti... Ne znam što ću sad... Ja... Sad sam opet sam... Ah! (zajeca)

A (čučne pored razvodnika, promrsi mu kose): Hajde, hajde, mir. U vojsci, razvodniče, nikad nisi sam! (poljubi ga u obraz).

05.12.2007. u 21:25 • 2 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.12.2007.

Uočavanje očitog




U klici buja već smrt i
početak uvijek je početak kraja.




Ima nešto konzistentno dualističko u
ljudskoj naravi što

nagoni čovjeka da se grčevito bori za vlastiti život i
da ga istovremeno uništava,

Da se ćuti najživljim
kada akcelerira svoj raspad,
kada kalja ono što je čisto,
kada satire ono što voli.


Bez antiteze, nepoznato mu je do i jedno iskustvo.


Čovjek apsolutno
ne podnosi apsolut.



***

Evolucijski, prosvjetiteljstvo je uranilo stoljećima.

***


Gledam cigaretu u pepeljari i volim je.

Volio sam je kada sam je uzeo,

kad sam je prvi put pritisnuo o usne,
i svaki drugi,

Volio sam njezin okus,

Volio sam udisati iz nje,


Volim je i sad dok je gasim.



***

Nešto će nas jednoga dana doći glave.
Najvjerojatnije, bit će to smrt.


02.12.2007. u 17:59 • 21 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2015 (3)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (9)
Ožujak 2015 (8)
Veljača 2015 (23)
Siječanj 2015 (30)
Prosinac 2014 (30)
Studeni 2014 (23)
Listopad 2014 (26)
Rujan 2014 (30)
Kolovoz 2014 (10)
Svibanj 2012 (1)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (4)
Srpanj 2008 (5)
Lipanj 2008 (5)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (4)
Ožujak 2008 (9)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (8)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Rujan 2007 (9)
Kolovoz 2007 (5)
Srpanj 2007 (9)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Popis obavezne literature

Pijesni bijesa Žavijera Osloboditelja Masa

* * *

Las Canciones Desaparecidas de Xavier Libertador

* * *

Unfathomable Hymns Of The Unforfeitable Xavier the Liberator


Predak

Predak Žavijera Osoboditelja, Hugo, odlazi u mirovnu misiju - linorez nepoznatog umjetnika, XIV.st.






Popis dodatne literature:

Svijet u boci
Rutvica
Dmj
Žiola
Rahatli
Petar Pan Glazbeni Čovjek
Čovjek Vadičep
Blini
Zrinsko pismo
Prevoditelj Želibiti
Ribafiš
Sisa
Hibrid
Pusta zemlja
Kao Dylan
Hiperborealni vjetrovi
Nemetz
Marisi
Parlament
Atenski zrak
Vjetrasta
There'sAFunnyStory
Apartčik
Dida
EduardP.

Sobre todo, sean siempre capaces de sentir en lo mas hondo cualquier injusticia cometida contra cualquiera en cualquier parte del mundo.
Es la cualidad mas linda de un revolucionario.




Zapah Minulosti
1926


Dodaci

Life is not a succession of urgent 'nows'.
It's a listless trickle of 'why should I's'.


***

There is no pleasure in having nothing to do;
the fun is having lots to do and not doing it.



***

zavijer@gmail.com


***


online
Online Casino

IZREKE ŽAVIJEROVE

- Ako si bogat, daj siromašnome. Ako si siromašan, daj bogatome.

- Ako imaš, daj. Ako primaš, uzmi.

- Tko dvogrbu devu imade, neka je zamijeni za devu jednogrbu jer deva dvogrba neće proći kroza igle ušicu.

- Tko dvogrbu devu imade i zamijeni je za devu jednogrbu, neka je zamijeni za grbu

- Tko želi, neka zaželi. Tko zaželi, neka duhne u svijeću. Tko duhne u svijeću, neka baci srebrenjak u bunar. Tko baci srebrenjak u bunar, neka zaželi.

- Tko hrani slona, neka prvo nahrani djecu svoju. Tko prvo djecu svoju nahrani, neka nahrani i slona.

- Tko nema, neka kaže. Tko ima, neka šuti. Tko nema, neka ima. Tko govori, neka šuti. Tko šuti, neka sluša. Tko sluša, neka šuša.

- Tko nikada dobro ne učini, neka ponekad učini dobro. Tko ponekad dobro učini, neka svaki dan učini dobro. Tko svaki dan učini dobro, neka svaki dan učini dobro.


I'm watchin' you, Gandhi





Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se